Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Proslov
 
"Božiću se stoga (ne) veselimo svi"

Piše: Josip Blažević
 

U kući me dočekala trudnica s djetetom u naručju. Ispričavala se što suprug nije doma. Nije mogao dobiti slobodan dan. A božićni blagoslov obitelji nadali su se doživjeti zajedno. Uobičajena je to situacija. Rekao sam da ćemo moliti i za odsutnog supruga, i zahvaliti Bogu na njemu, i što mu je Bog dao posao, jer danas je blagoslov imati posao, moći raditi, a blagoslov je i dijete koje iščekuju. Pravi smisao Božića upravo je otvorenost životu.

Odmah se nadovezala na moja razmišljanja. Konkretno i iskreno. Upravo je ostala bez posla. Radila je u jednom lancu dućana kao blagajnica. Jer je zatrudnjela, dobila je otkaz zajedno s drugih sedam zaposlenica. Sedam otkaza, isti krimen: majčinstvo. Poslodavac ih je otpustio jer su se opredijelile za porod. Isto je iskusila i kada je nosila prvo dijete.

Ostao sam potresen njezinim svjedočanstvom. Samostanske zidine možda nas redovnike drže u izolaciji od drame života čiju težinu u dovoljnoj mjeri ne osjećamo na vlastitim plećima. Potresla me nepravda nanesena ovim ženama. Kakav je to bešćutni poslodavac!? Ponudio sam joj, što je toga trenutka bilo u mojoj moći, da o navedenom slučaju napišem reportažu u novinama. Odlučno je to odbila uz obrazloženje da se to svakodnevno događa mnogim trudnicama, i dodala: "Što bi mi to koristilo? Kad ponovno budem tražila posao, opet ću morati pokucati na njegova vrata." Nisam joj mogao proturječiti.

Ova priča, nažalost, ima i svoj epilog. Gore spomenuti poslodavac ugledni je katolik, svake nedjelje na misi, možda i na pričesti, a bio je sponzor u restauraciji župne crkve. Prigodom svečanog blagoslova dogotovljenih radova javno mu je s oltara izrečena zahvala za darežljivost, uz gromoglasni pljesak…

Oh, kad bi bila riječ o samo jednom korumpiranom hrvatskom poslodavcu sličnog (bez)karaktera! Ili sponzorstvu samo jedne crkvene manifestacije pokradenim novcem!

Događa nam se, nažalost, da s oltara hvalimo zlotvore i lopove koji milodarima u crkvenu škrabicu anesteziraju vlastitu savjest. Na novčanicama, šteta!, ne piše kako ih je njihov vlasnik stekao, zato propovjednicima treba odriješit jezik, poput jezika sv. Antuna, da se ne ustručavaju koriti: "Pogledaj samo kakve se ruke usuđuju dijeliti milostinju: ruke okrvavljene krvlju siromaha!" U protivnom će i dalje kolati priče da nam je Remetinec najpobožniji kvart u Zagrebu, iz prvih crkvenih klupa u – remetinečki zatvor!

Oslobodimo naše božićne propovijedi sentimentalnosti i zatvaranja očiju pred demografskom katastrofom u koju srljamo. Mi smo sebična generacija koja se opire dolasku djeteta na ovaj svijet. Sažalijevamo obitelji s više djece. Poput Pilata peremo ruke od prolite krvi u pobačajima. Okružujemo bolnice s transparentima da se zaustave pobačaji. Izvanredna inicijativa ali– da joj možda nije izmakao glavni uzrok?! Ne bi li trebalo najprije uzdrmati savjesti poslodavaca, onda istom sirotih trudnica, okružiti urede tajkuna, u čijim rukama je žena potrošna roba, koji im odbijaju dati stalno zaposlenje, ili ga uvjetuju iznuđivanjem obećanja da neće rađati. Još bi samo trebalo da se netko i iz njihovih redova pojavi pred bolnicama s transparentima da se prestane s pobačajima u Hrvatskoj. Kojeg li licemjerja!

Ukidanje poreza na dječju obuću, odjeću, hranu, jamstvo besplatnih dječjih vrtića, besplatnih školskih udžbenika, besplatnog prijevoza đaka do škole, porodiljskih naknada u visini redovitih plaća i pristojnih dječjih doplataka koji bi pokrivali njihovo uzdržavanje, neophodne su i konkretne mjere demografskog oporavka. A nije naodmet preispitati i rebalans vlastitoga kućnog budžeta te umjesto uobičajenih razmetanja na božićne darove, nešto sredstava izdvojiti za obitelji s više djece, možda im ponudili stipendiju za neko od djece ili, makar i samo za Božić, darovati jednokratnu pomoć kako bi im olakšali uzdržavanje. Cijelo društvo mora stvarati klimu koja će pogodovati Božiću, prihvaćanju Boga koji nam se objavljuje u djetetu!

Ako shvaćanje mojih riječi nekomu posluži kao povod za optužbu da sam mu i ja ove godine "ukrao Božić", bit će mi ga žao! Zato što takav ne shvaća da mrtvorođeno dijete nije Božić! Božić je živorođeno dijete! A ono je svojim dolaskom mnoge uznemirilo. Ako nas više ne uznemirava, ako nas ne budi oda sna, provjerimo da u zipki ne ljuljamo "mrtvoga Boga".

•••

S onima koji se životu raduju i podupiru ga, koji prihvaćaju prezir i porugu, čak i otkaze s posla zbog novog djeteta, koji radosni podnose dječji plač i besane noći, babinjaju i dadiljaju, sa svima koji se djece ne boje, iskreno dijelim radost Božića! I čestitam!

 


© 1999-2017 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s

c