|
Ovaj odlomak izlazi iz prostora i vremena i sadrži sažetak svega što je Isus rekao i učio za svojega zemaljskog djelovanja. Iza svjedočanstva Ivanova (1, 15), samog Isusa na blagdan Sjenica (7, 28) i na svečani dan (7, 37), imamo svjedočanstvo koje sažima sve rečeno. Počinje snažnom proročkom riječju: “Povika”, koja se pojavljuje još četiri puta u Ivanu (1, 15; 7, 28.37; 14, 10), i uvijek izriče neku svečanu izjavu, tvrdnju, svjedočanstvo, objavu Isusove tajanstvene osobnosti.
Vjerovati u Isusa, vidjeti Isusa, znači vjerovati u Oca, vidjeti onoga koji ga je poslao (r. 44 s.). Isus i Otac su jedno. Isus je odraz Očeva lica, samo u njemu ga možemo spoznati. Isus je “Svjetlost” koja razbija tamu, nevjeru, donosi spasenje, život u punini. Svjetlost je isto što i spasenje, život (r. 46).
Isus nije došao suditi svijetu nego da svijet spasi. Međutim, sudbina i sreća pojedinca ovisi o stavu koji zauzima prema Isusu: Tko Isusa prihvaća i čuva njegovu riječ, spašava se, a tko ga odbija i ne čuva njegove riječi, sam sebe osuđuje (r. 47 s.). Židovski učitelji uče da će na posljednjem sudu biti odlučujući stav prema Zakonu, jesu li ga vršili ili ne. Isus i ovdje nadomješta Zakon i nadilazi ga.
Na posljednjem sudu odlučuje “riječ koju sam zborio”, jer nije zborio od sebe, već Otac koji ga je poslao, i dao mu zapovijed, što da kaže, što da zbori (r. 49). Riječ Sina Božjega je riječ Očeva, nosi pečat Oca i njegov autoritet.
Dolazak, djelovanje i riječi Isusove imaju jedini cilj: život vječni. Naš životni cilj mora biti: slušati riječ Isusovu i vršiti je da imamo život vječni. |
|