Petnaest godina vjeronauka u školi formiralo je mlade generacije Hrvata koji o vjeri uče u svojim školama te sve to nadograđuju župnom katehezom koja im pomaže da bolje žive istine vjere o kojoj uče i koju ispovijedaju. Kako se u našim školama predaje vjeronauk te kako vjeroučenici prihvaćaju ponuđenu građu, razgovarali smo sa tri polaznika školskog vjeronauka i župne kateheze te vam prenosimo njihova razmišljanja.

Matija Djedović - četvrti razred OŠ Bartol Kašić u Vinkovcima. Rođen je 22. srpnja 1998. u Vinkovcima. Odličan je učenik. Voli ići u školu jer voli druženje s prijateljima. Na početku trećeg razreda započeo je trenirati nogomet. Kasnije je pristupio i dječjem zboru "Ljiljani" i, između nogometa i "Ljijana" izabrao je ovo drugo. Veseli se subotama jer su tada probe pjevanja gdje, pod vodstvom sestre Kate uvježbavaju nove pjesme kojima uljepšavaju nedjeljno liturgijsko slavlje. Također, i vjeronauk u školi, kao i župnu katehezu Matiji predaje časna sestra.

Marija Malović – sedmi razred OŠ Galdovo – Sisak. Rođena je 13. ožujka 1995. u Sisku. Marija živi s roditeljima Ivicom i Grozdanom, bratom Markom i djedom Matom u malenom mjestu Palanjek u blizini Siska. Odlična je učenica. Osim školskog vjeronauka, koji upisuje redovito svake godine, u crkvi u Palanjku redovito pohađa župnu katehezu, te redovito čita na nedjeljnim sv. misama. U Palanjku je filijalna crkva posvećena sv. Filipu i Jakovu, koja pripada župi sv. Josipa Radnika iz Siska. Vjeronauk u školi i u župi Mariji predaje svećenik – redovnik.

Joel Mislav Kunst – četvrti razred Tehničke škole Ruđer Bošković u Zagrebu. Nakon srednje škole planira upisati Fakultet elektrotehnike i računarstva. Rođen je 7. svibnja 1990. u Zagrebu, gdje živi s ocem, bakom, bratom i trima sestrama. Pripada župi sv. Antuna Padovanskoga u Zagrebu, gdje redovito posjećuje susrete za srednjoškolce. Kroz sve godine školovanja pohađao je i vjeronauk u školi i župnu katehezu. Zanima ga programiranje, voli i vježba gimnastiku. Mislavu vjeronauk u školi predaje vjeroučitelj – laik, a katehezu u župi svećenik – redovnik.

Što su nam odgovorila naša tri "M" sugovornika?

Ideš li na školski vjeronauk i na župnu katehezu?

Matija: Na školski vjeronauk idem kao i svi iz mojeg razreda. U župu odlazim redovito na katehezu, ali i na nedjeljnu svetu misu.
Marija: Od prvoga razreda idem u školi na vjeronauk i redovito idem na župnu katehezu i nedjeljne sv. mise.
Mislav: Da, rado pohađam i jedno i drugo.

Što ti se od toga više sviđa?

Matija: Meni se više sviđa župna kateheza jer sam tu sa svim prijateljima, a ne samo s onima iz svoga raz-reda. Tamo sam malo opušteniji, kao kod kuće. Ova godina je bila posebna, jer smo se pripremali za sv. pričest i sv. ispovijed. Nismo pisali u bilježnicu već smo kroz razgovor i praksu imali pripremu za sakramente.
Marija: Teško mi se odlučiti; i jedno i drugo.
Mislav: Na školskom vjeronauku većinom ne učimo baš o Crkvi, ali razgovaramo o zanimljivim temama, na župnom su teme isto zanimljive, ali su više crkvenog sadržaja. Ne mogu se odlučiti što mi se više sviđa, podjednako.

Je li vjeronauk teži ili lakši u odnosu na druge predmete? Zašto?

Matija: Vjeronauk mi je lakši jer volim Isusa. Neke stvari sam već čuo od roditelja, nešto sam gledao i preko televizije, tako da mi je bilo lakše pratiti nastavu.
Marija: Nije teži zato što nam je gradivo koje učimo poznato od prije. I često govorimo o prijateljstvu, poštenju i pomaganju.
Mislav: Moglo bi se reći da je lakši zbog toga što je najvažnije slušati na satu, zapisivati u bilježnicu. Nisu potrebni veliki intelektualni napori, kao u nekih drugih predmeta.

Koja je razlika po tebi između župne kateheze i školskog vjeronauka?

Matija: U školi moramo svi biti jer nam je u rasporedu, a u župu ne moramo uvijek doći, dolazimo jer želimo. U školi je sve nekako programirano, dok je u župi veća sloboda. U školi više učimo dok u župi imamo više prakse.
Marija: Razlika je u tome što u školi imamo udžbenike po kojima učimo i radne bilježnice koje rješavamo, a župnu katehezu imamo subotom, kada vježbamo čitanje i pjevanje za nedjeljne svete mise, razgovaramo i šalimo se s našim svećenikom.
Mislav: Teme su različitije. Na školskom vjeronauku ne razgovaramo isključivo o kršćanstvu, te ima i drugih tema koje nisu nužno crkvene.

Kako ocjenjujete udžbenike iz vjeronauka? Jesu li zanimljivi, poučni, teški, korisni?

Matija: Udžbenici su dobri. Nisu preteški. Dobro je da ih imamo, lakše možemo pratiti i naučeno ponoviti. Ne moramo sve zapisivati. Lijepe su mi i priče koje su u njima, one nas uče boljem životu s drugima.
Marija: Udžbenici iz vjeronauka meni su dosta zanimljivi, poučni i slikoviti, i iz njih se može mnogo naučiti.
Mislav: Da iskreno kažem, ne znam, jer se njime na satu ne koristimo, a ja ga nisam sam išao proučavati.

Da li tvoje kolege rado dolaze na školski vjeronauk?

Matija: Prijatelji rado dolaze i ostaju na školskom vjeronauku, jer je lagan. Ne pišemo puno ispita. Imamo dobru časnu i možemo je pitati sve što želimo, bez obzira na temu koju smo obrađivali.
Marija: Smatram da moji prijatelji također rado dolaze na školski vjeronauk, zato jer mislim da im je to korisno i zanimljivo.
Mislav: Da, dolaze rado, ali ne zbog tema o kojima se razgovara nego zbog toga što vjeronauk smatraju kao nekakav odmor od drugih predmeta. Škola koju pohađam je dosta naporna, pa nam sat vjeronauka dobro dođe da se rasteretimo brige i straha od ispita.

Kako se odnosite prema onima koji ne pohađaju s vama školski vjeronauk?

Matija: U našoj školi svi polaze školski vjeronauk, ali ne i župnu katehezu. Svi smo međusobno prijatelji. Nije nam važno što je netko drugačiji. Isus voli sve ljude i uči i nas da ih prihvaćamo.
Marija: U mojem razredu svi pohađaju vjeronauk. Ako poneki ipak ne idu, to nikako ne znači da su drugačiji.
Mislav: Nemamo nikakve posebne stavove prema takvima. Svatko upisuje ono što mu se sviđa. Ni na engleskom ili njemačkom, ili nekom drugom predmetu gdje se moramo odvojiti, nismo uvijek svi zajedno. Kao što ne gledamo tko je upisao engleski a tko njemački ili talijanski, tako i u ovome. Svatko sebi bira ono što mu je za život potrebno.

Razmišljaš li o tome da vjeronauk učiš i u srednjoj školi?

Matija: Moja obitelj je vjernička, te ću i ja i dalje pohađati vjeronauk, jer želim rasti u svojoj vjeri. Volim ići u crkvu, moliti se, izmjenjivati svoja iskustva o vjeri s drugima, a to se sve događa na vjeronauku.
Marija: Da, svakako.

Zašto si ti izabrao vjeronauk, a ne etiku? Koja je razlika po tebi između vjeronauka i etike? Jesi li to sam odabrao?

Mislav: Izabrao sam vjeronauk zbog toga što sam i u osnovnoj školi išao na taj predmet i zbog toga što sam kršćanin. Kada čovjek svakodnevno govori o vjeri i kada se tako ponašaju svi u obitelji, naravno da to prijeđe i na djecu. Predmet vjeronauka mi je postao kao nešto uobičajeno, redovito, nešto što sam osjetio da je nužno potrebno u svojem odrastanju.

Je li ti draže da u školi predaje vjeroučiteljica ili časna sestra, eventualno svećenik?

Matija: Meni je draže da mi vjeronauk predaje časna, jer smo je upoznali i ona nam je dobra. Uvijek ima zanimljive priče kojima nam približava gradivo. Ona na nas ne viče, već kada mi nismo dobri, ona zašuti i mi znamo da trebamo nešto popraviti. S njom se osjećamo opušteno. Slobodno je pitamo sve znajući da će nam odgovoriti i da naša pitanja prihvaća ozbiljno. Daje nam slobodni sat, jednom u polugodištu, kada mi možemo postavljati pitanja njoj i to je jako zanimljivo.
Marija: Do sada još nikada nisam imala časnu sestru vjeroučiteljicu. Zbog toga mi je draže da mi u školi predaje svećenik jer mislim da ima veće iskustvo.
Mislav: Meni je to svejedno. Ako bude govorila o onome što me zanima i ako ne bude dosadno, neću se žaliti.

Da li su vjeroučitelji strogi u ocjenjivanju? Ili možda preblagi?

Matija: Naše vjeroučiteljice nisu stroge u ocjenjivanju, ali nisu ni preblage. Imaju razumijevanja za poneke naše neuspjehe u ispitima i imaju puno strpljenja s nama. Traže način na koji mi lakše odgovaramo, usmeno ili pismeno i onda nas ocijene.
Marija: Ja mislim da vjeroučitelji nisu strogi u ocjenjivanju, a ni preblagi. Zapravo mi se čini da iz vjeronauka najobjektivnije ocjenjuju. Možda koji put s višim ocjenama nego što bismo to dobili iz drugih predmeta.
Mislav: Vjeronauk se smatra "prolaznim" predmetom. Ako si miran na satu i pišeš u bilježnicu, imaš peticu ne četvorku. Ako si poseban slučaj, onda možeš dobiti i manju ocjenu. Sve u svemu, nema nikakve strogosti u ocjenjivanju, a niti učenici to očekuju. Ipak, vjeronauk doživljavamo drukčije od ostalih premeta. Mislim da bi nas sve iznenadilo kad bi se vjeronauk ocjenjivao kao matematika.

Što ti se u školskom vjeronauku najviše sviđa? Zašto?

Matija: Meni se ove godine najviše svidjela naša priprema za sv. ispovijed i sv. pričest, koja je bila popraćena različitim pričicama. Imali smo i praktični dio, koji je bio zanimljiv i uzbudljiv, ali svi smo rado sudjelovali. Bilo mi je dobro kada smo se igrali zapovijedima – mi smo trebali pogoditi o kojoj je zapovijedi riječ, a časna nam je rekla samo jedan dio. Sviđa mi se kada nam časna prikazuje dokumentarce iz misijskih krajeva i tako nas potiče da činimo dobro. Budući da volim pjevati, uvijek mi je bilo drago kada smo za kraj sata zapjevali koju pjesmu, naravno uz pokrete, jer nam je to draže.
Marija: Najviše mi se sviđaju priče o biblijskim likovima, biblijski filmovi i zaključivanje ocjena.
Mislav: Nemam što bih izdvojio. Sve je dobro, samo neka je što manje pisanja. Naše su teme u srednjoj školi ipak drukčije te očekujemo raznovrsnije i kreativnije pristupe.

Što bi trebalo promijeniti da vjeronauk bude bolji? Zašto?

Matija: Meni osobno smetaju ispiti. Bez njih bi vjeronauk bio bolji. Više volim kada mogu slobodno razgovarati o vjeri, o Isusu, o ljudima koji su Isusovi prijatelji – sveci.
Marija: Trebalo bi više filmova i kreativnog rada.
Mislav: Pa ništa posebno, trebalo bi motivirati učenike da ga oni malo bolje prate kako bi shvatili da je vjeronauk bolji nego što oni misle. Često poruka ne dopire do sviju, ili barem ne do većine.

Što misliš, kako ti vjeronauk može pomoći u životu?

Matija: Tamo učimo kako ćemo biti bolji ljudi, vjernici, kršćani. On nas uči odgovornom ponašanju prema svemu stvorenom. Ali i ako netko osjeti poziv da postane svećenik ili časna sestra, ima osobu kojoj to može reći i koja ga može obavijestiti kako se to ostvaruje.
Marija: Na vjeronauku učimo kako biti povezan s Bogom, kako učvrstiti dobre odnose prema ljudima, kako razumjeti svijet i ovaj život, a i mama mi često ponavlja da će mi to pomoći u životu.
Mislav: Može me naučiti kako se suočiti s nekim stvarima u životu. Sigurno je da nam daje i odgovore na neka pitanja koja u drugim područjima ne možemo čuti. Općenito, daje nam da u životu steknemo pozitivne navike i dobre odnose s drugima. Tumači nam smisao života i učvršćuje nadu za budućim i vječnim životom.

Molitva sv. Josipu Kupertinskom za uspjeh na ispitu

Dobri Bože,
zahvaljujem ti na svim darovima
koje mi daješ.
Udijeli mi milost
da se uvijek njima služim
tebi na slavu,
za svoje posvećenje i na dobro drugih.
Daj da uvijek budem radosna srca.
Blagoslovi moje roditelje
i bdij nad mojim učenjem.
Prosvijetli moje učitelje,
nastavnike i profesore,
a budi na pomoć i mojim
školskim prijateljima i prijateljicama.
Utječem ti se po zaslugama
i po zagovoru
sv. Josipa Kupertinskoga,
koji je i sam iskusio teškoće učenja
i tjeskobe ispita,
ali je doživio i radost
da za svoj trud -
uz pomoć svoje drage nebeske
Majke Marije - bude nagrađen.
Molim Te, vodi moju pamet,
učvrsti moju volju
i potakni velikodušnu zauzetost,
da tako ispunim svoje dužnosti
i zaslužim uspješno
položiti ispit
pred kojim se nalazim.

Amen.