Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Duhovnost
 
LECTIO DIVINA (III)

Piše: David Torkington
 
KAKO USAVRŠAVAMO NAČIN MOLITVE, BOG SE NASTANJUJE U NAMA TE OŽIVLJUJE ISTINSKI DUH BOŽIĆA

Nema ničega tajanstvenog u svezi s ljudskom komunikacijom. Osobu upoznajemo slu-šajući kako govori. Prostor između ljudi premošćuje se riječima. One nam omogućuju o njima više saznati i sve im se više približavati. Zbog toga kršćani oduvijek štuju Bibliju te, štoviše, na nju gledaju sa strahopoštovanjem, jer ona sadrži riječi koje premošćuju jaz između Boga i čovjeka – Božje riječi.

Ona ide i korak dalje, pokazujući kako se Riječ Božja u konačnici utjelovila u tijelo i krv ljudskoga bića – Isusa, o prvome Božiću. Iako je on rođen u bijednoj i hladnoj špilji, zapravo se došao trajno na zemlji nastaniti u svakome od nas, kako bismo se i mi mogli nastaniti u njemu. Zbog toga je večer prije svoje smrti kazao: "Ostanite u meni i ja u vama" (Iv 15,4).

Nema samoće

Kada jednom prihvatimo ovaj poziv, bit ćemo uvučeni u najsilniju i najsnažniju moguću ljubav, koja se neprestano, do u vječnost, izmjenjuje između Oca i Sina. To znači kako nikada više nećemo biti sami: niti na ovome svijetu, niti na budućem. Bismo li ikada, i u najsmjelijim snovima, mogli poželjeti ljepši božićni poklon?

Kada naučimo slušati Isusa, sve što je on govorio i činio, od trenutka svojega rođe-nja, pa sve do trenutka kada je uzašao na nebo, slušamo riječi samoga Boga. Kada naučimo ljubiti Isusa, naučili smo ljubiti Boga. Zbog toga svaka istinski krš-ćanska molitva ne započinje "bacanjem" u nekakva upitna stanja takozvane "transcendentalne svijesti", već nastojanjem kako upoznati i uzljubiti Krista.

Kada polako i u molitvenu raspoloženju čitamo Sveto pismo, dopuštajući riječima da prodru u naše srce, slušamo Riječ Božju kako nam progovara u sadašnjem trenutku. Zbog toga su prvi kršćani običavali moliti na način što su ga pustinjski oci nazvali Lectio Divina – božansko, sveto štivo. Tako su ga nazivali ne samo stoga što su vjerovali kako su riječi što ih čitaju nadahnute odozgor, već i zato što su smatrali kako će i oni, čitajući ih, biti nadahnuti od onoga tko ih je prvi nadahnuo. Vjerovali su kako će putem toga pomna čitanja biti uvedeni u dubok susret s Bogom te iskusiti ono što je sveti Pavao nazvao "visinom i dubinom, duljinom i širinom ljubavi Božje, koja nadilazi svaku spoznaju".

Pustinjski oci

Zbog toga – koji god način moljenja u datom trenutku nalazili korisnim – nikada ne smijemo zaboraviti te se uvijek moramo vraćati Bibliji, koja je kršćanski molitvenik par exellence.

Prvi kršćani nisu niti imali drugo. Mnogi su od njih napamet znali Evanđelja. Drugoga molitvenika nisu imali, niti su ga trebali. Pročitajte opis Ivana Kasijana kako su se pustinjski oci služili Svetim pismom, a napose Novim zavjetom i psalmima. On naglašava kako im nije bilo tako važno koliko su pročitali, već koliko su duboko uspijeli prodrijeti u sveti tekst. Pročitali bi nekoliko puta uzastopce svega nekoliko redaka, sve dublje prodirući u dinamično unutarnje značenje teksta. Potom bi načinili stanku duboke unutarnje sabranosti, dopuštajući istome onome Duhu koji je nadahnuo svete pisce da nadahne i njih. Kada bi na taj način upili pojedini tekst, polako bi krenuli dalje i ponovili isti taj postupak, ostavljajući stanke za tišinu, kako bi snaga pročitanih riječi prodrla u samu srž njihova bića. Kako bi ovaj način molitve postajao intenzivnijim, trenutci tišine bili bi sve dulji, dok naposljetku riječi ne bi prepustile mjesto razdobljima duboke unutarnje sabranosti. Tada bi iskusili kako se onaj, koji se isprva nastanio u bijednoj i hladnoj špilji, polako nastanjuje u njima.

Četiri "R"

Godinama sam se služio onime što nazivam "četiri slova R", kako bih nasljedovao primjer pustinjskih otaca. Nadam se kako će i vama biti od koristi. Posrijedi su, naime, sljedeće riječi: čitanje (engl. reading, op. prev.), refleksija (promišljanje), reakcija (odgovor) i počivanje (engl. resting, op. prev.).

Prije svega, čitanje (engl. reading, op. prev.) - Lectio. Započnite čitajući sveti tekst. Potom ga pročitajte ponovno, polagano te u molitvenu duhu. Nakon toga slijedi refleksija (Meditatio) – promišljanje o onomu što ste pročitali; kako bi sveti Augustin kazao, "probavljanje", dopuštajući unutarnjem značenju svake pojedine riječi da prodre do same srži vašega bića.

Potom reakcija (Oratio) – odgovor na vama svojstven način, vlastitim riječima. Prava molitva počinje tek sada, kako nastojite svoje srce i svoj um uzdići k Bogu, odgovoriti na nadahnute riječi što ste iz razmatrali. Kada je izgovoreno sve što treba biti izgovoreno, ostanite u tišini, počivanju (contemplatio), punite se onime što ste primili, u dubokoj unutarnjoj sabranosti. Kada neizbježno nastupi rastresenost, kako bi narušila tu kontemplacijsku sabranost, počnite iznova od početka, čitajući, ponovno čitajući, promišljajući i odgovarajući, sve dok se ne uspijete vratiti u unutarnju sabranost, makar i na svega nekoliko trenutaka. Postupno, s praksom, ono što je isprva bilo teško, postajat će sve lakše. Potom, nakon što su vam se um i srce uzdigli k Bogu, postajete otvoreni i osjetljivi za njegovo djelovanje i to kroz sve dulja i dulja razdoblja. Postupno će ta ista ljubav nadahnuti vašu slabu ljudsku ljubav te ćete biti kadri ljubiti druge, služiti im i suosjećati s njima (i to izvan same molitve) na onaj način i do one mjere koji bi, bez te molitve, bili posve nemogući.

Ljudima obično preporučam neka započnu s evanđeljima, osobito s Evanđeljem po Ivanu, posvećujući se čuvenim riječima, napose onom duboko duhovnu iskazu o Posljednjoj večeri od 13. do 17. poglavlja. Ondje ćete naći dovoljno molitvene "hrane" za čitav život. Potom prijeđite na poslanice svetoga Ivana i svetoga Pavla, pa na Djela apostolska, i naposljetku na ostale novozavjetne pisce.

Ponovno uprizorenje Božića

Međutim, četri slova R mogu se upotrijebiti i za proučavanje drugih vjerskih tekstova. Poslužite se njima kako biste sustavnije i dublje razmatrali omiljene duhovne pjesme i psalme. Ima puno dubokih i prelijepih crkvenih pjesama, kojih se tek povremeno ovlaš dotaknemo pjevajući ih na svetoj misi, kao što su: Klanjam ti se smjerno, ili Dođi, Duše Sveti. Crkvena pjesmarica može biti bogatim izvorom materijala za meditacijsku molitvu. Idealne su i neke od suvremenih pučkih pjesama. Glazba može biti promjenljive kakvoće, ali su zato riječi nerijetko i biblijske i duboke.

Upotrijebite četiri slova R kako biste meditirali o nekima od velikih liturgijskih tekstova, kao što su, primjerice, euharistijske molitve. Rijetko imamo prigode prodrijeti u njihovu dubinu, dok ih slušamo na svetoj misi. Jedna od prednosti korištenja tih molitava na ovaj način jest što se – ni ne znajući – suobličavamo molitvi samoga Krista. Ima još liturgijskih molitava i duhovnih pjesama koje se mogu na ovaj način upotrijebiti. Slava Bogu na visini sjajan je primjer za to, kao i brojne druge drevne crkvene pjesme i tekstovi što ih se koristi tijekom pojedinih liturgijskih razdoblja. Koristite se i psalmima – osobito onima koji vam na poseban način progovaraju u vašim naročitim potrebama. Upravo su to bili glavni izvori duhovne hrane pustinjskih otaca. Svakodnevnim prakticiranjem ovoga dubokog oblika molitve, ponovno uprizorujete Božić, jer Isusu omogućujete ponovno se roditi, ovoga puta u vama, te donijeti mir ondje gdje su prije vladali tolika rastresenost i nesuglasje.

 


© 1999-2019 * Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s