Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Proslov
 
(Be)smislena poruka

Piše: Josip Blažević
 

Pivo bez alkohola, kava bez kofeina, sladila bez šećera, uspjeh bez žrtve, seks bez ljubavi… neodoljivo asociraju na život bez smisla. Konzumiranje je tek prividno, površno, u službi light life (lakog života). Ne uzima ga se s ozbiljnošću, pristupa mu se površno.

Spomenuti mentalitet bitno se odrazio na poimanje života suvremenih kršćana. Utoliko se više uznemirujemo zbog stvari koje nisu vrijedne uznemiravanja ukoliko se manje uznemirujemo zbog stvari koje su vrijedne uznemiravanja.

Upravo rečeno izvrsno je ilustrirala jedna hrvatska spisateljica pričom iz Disney Worlda na Floridi. "Ostala mi je nezaboravna golema dvorana čiji su zidovi bili divovski ekrani. Na te ekrane vješto su bacani dijelovi snimljenog prostora: odjednom i bez pardona našli smo se ispaljeni u krajolik kojega nije bilo a koji je jurio vratolomnom brzinom. Što god se događalo slici, događalo se i nama: skok, let, sunovrat, običan hod. Proživljavali smo strah, užitak, uzbuđenje, udivljenje. U glavama se vrtjelo, neki su ljudi povraćali, neki vrištali. Osjećala sam kako me grabi taj nepostojeći prostor od četiri iluzorne strane, osjećala sam da mu počinjem vjerovati do te mjere da je moje tijelo doživljavalo udarce, huj vjetra, šum brzice, da se opuštalo, grčilo, potresalo. Više nisam osjećala ni željeznu ogradu za koju sam se objema rukama držala. Uzalud je bila i ograda i željezna. No u jednom sam se času uštipnula i rekla: ja sam tu, tu, nisam tamo, jer tamo ne postoji. (…) Zbog nečega što ne postoji mi smo plakali, smijali se, plašili se, uživali. Zbog nečega što ne postoji mogli smo i umrijeti. Kad su upalili svjetla, posramljeni i iscrpljeni emocijama, vidjeli smo da se nikuda nismo micali."

•••

Neka učenja potekla s istoka šire nepovjerenje u stvarnost materijalnog svijeta, poput gore navedenog primjera. Neki filmovi znanstvene fantastike, poput Matrixa i Truman Schow, i gnostička učenja, na istom su tragu. Materijalistička ideologija, s druge strane, niječe stvarnost duhovnoga svijeta. Za kršćanina, međutim, oba ova svijeta jednako su stvarna, jednako važna. Sveci su ljudi poput nas, od krvi i mesa, koji su živjeli život punim plućima, ali zemaljski život vrednovali iz perspektive vječnoga. Vječni život bio im je motivacija da ustraju u zemaljskom životu čineći dobro, unatoč svim otporima i nerazumijevanjima na koja su nailazili. Pa i pod cijenu života, kada je trebalo, svjesni da je vječni život vrijedan gubitka zemaljskoga, ali ne i obratno. Sveci nisu bili kamikaze, daleko od toga, niti su prezirali zemaljski život, to još manje. Oni su zemaljski život prihvaćali kao dar, ali su i smrt prihvaćali kao dar, uvijek birajući ono što Bog više želi, ne ljubeći više život od smrti. Ovakav stav pretpostavlja duboku vjeru u živoga Boga, u njegovu providnost, koja je temelj povjerenja u stvarnost materijalnog svijeta, proizašlog iz Božjega stvarateljskog nauma, jednako kao i stvarnost Božjega svijeta, koji je naše konačno odredište. Ljudi su jedina stvorenja u kojima se ta dva svijeta nerazdvojno isprepliću.

"Čovječji život sliči mostu, a most služi za prijelaz, a ne za stanovanje", piše sv. Antun Padovanski. Njegov blagdan prigoda je odlučnije se njemu preporučiti da naš život postigne svoju puninu. Uvijek si posvješćujući da je boravak u društvu svetih s Bogom naša budućnost, kako to opet lijepo piše naš sv. Antun: "Svi se mi vraćamo Bogu, kao što se mornar vraća u miran zaklon luke; i pošto smo izbjegli oluji svijeta, naći ćemo se u miru vječnoga života…" Najbolje nasljedovanje svetaca jest da postignemo ono što su oni postigli, da poput njih ostvarimo svetost, da u nama svijet više ne vidi nas nego Isusa Krista. Konkretan priručnik svetosti, kako svetost postići, ponudio nam je papa Franjo u svojoj posljednjoj apostolskoj pobudnici Radujte se i kličite, kojom nas potiče da poziv na svetost shvatimo najozbiljnije: "Ne boj se postaviti sebi visoke ciljeve, da dopustiš Bogu da te ljubi i oslobodi. Ne boj se toga da te Duh Sveti vodi. Svetost ne umanjuje tvoju ljudskost, jer je to susret tvoje slabosti sa snagom milosti. Na koncu, kao što kaže León Bloy, u životu 'nema nego jedne žalosti, [...] one da nismo sveti'."

U istoj Pobudnici papa Franjo riječima nježnosti, toplima poput molitve, apelira da dopustimo Bogu da nas oblikuje, kako bi od nas napravio nove svece: "Neka ti Bog dade da shvatiš koja je to riječ, koja je Isusova poruka koju Bog želi reći svijetu po tvom životu. Dopusti tu preobrazbu, dopusti da te Duh obnovi, kako bi se to moglo dogoditi, kako tvoje dragocjeno poslanje ne bi propalo."

Najviše ćemo počastiti sv. Antuna ako dopustimo da i naš život postane smislena poruka koju po nama Bog šalje ovome svijetu.

 


© 1999-2018 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s

c