Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Proslov
 
"Marš iz moje utrobe"

Piše: Josip Blažević
 

Na jednoj feminističkoj paradi pažnju je privukao transparent u rukama sudionice, na kojemu je pisalo: "Marš iz moje utrobe!" Borba za ženska prava, razvidno je, prometnula se u zatiranje ženstvenosti općenito, osobito majčinstva. Da su naše majke tako razmišljale, nas danas ne bi bilo. Sebičnost je mentalitet koji zatire život. Osobito nagrđuje dostojanstvo i ljepotu ženstvenosti. Dok Crkva osuđuje sve oblike zlostavljanja i nasilja nad ženama, a ženama daje maksimalnu potporu u borbi za ostvarenje njihovih prava, istovremeno osuđuje sebičnost kao izdanak hedonističkog mentaliteta koji odbija služiti. Sebičnost je smrt ljubavi. Nema života bez darivanja. Život nismo kupili na tržnici, on nam je darovan. Sebe dugujemo darežljivosti naših roditelja koji su nas začeli prije nego smo se mi sami mogli izjasniti o želji za postojanjem. Dijete se nije samo nastanilo u utrobi svoje majke, da ga sada netko treba šutati kao psa, s kojim se danas obazrivije postupa nego li s nerođenim djetetom. Ako bi netko "maršao" psa ili mačku, u njihovu obranu ustali bi prijatelji životinja i osudili "govor mržnje" prema životinjama, dok se prema nerođenom djetetu takva mržnja tolerira u ime "prava na izbor". Na sceni je borba za pravo ubijanja bez grižnje savjesti i osude javnosti.

•••

Mjesec svibanj stavlja nam pred oči Ženu nad ženama, Mariju, prvu ženu u povijesti spasenja koja je prihvatila Isusa pod njegovim uvjetima, bez obzira na cijenu. Židovsku tinejdžericu, koju je iznjedrilo tradicionalno patrijarhalno društvo, u kojemu se preljub kažnjavao smrću kamenovanjem, s pravom je smeo anđelov pozdrav. Marijin nezavidan položaj djelom je izgubio na svojoj snazi u današnjem svijetu u kojemu svake godine milijuni tinejdžerica izvanbračno zatrudne. Svjedočanstvo samohrane majke, međutim, i danas je potresno, nesnošljiva drama koju proživljava, prezrivi pogledi koji ju osuđuju zbog trenutka slabosti, često prvoga. Dok su druge bile "mudre" i "pazile" se, ili začetom djetetu rekle "marš iz moje utrobe", ona trenutak strasti skupo otplaćuje, svima je postao vidljiv, rastao je u njezinom trbuhu iz dana u dan, a kad se dijete rodilo, zauvijek je promijenilo svaki sat i dan njezina života. Zahtijeva se pravo junaštvo za majčinstvo u navedenim okolnostima. Stoga anđelova vijest Mariji prije dvije tisuće godina nije mogla biti dobrodošla. Mariju su čekali isti izgledi, neizbježno kamenovanje, čak i bez strastvene satisfakcije. Dati svoj pristanak anđelovoj ponudi značilo je, za Mariju, staviti vlastiti život na kocku i odreći se vlastitog ugleda.

•••

Ako imamo na umu da je za rimski popis stanovništva bila dovoljna samo muška glava, bolje ćemo razumjeti i Josipov nezavidan položaj poradi čega u Betlehem vuče i svoju trudnu ženu kako bi ju poštedio sramote porođaja u njezinom zavičaju. "Kad danas čitam izvještaj o Isusovu rođenju", piše Philip Yancey, "zadrhtim pri pomisli na sudbinu svijeta koja je počivala na odgovorima dvoje seoskih tinejdžera. Koliko puta je Marija ponavljala anđelove riječi dok je osjećala kako Sin Božji udara o zid njezine maternice? Koliko puta je Josip smatrao upitnim svoj vlastiti susret s anđelom – samo san? – dok je trpio vrelu sramotu živeći među seljanima koji su jasno mogli vidjeti kako se mijenja izgled njegove zaručnice?"

•••

Nikada nije bilo popularno, osobito ne lako, biti Isusov učenik. Marija je tomu dokaz. Zato je Žena jer nije bila sebična, blagoslovljena je njezina utroba jer je udomila Isusa, spasitelja svijeta. Sigurno da je sv. Josipu, njezinu zaručniku i zaštitniku Hrvatskoga sabora, bilo bolno promatrati ljigavost pojedinih zastupnika u njemu, koji se zaklinju na vjernost Kristu i evanđelju, a kada je na dnevni red stigla Istambulska konvencija, gaze i Boga i narod kojega bi morali zastupati. Sebičnost je to kakvu smo spomenuli na početku ovoga uvodnika, koja čuva samo vlastitu fotelju. "Marš iz Hrvatskoga sabora", mogao je viknuti sv. Josip nakon glasovanja, "ili više neću biti vaš zaštitnik", ali nije. Kao što je i Blažena Djevica Marija mogla "otkantati" anđela, uskratiti svoju utrobu Sinu Božjemu, što bi mu feministica s početka naše priče sigurno napravila, ali nije. Marija je Majka.

U mjesecu svibnju ujedinimo se u razmatranju Marijinih kreposti kroz otajstva svete krunice, moleći za obitelj, posljednji bastion koji đavao ne može podnijeti. To je, uostalom, i poruka Gospe Fatimske.

 


© 1999-2018 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s

c