Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Moje mišljenje
 
Lijepa naša opustjela

Piše: Marijan Križić
 
Hoće li vjera u život nadjačati smrt

Manje od 40 tisuća rođenih u Republici Hrvatskoj, prema podatcima za 2013. godinu, najnoviji je i obeshrabrujući podatak koji ukazuje na ubrzano demografsko urušavanje Hrvatske. Dogodio se paradoks, da je upravo u godini u kojoj je Hrvatska izborila samostalnost, ujedno ušla u razdoblje prirodnoga pada i izumiranja stanovništva. Posljedica je to kontinuiranog starenja stanovništva, čiji korijeni sežu nekoliko desetljeća unatrag. Još 60-ih godina prošloga stoljeća Hrvatska je upala u zonu prirodnoga starenja, što znači da se stanovništvo već punih 50 godina ne obnavlja niti na istoj razini.

Naime, da bi se jedna populacija obnavljala barem na istoj razini, tzv. stopa ukupnog fertiliteta trebala bi biti 2,15, odnosno to bi trebao biti prosječni broj djece koju bi jedna žena u svojemu plodnom razdoblju trebala roditi. U posljednjih 50 godina uz različite oscilacije taj se prosjek kretao oko 1,4. To ujedno znači da je svaki naraštaj iza sebe ostavljao naraštaj manji čak za jednu trećinu.

Tako se u vrijeme tzv. babybooma, u razdoblju od 1948. do 1955., broj rođenih u Hrvatskoj kretao između 85 i 95 tisuća. Do kraja 70-ih godina prošloga stoljeća pao je 70-ak tisuća, 80-ih godina kretao se između 60 i 70 tisuća, a 90-ih između 40 i 50 tisuća. Početkom 2000-ih broj rođenih pao je ispod 40 tisuća. Poklopilo se to sa smanjivanjem već stečenih prava s naslova porodnih dopusta i dječjega doplatka. Uz manje oscilacije sve do prošle godine broj rođenih iznosio je nešto više od 40 tisuća. Mjesečni podatci za ovu godinu pokazuju da će Hrvatska u 2014. zabilježiti još manje rođenih nego u prethodnoj godini.

Samostalna hrvatska država prepoznala je ovaj problem i bilo je pokušaja da se ozakoni program koji bi trebao pripomoći demografskom oporavku, zaustavljanju iseljavanja te povratku hrvatskih iseljenika. Nažalost, osim javne i deklarativne potpore, postojali su oni "nejavni", ali vrlo snažni otpori. Sva nastojanja i neke započete zakonske promjene razbijale su se o hridi osmišljene opstrukcije. Obitelji koje su bile spremne prihvatiti brojnije potomstvo u pravilu su bile prepuštene samima sebi. Njihov je oslonac zapravo bila i jest samo njihova vjera, a potpora države gotovo je u cijelosti izostala.

Tako je i danas. Tko se uopće brine o obiteljima koje su velikodušno prihvatile brojnije potomstvo i izložile se riziku materijalne oskudice i egzistencijalne nesigurnosti? Gdje su svi oni silni najavljivani programi za mlade, za one koji žele stupiti u bračnu zajednicu? Gdje su sve one potpore obiteljima s više djece, gdje je sve ono što je uređena Europa već odavno uvela? Većina europskih zemalja ima kvalitetne programe obiteljske politike i barem održivoga demografskog razvitka.

Uz ovu sumornu sliku prirodnog izumiranja, svjedočimo novom valu iseljavanja iz Hrvatske. Riječ je o čak 50-ak tisuća mladih, uglavnom školovanih ljudi, koji su potražili budućnost u europskim zemljama, ili se otisnuli preko oceana. Oni će osnivati obitelji izvan Hrvatske, njihova djeca punit će škole u drugim gradovima i zemljama po svijetu. A lijepa naša Hrvatska ostat će pusta.

Oprostite na ovom "trenutku istine", sumorne, tvrde, opore i gorke! Jer ona jest naša realnost. Međutim, mi smo također i subjekti koji stvaraju tu realnost. Kada bismo imali više vjere, vjere u život, ne bismo dopustili da smrt nadjača život, ne bismo dopustili da nas zarobe mnoge suvišne stvari i krivi prioriteti, pa odluka za dijete ostaje na repu naših planova U našim gradovima, našim ulicama, čulo bi se više dječje galame i smijeha, a ovako često ulicama prolazimo kao grobljima. Kad bismo imali više vjere...

Uz to mi živimo u demokratskom društvu, u kojemu svaki građanin pa tako i vjernik može i treba sudjelovati i u oblikovanju budućnosti naše države. Ako nikako drukčije, a ono barem na izborima, predsjedničkim, parlamentarnim, lokalnim.

Hrvatska država uza sva svoja lutanja i nedaće stigla je u svoju prirodnu luku te se kao samostalna država našla u obitelji europskih država i naroda, a isto tako povezana u Sjeveroatlantski savez. Istodobno, vladajuća garnitura, kao da sve to ne zna. Mnogi od njih postupaju kao da živimo u vremenu nesvrstane Jugoslavije, opčinjeni još uvijek sveprisutnim duhom druga Tita.

Pred nama su izbori za predsjednika države. Hrvatski narod, hrvatski državljani imaju prilike odabrati predsjednicu koja odgovara potrebama sadašnjega trenutka. Štoviše, taj je izbor conditio sine qua non našeg izlaska iz bespuća jugokomunističkih lutanja i zabluda, kako bismo napokon prodisali kao istinska demokratska država i kapitalizirali naše zajedništvo sa zemljama zajedničkih, europskih i kršćanskih, korijena i identiteta. U takvom će se ozračju Hrvatska moći gospodarski oporaviti i izgraditi društvo u kojemu će i obitelj biti vrednovana i zaštićena i u kojoj mladi ljudi neće svoju budućnost tražiti obijajući pragove drugih država.

 


© 1999-2020 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s