Nekoliko je razloga zašto valja pogledati dirljivu komediju "Imaš petlju?". Jedan je sigurno zbog dvaju uistinu ponajboljih glumaca današnjice, Jacka Nicholsona i Morgana Freemana, obojice oskarovaca, koji su se dokazali u zavidnim glumačkim izvedbama i u komedijama i u dramama. I ovoga su puta sjajni, i doista 'nose' cijeli film. I upravo su njihovo prijateljstvo i različite osobnosti pridonijeli da odlično oživotvore dva posve različita glavna lika koja postanu pravi prijatelji i suputnici, i doslovce na putu i kroz tešku bolest.

Drugi je to što je film odlično snimljen, zahvaljujući direk-toru fotografije, također oskarovcu, Johnu Schwartzmanu, spretno montiran, ima dobru glazbu Marca Shaimana, te vješto režiran.

Treći, ali ne i najmanje bitan razlog, dapače gotovo naj-važniji, jest sama priča i njezina poruka, koju je osmislio scenarist Justin Zackhman. Donosi različite tipove likova koje sučeljava, te na tome gradi priču.

Edward Cole (Nicholson) je utjecajan bogataš koji cijeli život samo radi, zgrče novac, ali je vrlo površan u međuljudskim odnosima i ne zadire dublje u životna pitanja i smisao. Sam je, brakove je razvrgao, s kćerkom ne razgovara godinama. I naravno, vrlo je ohol i nezgodan u kontaktu s ljudima.

Carter Chambers (Freeman) miran je, staložen obiteljski čovjek koji drži do vjere, cijeni ljude. Imao je ideale, studirao je filozofiju, ali je zbog uzdržavanja obitelji prekinuo i cijeli radni vijek proveo kao automehaničar. No to je prihvatio kao žrtvu iz ljubavi prema ženi Virginiji (Todd) i djeci (zanimljivo je da njegova sina Rogera glumi Freemanov sin Alfonso).

Ta dva posve različita čovjeka sigurno se ne bi družila da ih nije zahvatila ista sudbina, neizlječiva bolest, i smjestila ih u istu bolničku sobu. U početku je bilo nesuglasica i Edwardovog protestiranja, a onda ih je ista muka počela zbližavati. Jednom je Edward primijetio kako Carter nešto piše. Bio je to popis svega što želi ostvariti u životu prije smrti, kako ih je nekada na studiju poticao profesor. No, to nije uspio učiniti. Edwardu je to bilo malo čudno, no ubrzo je dodao i svoje želje koje su bile praktične, za razliku od Carterovih, koje su bile više duhovne: prisustvovati nečem uzvišenom, učiniti dobro nepoznatoj osobi, smijati se do suza, putovati... Edwardu je sinula ideja da to sve ostvari, a njegov će novac konačno služiti za nešto dobro. To je bio prvi put da Carter može učiniti nešto za sebe, pa je pristao unatoč protivljenju liječnika i supruge. Imali su 'petlju'.

Tako su dva druga u nevolji krenula na putovanje po svijetu ispunjavajući si želje, gradeći čvrsto prijateljstvo spoznavajući i mijenjajući sebe i svoje odnose s drugima. Sebični Edward počeo je pokazivati ranjivost i osjećaje, te odlučio popraviti međuljudske odnose koje je pokvario. Obišli su Rim, Pariz, vidjeli Louvre i Taj Mahalu, penjali se na Mont Everest i skakali padobranom, bili na safariju, jeli u najboljim restoranima... I u svemu tome bilo je humora, smijeha, radosti, iskrenosti... Otkrivali su sve dublji smisao života i radost življenja. Zaboravili su na bolest i uživali u darovanom trenutku. No, postali su spremni i na razgovor i prihvaćanje smrti kao dijela života, nadajući se vječnosti.

Osim prekrasnih krajolika u kojima gledatelji mogu uživati na velikome platnu, otkrivaju se i prekrasni skriveni dijelovi njihove duše, koja postaje sve ljepša što im je život ispunjeniji i radosniji.