Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Proslov
 
"Ljudi puta"

Piše: Josip Blažević
 

Sposobnošću hodanja čovjek se razlikuje od biljaka koje su vezane uz točno određeno podneblje. Dara hodanja postanemo svjesni, nažalost, tek kada ga izgubimo, bilo uslijed fizičke onemoćalosti ili zatvora. "Mi sami tražimo svoju sredinu, mijenjamo ju, biramo – hodamo. U mijeni doživljavamo sebe kao one koji se mijenjaju, koji traže, kao one koji moraju nekamo stići. Spoznajemo da smo putnici prema cilju, a ne oni što tumaraju u praznom" (K. Rahner).
•••

Ljeto je vrijeme godišnjih odmora i vrijeme učestalijih putovanja. Dužih ili kraćih. Nosi nas prirođena znatiželja za spoznajom, otkrivanjem novih odredišta, vjerskih i/ili turističkih atrakcija. Rijetki sretnici posjetili su i mjesta na drugim planetima, onkraj kugle zemaljske. Čovjek je osvojio sve planine, astronauti su bili u svemiru, na Zemlji više nema niti jednog otočića, ma kako bio malen, koji bi mogao biti otkriven. Poduzimanje najsmjelijih ekspedicija, najdužih putovanja i svladavanje najtežih prepreka još uvijek je usmjereno samo na vanjski svemir. Još uvijek nije zahvaćena dubina, nutrina, duša. Kršćani su ronioci u dubinu. Ili bi to trebali biti. Iskusni u sondiranju duha. U počecima kršćanstva nazivali su nas "ljudi Puta" (Dj 9, 2). Na putu smo između dvaju svjetova. Život po duhu teži hodu u duhu. Zemlja nije naše odredište. Na njoj smo samo kao hodočasnici. Hodom častimo onoga koji nam dolazi ususret. Isus je Put. A mi putnici. "Ljudi Puta". Pokreću nas nevidljivi motivi. Valja nam zaviriti u neistražena prostranstva duha, zaroniti u nepoznate dubine duha, otkriti skriveni svemir duha, upustiti se u najluđu pustolovinu u koju su zakoračili najhrabriji orijaši duha.

Ako to nije samo ovaj ili onaj čovjek, kako piše Max Scheler u nešto izmijenjenom kontekstu, nego ako su čitava razdoblja i generacije zanemarile istražiti ovaj svijet duha, razdoblja koja su na cjelokupni duhovni život gledala kao na evolucijski hir prirode, bez onog značenja koje zasniva objektivna nužnost, bez smisla i smjera, onda to nije posljedica prirodnog ustrojstva, nego krivnja tih ljudi i tog vremena – opća landravost u stvarima osjećaja, nedostajuća ozbiljnost za svu dubinu stvari i života, te, kao kontrast tome, smiješna preozbiljnost i komična brižljivost za one stvari kojima se putem naše dosjetljivosti može tehnički ovladati.

Bit ćemo smiješni kršćani u onoj mjeri u kojoj (pre)ozbiljno shvaćamo tjelesna putovanja a neozbiljno duhovna, u mjeri u kojoj se ozbiljno pripravljamo za vremenska putovanja, a neozbiljno za vječno.
•••

Ljetni dvobroj Veritasa poziva vas na putovanje u društvu svetaca. Put sv. Antuna i Put sv. Jakova (Camino del Santiago) omiljene su hodočasničke staze koje hodočašćem u nutrinu, prije svega u nutrinu, samospoznajom, krče put Bogu svakim fizičkim korakom na utabanoj stazi. Vanjski korak prati ritam duše. Zato spomenuta hodočašća traju danima, i tjednima, da bismo očistili naša osjetila od buke svijeta, kako nam pokreti duše ne bi promakli nezapaženo, jer tek po njima možemo raspoznati nevidljivog prolaznika. Ni naše procesije ne žele biti drugo nego iskazivanje časti Bogu hodom jer je sav naš život duži ili kraći hod, duža ili kraća procesija. Vama, dragi čitatelji, bilo da ćete se, ili nećete, ovog ljeta uputiti u procesiji života dugim hodočasničkim stazama nekih svetaca, ili hodočastiti u svoju župnu crkvu, želim istinsku duhovnu pustolovinu i osvježenje u društvu s ljetnim dvobrojem Veritasa te nekom dobrom knjigom iz Veritasove bogate ponude.

•••

Na kraju moga četverogodišnjeg mandata upravljanja Veritasom preostaje mi svima vama, dragim čitateljima i hodočasnicima, štovateljima sv. Antuna Padovanskoga, zahvaliti na dosadašnjoj vjernosti, na svim hodočašćima što smo ih zajednički prošli, uistinu zahvaliti, od srca, ohrabrujući vas da se ne umorite kročiti u procesiji života, ma kako nekada bila trnovita, ta mi smo "ljudi Puta", jer naš život nije beskrajno lutanje, nomadizam, nego hod nošen milošću Onoga koji hodi nama ususret. Bog vam podario zdrave noge da ga mogu častiti hodom slijedeći stope svetih.

Novom uredniku Veritasa, i svome dragom nasljedniku, fra Vladimiru Vidoviću, želim lijepe trenutke s vama, našim čitateljima i hodočasnicima, barem onoliko lijepe koliko su bili lijepi i dragi meni. Sve vas rado imam u srcu i preporučam zagovoru sv. Antuna Padovanskoga. Bilo vam lijepo i osvježavajuće ovo ljeto, odmor za tijelo i dušu! Svima nam je ići naprijed!

 


© 1999-2020 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s

c