Kviz "Potjera" prikazuje se na Hrvatskoj televiziji od 2013. godine. Kviz je zamišljen kao igra u kojoj četvoro natjecatelja kroz minutu vremena osvajaju određeni novčani iznos odgovorima na pitanja općeg znanja, a potom se taj iznos donosi u zajedničku blagajnu ako se "lovcu" pobjegne na tzv. ploči potjere. Na kraju svi oni koji su uspjeli doći u završnu potjeru pokušavaju obraniti osvojen iznos. 20. ožujka 2017. godine emitirana je "Potjera" u kojoj je sudjelovao i g. Nikola Kuzmičić, dugogodišnji suradnik Veritasa.

•••

Kako ste se našli na kvizu "Potjera"?

Budući da volim kvizove i različita natjecanja, prijavio sam se i za "Potjeru". Poznajem dosta ljudi koji imaju veliko opće znanje, ali se ne prijavljuju zbog straha da se ne osramote na javnoj televiziji. Mene je upravo kršćanstvo naučilo da je potrebno odvažiti se i iskoračiti u nesigurnost riskirajući pritom i neugodnosti.

Opišite nam iskustvo sudjelovanja u kvizu.

Ovo je bio moj drugi nastup u "Potjeri". Prvi put sam skupio više novaca u tzv. brzopoteznim pitanjima u minuti vremena, ali ih na ploči potjere nisam uspio sačuvati za završnu potjeru. Ovaj put sam na ploči bio uspješniji i donio sam 75000 kuna u završnu potjeru. Na kraju smo Matej iz Kutine, koji je također izborio svojim znanjem završnu potjeru, i ja osvojili lijepih 89000 kuna.

Što Vas je motiviralo da osvojeni iznos darujete u humanitarne svrhe?

Novci mi nisu bili motiv za sudjelovanje u kvizu, nego je to bio izazov i želja da iskušam nešto što još nisam. Razgovarajući sa svojim sinovima, zaključili smo da ćemo eventualni novac darovati u humanitarne svrhe. To smo već napravili kad sam u kvizu "Najslabija karika" osvojio 14000 kuna pa nam je postala već rutina. Još u djetinjstvu sam slušao roditelje, koji su molili citirajući Knjigu Mudrih izreka, da im Bog ne da ni bogatstva ni siromaštva, nego ono što je za život potrebno. Bog me je blagoslovio dvjema zdravim rukama i zdravom pameću da pošteno zarađujem i u miru kruh svoj jedem. Stalo mi je odgojiti svoje sinove da se uzdaju u taj Božji dar i u svojim životima, a ne da se nadaju nekim izvanrednim čudesima. Zato mi se učinilo neprikladnim zadržati novac za sebe pa smo ga odlučili dati onima kojima je potrebniji.

Kakve su reakcije Vaših bližnjih, poznanika i učenika na Vaše sudjelovanje u kvizu i na humanu gestu?

Spontano sam tijekom snimanja rekao za odluku o darivanju novaca. Htio sam posvjedočiti da se može i drugačije pristupati materijalnom. Da ne bude zabune, moja obitelj ne živi u izobilju i ne dajemo od svog suviška, ali dajemo ono što nismo ni planirali imati. S jedne strane bih volio da se to dogodilo u tajnosti, a s druge strane mi je drago i zbog tog svjedočanstva. Reakcije na sudjelovanje u kvizu su nepodijeljene i, ta tri dana dok je čudo trajalo, svi su čestitali. Reakcije na darivanje novaca su podijeljene. Neki nas hvale, a neki izričito vele da smo totalni kreteni.

Poruka našim čitateljima?

Zahvaljujući Uredništvu svoju poruku čitateljima Veritasa smijem zapisivati na ovim stranicama iz mjeseca u mjesec. Ovdje bih tek dodao da nas Uskrsli Krist, dajući nam za uzor Milosrdnoga Oca i ostavljajući nam Duha Svetoga, odgaja za drugačiju perspektivu i za drugačije djelovanje u ovome svijetu. I da je potrebnije jače podignuti glas svoje ljubavi prema Bogu i čovjeku.