I ove godine 15. svibnja obilježit će se diljem svijeta Svjetski dan obitelji, koji su Ujedinjeni narodi proglasili 8. prosinca 1989. godine. Službeno je prvi put u svijetu proslavljen 15. svibnja 1994. godine pod geslom "Da obiteljski dan ne čine stvari, nego srdačni odnosi roditelja i djece", kao odraz značaja što ga me-đunarodna zajednica pridaje obitelji kao temeljnoj jedinici društva.

Početkom ove godine, u povodu 41. Svjetskog dana mira, koji je održan pod geslom "Ljudska obitelj - zajednica mira", papa Benedikt XVI. uputio je poruku rekavši kako je obitelj prva i nezamjenjiva odgojiteljica mira i da čovječanstvo ne može bez njezine uloge.

Tom prigodom, Papa je naglasio činjenicu da obitelj ima zadatak odgajati svoje članove, pa je ona zato nositeljica posebnih prava. I stoga se nijekanjem ili ograničavanjem prava obitelji podrivaju sami temelji mira. Bitan preduvjet za mir u obitelji su čvrsti temelji duhovnih i etičkih vrijednosti, a ona ima istinski mir kad nikome ne nedostaje ono nužno. Zato je potrebito zdravo upravljati materijalnim dobrima i odnosima među ljudima, te ulagati trud u razborito korištenje dobara i pravednu raspodjelu bogatstva.

No, upravo je posljednjih godina naše društvo nametanjem i isticanjem materijalnih vrijednosti doživjelo mnoga razaranja i degradacije. U tom smislu, slažu se mnogi stručnjaci, obitelj, njezina vrijednost i značaj posve su obezvrijeđeni. Naime, došlo je do promjene životnih vrijednosti, jer tradicionalni poredak lagano nestaje pred našim očima. Lažne i izokrenute životne vrijednosti zamjenjuju one stare i provjereno dobre. Nažalost, na samom vrhu životnih prioriteta većini je utrka za novcem, tj. karijera, materijalizam i osobni užitci.

Gledano globalno, čak i u svjetskim okvirima, kao i kod nas, brak je u velikoj krizi. Svakoga dana sve je više rastava i krnjih obitelji s jednim roditeljem. Pridoda li se tome nasilje u obitelji, koje je u stalnom porastu, zatim pad nataliteta, homoseksualizam, dječja pornografija, incest, pad unutarnjih moralnih vrijednosti i druge negativne pojave, sve to ukazuje na brojna iskušenja s kojima se u današnje vrijeme susreće skoro svaka obitelj. Stječe se dojam da su mnogi zaboravili kako je obitelj najvažnija karika društva u cjelini i jedino pravo mjesto rođenja, odrastanja i odgoja čovjeka. Neminovno se nameće pitanje kako se održati?

Obitelj može ostati zdrava i jaka ukoliko zadrži svoj kršćanski model i identitet u kojem će svatko jasno razumjeti svoje uloge i odgovornosti. Mnogi ističu, ako se obitelj zasniva na kršćanskim istinama i vrednotama, međusobnom poštovanju, zatim na temeljima ljubavi, razumijevanju i podršci, da onda može uspješno odoljeti svim iskušenjima i vrlo negativnim i amoralnim suvremenim trendovima. Ove vrijednosti postoje otkad je svijeta i ljudi, one su božanske, bezvremenske, praktične i namijenjene svima. Ipak, slažu se mnogi, imati dobar brak i sretnu obitelj nije nemoguća misija, ali se za njih treba svojski potruditi.

Tako je jedno istraživanje objavljeno 1999. godine u okviru europskog istraživanja vrijednosti pokazalo kako ispitanici u Hrvatskoj više vrednuju obitelj u odnosu na druge vrijednosti kao što su posao, prijatelji i poznanici, slobodno vrijeme, politika i religija.

Što nam govore statistike?

Čak 83,4% ispitanih je zadovoljno ili pretežno zadovoljno svojim obiteljima. Što se tiče obiteljske strukture, u Hrvatskoj se povećava broj obitelji bez djece, a isto tako i broj jednoroditeljskih obitelji. Udio takvih obitelji 1971. godine iznosio je 11,5 %, 1991. - 12,4 %, a 2001. godine 15,0 %.

U istom razdoblju broj brakova bez djece narastao je od 24,8 % u 1971. godini na 27,1 % u 1991., odnosno na 27,0 % u 2001. godini. Od ukupnog broja kućanstava 20,8 % bilo je samo s jednim članom.

U razdoblju 1950.-1954. prosječno se godišnje sklapalo 38.094 brakova, a od 1995.-1997. 24.499 brakova. No, 1999. bilo je 23.778, a 2000. godine samo 22.017 brakova.

Udio razvedenih u ukupnom broju sklopljenih brakova od 1985. do 1989. iznosio je 18,3 %, od 1990. do 1994. 19,6 %, a od 1995. do 1999. pao je na 16 %., da bi se 2000. povećao na
20,4 %, a 2001. na čak 24,5 %.

Što se tiče djece, 1980. godine rođeno je 5,1 % djece izvan braka, 1985. - 5,9 %. 1990. - 7, 0 %, 1995. - 7, 5 %, a 2000. 9 %.

Prema ovim statističkim podacima vidljivo je da se obitelji održavaju, ali je uočljiv i zastoj u stvaranju novih obitelji.

Prirodna škola humanizacije

Prema pedagogu dr. Vukasoviću, brojna istraživanja o oblikovanju osobnosti govore o obitelji kao o najsnažnijem čimbeniku tog oblikovanja. Obitelj najjače djeluje u predškolsko i mlađe doba, ali je njezin utjecaj iznimno bitan i dalje jer je ona prirodna sredina u kojoj čovjek živi i za koju je vezan od rođenja do smrti. U prvom razdoblju djetetova života, obitelj je najpogodnija sredina za razvitak i odgajanje djeteta. K tome, djeluje vrlo snažno na dječje emocije i na razvijanje toplih ljudskih odnosa - rekla je prof. Branka Biketa Caktaš, pedagoginja iz bjelovarskog dječjeg vrtića Ciciban.

Osim toga, nastavila je ona, prirodna je i društvena funkcija roditelja da djeci prenesu ono najbolje od svojega tjelesnog, intelektualnog, moralnog i emocionalnog života. Vrsni pedagozi i psiholozi smatraju da dijete gleda na život kroz prizmu obiteljskog života i da mu je obitelj ogledalo života. Međusobni odnosi roditelja i drugih članova uže obitelji privlače njegovu pažnju, pa ih djeca promatraju, prihvaćaju i oponašaju. U obitelji se formiraju djetetovi društveni stavovi, navike za rad i red, te društveno ponašanje. Zajednički život, zajednički interesi, zajedničke radosti i problemi, međusobna i obostrana ljubav čvrsto ih povezuje i stvara posebne mogućnosti odgojnog djelovanja. Zato je obitelj prva prirodna škola humanizacije mladog čovjeka.

Važno je naglasiti da odgojnu ulogu obitelji osigurava i naš hrvatski Ustav, koji govori da su roditelji prvi odgajatelji svoje djece. U obitelji dijete čini prve korake u život, a samo roditelji i intimni obiteljski odnosi mogu imati toliko razumijevanja i strpljenja, upornosti, suosjećanja, odricanja i nesebične pomoći u procesu njihova razvitka u odraslu, odgovornu osobu. Preduvjet dobrog obiteljskog odgoja su skladni obiteljski odnosi jer osiguravaju stabilnost obitelji, ugodnu i privlačnu atmosferu za sve članove.

Shvaćanja o odgoju djece mijenjala su se kroz povijest, a i danas su različita u različitim dijelovima svijeta. Iako je konvencija o pravima djeteta iz 1989. godine problematizirala dječja prava, nastojeći ih osigurati svakom djetetu, nažalost, i danas smo svjedoci da se ona krše i ne poštuju. Tako primjerice izvješće UN-a o kršenju dječjih prava u 2001. godini pokazuje da 300.000 djece mlađe od 18 godina diljem svijeta sudjeluje u oružanim sukobima, 250 milijuna djece od 4 do 14 godina prisiljeno je na težak fizički rad da bi preživjela, 50 milijuna djece mlađe od 14 godina radi u opasnim uvjetima. Zatim, 300.000 američke djece radi kao najamnici na poljoprivrednim imanjima, često i 12 sati na dan. Trećina maloljetnih Rusa bila je podvrgnuta nasilju i zlostavljanju tijekom ispitivanja i pritvora, 100.000 maloljetnih je Amerikanaca pritvoreno i osuđeno na kazne.

U tom smislu pedagozi, psiholozi i brojni drugi stručnjaci napominju da su upravo odrasle osobe odgovorne da se ta njihova prava poštuju, jer su ona nastala iz potrebe da se posebno istaknu dječja prava s obzirom na tjelesnu i psihičku nezrelost djece.

"Svako dijete treba obitelj"

Kod nas je u veljači 2005. godine UNICEF s partnerima pokrenuo kampanju za podizanje javne svijesti o pravu djece na odrastanje u obiteljskom okruženju. Naime, kako je rekla gospođa Tanja Radočaj, predstojnica Ureda UNICEF-a za Hrvatsku, kod nas odrasta više od 1550 djece u institucijama zato što se njihovi biološki roditelji ne mogu za njih brinuti, od čega su 144 djeteta mlađa od tri godine. Prosječna duljina boravka djeteta u domu je četiri i pol godine. Suvremene spoznaje u skrbi djece ukazuju na štetnost boravka u institucijama za najmlađu djecu, te se u mnogim studijama boravak u njima u toj dobi izjednačava sa zanemarivanjem. Konvencija o pravima djeteta daje prednost obiteljskim oblicima skrbi te, samo ako je neophodno, predviđa i institucionalnu skrb.

Udomiteljska skrb kod nas ima dugu tradiciju ali je na relativno niskoj razini, smatra gđa Radočaj. K tome, ne postoje kao u razvijenim zemljama specijalizirani oblici udomiteljstva za djecu sa specifičnim potrebama, za prihvat djece na kratki rok, za pomoć udomiteljima preko vikenda ili odmora. Podrška udomiteljima vrlo je slaba, osim iznimno na području Vrbovca. Naknada koju udomitelji dobivaju često ne pokriva ni osnovne potrebe djece, a sredstva koja država izdvaja za smještaj djeteta u obitelj višestruko su manja od cijene smještaja u domu. Osobiti je problem neravnomjerna raspoređenost udomiteljskih obitelji po cijeloj Hrvatskoj. Djeca koja su u svojoj biološkoj obitelji pretrpjela ozbiljne traume dodatno se traumatiziraju premještanjem u okruženje koje im je potpuno nepoznato.

Zato je UNICEF u veljači 2005 pokrenuo akciju "Svako dijete treba obitelj" s ciljem osnaživanja sustava javne skrbi o djeci – promicanjem udomiteljstva, kvalitetnijoj podršci udomiteljskim obiteljima te jačanjem prevencije izdvajanja iz bioloških obitelji.

Potom je uslijedio projekt "Pravo djece na život u obitelji", koji uključuje više različitih aktivnosti koje pomažu da što veći broj djece odrasta u podržavajućim obiteljima, bilo da se radi o efikasnijoj pomoći njihovim biološkim obiteljima ili o kvalitetnom udomiteljstvu Tijekom 2007. godine UNICEF je, u suradnji s Ministarstvom zdravstva i socijalne skrbi i Pravnim fakultetom u Zagrebu, te udrugama, proveo sljedeće aktivnosti: edukaciju i rad 7 županijskih timova za podršku kvalitetnom udomiteljstvu, koje vode grupe podrške za 364 udomiteljske obitelji, projekt unaprjeđenja socijalnog rada s obiteljima u krizi, u kojem je provedena pilot-faza u slavonskim centrima za socijalnu skrb te izrađen priručnik, osnivanje novih mobilnih timova za pomoć udomiteljima koji se skrbe za djecu s teškoćama u razvoju, a osigurana je i materijalna pomoć udomiteljima koji se skrbe za najmlađu djecu.

Provedeno je i istraživanje o iskustvima i problemima udomitelja čiji se rezultati obrađuju te je podržano snimanje autobiografskog filma "Slučajni sin", poznatoga televizijskog novinara Roberta Zubera, o iskustvu života u udomiteljskoj obitelji za potrebe zagovaranja udomiteljstva i veće učinkovitosti socijalnih službi.

Akcija "Prve 3 su najvažnije!"

Budući da zdravstveni djelatnici u prvoj godini života dopiru do skoro svake obitelji u prvoj godini života djeteta, projekt "Rani razvoj djece i podrška poticajnom roditeljstvu", odnosno kampanja "Prve 3 su najvažnije!" u prvoj fazi bio je usmjeren na djelovanje u zdravstvenom sustavu te djelovanje u masovnim medijima.

U okviru ovog projekta izrađeno je i distribuirano (besplatno za roditelje) preko 105.000 DVD-a sa savjetima za odgoj najmlađe djece (veljača 2007.).

Na 26 lokacija širom Hrvatske stručni tim (pedijatar, psiholog i fizikalni terapeut) radi na edukaciji drugih zdravstvenih djelatnika (pretežno patronažnih sestara) te edukaciji roditelja, kroz tzv. baby fitness program, u kojemu je dosada sudjelovalo više od 1.200 djece i roditelja. Cilj ove aktivnosti je ukazati na važnost i potaknuti kvalitetnu ranu komunikaciju najmlađe djece i njihovih roditelja.

Unutar ovog projekta održane su i brojne edukacije, kao što je simpozij socijalne pedijatrije, Europska škola socijalne pedijatrije, edukacija za patronažne sestre te tečaj za liječnike u okviru poslijediplomskog studija (u suorganizaciji s Medicinskim fakultetom u Zagrebu).

Provedeno je istraživanje stavova javnosti o odgoju djece te istraživanje o iskustvima roditelja djece do godinu dana starosti, čiji se rezultati upravo obrađuju. Kampanja za rani razvoj i poticajno roditeljstvo započela je 7. studenog 2006. godine, a potrajala je do kraja ožujka 2007. godine.

Najbolji pedagoški "recepti"

Ako te tvoje dijete potraži pogledom - pogledaj ga!
Ako te tvoje dijete dodirne svojim rukama - zagrli ga!
Ako te tvoje dijete dodirne svojim usnama - poljubi ga!
Ako ti tvoje dijete želi nešto reći - poslušaj ga!
Ako se tvoje dijete osjeća bespomoćno - pomozi mu!
Ako se tvoje dijete osjeća usamljeno - prati ga!
Ako se tvoje dijete osjeća žalosno - utješi ga!
Ako se tvoje dijete osjeća obeshrabreno - osokoli ga!