 Filmova sa žanrovskom kombinacijom tri-lera, drame i elemenata horora ima puno. Obiluju često mnogim eksplicitnim scena-ma nasilja, pa čak i kada nose pozitivnu poruku upozorenja ili razotkrivanja raznih društvenih i ljudskih nepravilnosti, podila-zeći time publici. No napraviti dobar film sa svim tim žanrovskim elementima, a pritom ne prikazati nasilje, pronaći pozitivan pomak i zadržati gledateljevu pozornost za trajanja filma, mogu samo vrsni i is-kusni redatelji. To je upravo dokazao svojim najnovijim filmom Ljupke kosti Peter Jackson, kojega pamtimo po odličnoj trilogiji Gospodar prstenova i spektakularnom King Kongu. On uz raskošnu produkciju lako zalazi u fikciju i svijet fantastike. U tome je i najjači, pa je uspješno vizualno, poetski i snoliko, dočarao novo "međuzemlje", religijski neodređeni onostrani prostor nakon smrti. To je ujedno i odličan način da se prikaže i progovori o strašnim događajima: ubojstvu, seksualnom nasilju, serijskom ubojici... jer se omogućava i mlađim gledateljima da putem filma budu na to upozoreni bez izravnog nasilja s velikog ekrana.
Poticaj je bio istoimeni roman Alice Sebold, objavljen u Americi 2002. godine a preveden i u nas, koji je postao velika uspješnica. Iako dramaturški vrlo složen, scenaristi su pronašli način da ga pretoče u filmsku priču, a Jackson je majstor u vođenju usporednih radnji. Knjiga i projekt zainteresirali su i Stevena Spielberga, tako da je postao izvršni producent. Okupili su dobru glumačku ekipu. Stanley Tucci bio je nominiran za Oscara za sporednu mušku ulogu i Zlatni globus za ulogu naizgled mirnog ali jezovitog susjeda ubojicu u tom filmu. Ipak, najbolja i najnagrađivanija je mlada irska glumica Saoirse Ronan, nominirana za Oscara prije dvije godine za film Otkupljenje, koja sada igra glavnu ulogu ubijene djevojčice Susie Salmon.
Riječ je o djevojčici koja je mučki ubijena i koja iz onostranosti, prelaznoga svijeta u kojem se nalazi, pokušava pomoći roditeljima da otkriju ubojicu i pronađu njezino tijelo. To je ujedno i obiteljska drama, jer prikazuje suočavanje sa smrću bliske osobe – kćeri, odnosno sestre, i pokušaj da se time nosi. U tu tužnu situaciju malo komičnosti unosi lik netipične bake Lynn (Sarandon). Radnja se zbiva u Pennsylvaniji sedamdesetih godina, tako da su i scenografija i kostimografija prilagođeni tomu vremenu, a osim u tom američkome području, film je sniman i na Novom Zelandu.
Lik Susie je pripovjedač u filmu, koji od gledatelja stvara suučesnika u svojem viđenju zbivanja. Ona se prvo lomi hoće li se osvetiti ubojici ili će odustati i tražiti pravdu navodeći roditelje da ga otkriju, te im pomoći da nastave dalje život. Upravo su ljubav, suosjećajnost i povezanost unutar članova te obitelji prevladali. Tek tada i Susie dobiva svoj mir. Odlučnu ulogu u otkrivanju ubojice ima njezina sestra Lindsey, a ta je sekvenca jedina snimljena kao i u tipičnim krimićima. No ono što je najzanimljivije i najčudesnije jest fantastični, poetski snoliki svijet onostra-nosti, prepun lijepoga kolorita koji se mijenja prema osjećaju likova. Prate ga ambijentalna glazba skladatelja Briana Enoa i mnoštvo zvukova pomno i značenjski odabranih. Mnogo motiva i osoba Susie veže s prekinutim životom na zemlji, a "međuzemlje" otkriva niz djevojaka i djevojčica koje su bile žrtve istoga zlostavljača... |
