....Govorili su mi kako će mi Prva pričest biti najradosniji dan u životu. Bilo mi je teško povjerovati kako bi moglo biti bolje od Božića, krijesa, ili pak izleta u lunapark, ali sam bio spreman na iznenađenje. Potom mi je netko rekao kako će mi Bog uslišiti svaku molitvu, svaku nakanu, ako je izreknem dok mi je sveta hostija još uvijek u ustima i na jeziku – samo je nisam smio dotaknuti zubima. To je, razumije se, bio upravo presudan uvjet.

Neuslišana molitva
....Počeo sam se pripremati za taj veliki dan posjećujući obližnji dućan športske opreme, kako bih ondje napajao oči na biciklu iz snova što će mi ga Bog podariti na najradosniji dan moga života. Kada sam učiteljici, gospođici Holt, kazao što ću tražiti, odgovorila mi je kako Bog možda odluči da to nije dobro za mene te kako je sklon davati prednost dječacima koji nisu sebični i traže nešto za druge. Stoga sam odlučio umjesto toga moliti za moga brata Petra. U šestoj je godini bio obolio od dječje paralize te je otad morao nositi posebnu medicinsku opremu kako bi se mogao kretati.
....Kada je došao taj dan, taj trenutak, vratio sam se u klupu, zatvorio oči, sklopio ruke i zamolio Gospodina da ozdravi Petrovu nogu. Bio sam siguran kako će mi uslišati molitvu, pogotovu jer sam se odrekao bicikla iz snova. Sjećam se kako sam bio razočaran kada sam izašao iz crkve i ugledao brata kako i dalje šepa, podupirući se štapom. Bio sam toliko siguran da ću za svoju Prvu pričest dobiti nešto posebno, a umjesto toga sam umalo izgubio vjeru. Bilo je to moje prvo, ali ne i posljednje, suočavanje s problemom neuslišane molitve.

Izrabljivanje Boga?
....Svi započinjemo pokuša-vajući Boga izmanipulirati kako bismo od njega dobili ono što želimo, a potom se uzrujavamo kada nam to ne uspije, ili ga optužujemo kako se o nama ne skrbi onako kako bi trebao, ili čak počinjemo sumnjati postoji li uopće. Sjećate li se one stravične priče o zečjoj šapi? Jednome su čovjeku rekli kako će mu – bude li u ruci držao zečju šapu – biti ispunjene tri želje. Njegova je prva želja bila bogatstvo. Idućega mu je dana žena teško stradala u prometnoj nesreći. Novac što ga je poželio došao je od osiguravajućega društva u kojemu je bio osigurao njezin život. Kada je poželio da ona oživi, vratila se točno onakva kako je izgledala neposredno nakon nesreće. Bila je stravično izobličena i trpjela velike bolove, tako da je treću želju iskoristio kako bi ponovno umrla. Poučna je to priča za sve koji misle kako će se usrećiti dobiju li sve što žele. Tko li je ono rekao: “Ako želiš nekoga unesrećiti, daj mu sve što poželi?”

Problem je u nama
....Pravi problem ne leži u Bogu, već u nama. Bog je savršeno nesebičan i svakomu želi najbolje. Mi smo ti koji smo sebični i ne znamo što je dobro za ikoga, uključujući i nas same. Eto vam primjera moga brata. On je bio zaljubljenik u šport: volio je ragbi, kriket i atletiku, iako se uglavnom morao zadovoljiti gledajući druge kako čine ono što bi i on sam bio volio činiti. Isprva je zbog toga bio isfrustriran i ljut, no, kada je naučio prihvatiti vlastitu slabost, upravo mu je ona omogućila približavanje Bogu. Zahvaljujući njoj, otkrio je veliku tajnu duhovnoga života. Središnja tema Pisama, koja se provlači kako kroz Stari, tako i kroz Novi zavjet, prema riječima svetoga Pavla jest: “Snaga se u slabosti očituje”. Ako netko posve zaboravi na vlastitu slabost, neće se okrenuti Jedinome koji mu može pomoći. Upravo zahvaljujući svojoj slabosti, Petar se okrenuo Bogu, u molitvi. Što god da je radio i ma kako zauzet bio, uvijek bi, svake večeri, nalazio dovoljno vremena i prostora za Boga. To vrijeme nije provodio pokušavajući od Boga dobiti ono što je htio, već pomažući Bogu da od njega, Petra, dobije što želi. A Bog je Petru želio pomoći približiti se svojoj istinskoj biti tako što je primao i odgovarao na ljubav koju je svakoga dana u molitvi kušao. Petrova je promjena bila vidljiva svima.

Hvala Bogu na njemu samome!
....Kada je, u svojoj dvadeset i drugoj godini, moj brat umro, bio se približio Bogu više od ikoga koga sam ikada upoznao. Stotine su ljudi došle na njegov pogreb i mnogi su među njima govorili ne samo o tome kako je bio dobar čovjek, već i kako su osobno imali prilike iskusiti njegovu dobrotu. Mnogi su među njima kazali i to kako ih se njegova jednostavna dobrota toliko dojmila te im je promijenila čitav tijek života. Da je bilo po mome, zaigrao bi u državnoj ligi ili možda čak i osvojio zlatnu medalju na olimpijadi, ali ne bi bio niti desetina čovjeka kakvim je postao do trenutka svoje smrti.
....Razlog zbog kojega bi bilo pogubno kada bismo uvijek primali ono što u molitvi ištemo jest taj što je sebičnost tako duboko ukorijenjena u nama te zapravo ne znamo što želimo, ili – bolje rečeno – što nam je potrebno, ali znade Bog. Duboko u nama, ispod svih onih stvari za koje molimo i držimo ih toliko važnima, ono što nadasve želimo jest ‘sve’. Bog je sve ono što želimo i sretni ćemo biti tek onda kada budemo imali Njega. Ne kažem kako ne trebamo moliti i za male stvari, pa čak i za one velike - za nas kao i za druge, jer će ponekad naša molitva biti uslišana – sam Bog znade zašto.
....No, jedno je sigurno: molitva je uvijek uslišana, jer ona je uvijek znak kako smo svjesni svoje slabosti, svoje potrebitosti i kako duboko u sebi, ispod svake sebičnosti koja nas pokreće, žudimo za Jedinim koji nam može dati sve ono što istinski želimo. Svoje molitveno putovanje započinjemo pokušavajući iskoristiti Boga, izrabiti ga, no, po našim nas pokušajima uči kako je u konačnici on taj koji želi upotrijebiti nas. I bit će tako, ako ustrajemo, pa makar ustrajali i u molitvi za pogrešne stvari. No, on nas želi upotrijebiti u našu korist, kako bismo se iz ruševina, kakve smo bili na početku našega putovanja, pretvorili u svoju istinsku bit, preplavljujući nas puninom svoga života i ljubavi. Upravo smo za time i čeznuli od samoga početka, ali smo bili slijepi. Hvala Bogu na njemu samome!