"Ravnodušni stav danas je poprimio svjetske razmjere, dotle da možemo govoriti o globalizaciji ravnodušnosti" – upozorava papa Franjo u ovogodišnjoj korizmenoj poruci. Spomenuta ravnodušnost ranjava naš odnos prema Bogu i bližnjemu. "Bog nije ravnodušan prema svijetu, već ga toliko ljubi da je dao svoga Sina za spasenja svakog čovjeka."

Korizma je imperativ svim kršćanima da razmatraju ljubav Božju, koja svoj vrhunac doseže u Kristovu križu, muci, smrti i uskrsnuću. Muka Isusova otkriva nam koliko nas Bog ljubi. Ali i strahotu grijeha koji nas dijeli od Boga. Korizma je imperativ svim kršćanima da se odlučno uhvate u koštac s ravnodušnošću u vlastitom srcu. Tri su tradicionalna korizmena sredstva koja Papa preporuča u borbi protiv ravnodušnosti. Molitva je na prvome mjestu. Čuvajmo se podcjenjivanja snage molitve! Papa se nada da će se njegova inicijativa "24 sata za Gospodina" provesti u cijeloj Crkvi 13. i 14. ožujka. Molitvu treba pratiti naša darežljivost. Od dobrovoljnih priloga koje možemo potrebnima dostaviti preko karitasa do darivanja svoga vremena kroz neprofitno služenje, volontiranje, razveseljavanje tužnih i osamljenih. Treće je poziv na obraćenje, kultiviranje srca, izgradnju srca, da naše srce postane siromašno, poput srca Isusova, kako molimo u litanijama, osjetljivo za potrebe bližnjih.

Poziv upućen cijeloj Crkvi još i više se odnosi na redovništvo koje se razvilo u srcu Crkve, kao reakcija na ravnodušnost i osrednjost koja ju je, poput pljesni, prekrivala kroz određeno povijesno razdoblje. U Godini posvećenog života papa Franjo redovnicima i redovnicama upravlja apel da probude svijet. "Očekujem od vas ono što tražim od svih članova Crkve: izaći iz samih sebe i poći na egzistencijalne periferije. (…) Postoji jedan čitav svijet koji čeka: osobe koje su izgubile nadu, obitelji u teškoćama, napuštena djeca, mladi kojima je oduzeta budućnost, bolesnici i starije napuštene osobe, bogati siti dobrima i s prazninom u srcu, muškarci i žene u traženju smisla života, oni koji žeđaju za Bogom…"

Nacionalni susret redovnika, redovnica i Bogu posvećenih laika, kao i laika povezanih s redovničkim zajednicama preko svjetovnih redova, što će se održati u Mariji Bistrici 14. ožujka 2015., mora se razlikovati od pokladne manifestacije i folklorne parade. Godinu posvećenog života trebamo živjeti kao mobilizaciju specijalnih postrojbi unutar Crkve, od kojih Papa očekuje više, da se, najprije u vlastitim redovima, oslobode ravnodušnosti, kako bi mogle probuditi svijet. Redovništvo se previše uspavalo, učahurilo u klauzure vlastite sigurnosti, distancirano od periferija svijeta.

Ovaj Papa nas ne prestaje iznenađivati svojim radikalnim opredjeljenjem za siromašne, marginalizirane, obespravljene. Nedavno najavljeni pastirski pohod Sarajevu još je jedna njegova apostolska destinacija na periferiju koju šefovi zapadnih država naširoko zaobilaze. Papa ustrajno poziva sve duhovne pastire na solidarnost sa stadom, da propovijedaju Božje milosrđe, da se od stada ne odvajaju, da se ne boje "mirisati na ovce".

Odabir fra Ivice Petanjka, skromnog franjevca kapucina, iskusnog pastoralca, poglavara, odgojitelja, povjesničara, za krčkog biskupa, potvrda je kursa koji je odlučno zacrtao papa Franjo. Imenovanje fra Ivice Petanjka za krčkog biskupa u Godini posvećenog života svojevrsno je priznanje i redovnicima u Hrvatskoj, osobito franjevcima kapucinima. Papa ima povjerenja u redovnike. Računa na njih i s njima. Dobro je upućen i u boljetice redovničkog života te predlaže lijek: "Ne budite prignuti nad samima sobom, ne dopustite da vas uguše male zadjevice u kući, ne ostanite zatvorenici svojih problema. Ovi će se riješiti ako budete išli van pomagati drugima da riješe svoje probleme i naviještaju radosnu vijest. Naći ćete život darivajući život, naći ćete nadu dajući nadu, ljubav ljubeći."

U prvom redu od Bogu posvećenih osoba očekuje se da gore, rekao bi o. Ante Gabrić, i izgore, a mi dimimo! Korizma nas potiče, na prvom mjestu Bogu posvećene osobe, a onda i ostale članove Crkve, da za Boga počnemo gorjeti i izgarati, a prestanemo dimiti.

Gašenje dima cigarete kroz Korizmu može poslužiti kao prvi korak na tome putu, ali nipošto i jedini.