Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Hrvatski areopag
 
Janica Kostelić objasnila Crkvi: Joga je sport

Piše: Josip Blažević
 

Primili smo više zamolbi, s raznih strana, da se osvrnemo na mišljenje Hrvatskog olimpijskog odbora (od 8. studenoga 2014. godine) i odgovor (od 27. lipnja 2016. godine) pomoćnice ministra u ostavci Janice Kostelić Župi Gospe Brze pomoći o statusu joge kao sportske djelatnosti koja se u Slavonskom Brodu promiče manifestacijom "Ljeta u Brodu". Iz mišljenja Hrvatskog olimpijskog odbora, što ga je potpisao njegov glavni tajnik Josip Čop, proizlazi da spomenuti Odbor jogu svrstava u sportsku djelatnost. Pri zauzimanju spomenutog stava, razvidno je iz istog dopisa, HOO više se vodio rasprostranjenošću primjene joge nego upuštanjem u analizu njezinog doktrinarnog aspekta. Evo spomenutog obrazloženja: "S obzirom da je joga sustav psiholoških (duhovnih) i tjelesnih vježbi koje koriste sportaši pa i cijele ekipe kao dio treninga, odnosno sportske pripreme u određenim sportovima (gimnastika, plivanje, judo…), da vježbanjem joge mladi i stariji provode sportsku rekreaciju za poboljšanje svoga duhovnog i tjelesnog zdravlja, ali i da se u mnogim zemljama organiziraju natjecanja u jogi, joga je sportska djelatnost."

U navedenom obrazloženju, razvidno je, nema cjelovite ni prave definicije joge. Joga je opisana kao sustav "psiholoških" i "tjelesnih" vježbi, dok je činjenicu da je joga i sustav "duhovnih" vježbi, na kojega pažnju svraćaju njezini kritičari, stavljen u zagradu, kao bezvrijedan. Budući da se baš oko duhovnoga aspekta joge lome koplja, da on predstavlja i glavno uporište prigovora jogi, zagovornicima joge bilo je lakše prešutno ga baciti u "spam" (junk). Istom logikom, budući da neki sportaši prije utakmice ljube krunicu, možda bi se moglo i krunicu proglasiti sportskom djelatnošću, jer relaksira one koji ju mole, mlade i stare, samo što ona nije egzotična koliko i joga. Tada bi borci za sekularnost zahtijevali njezino uklanjanje iz sporta jer, rekli bi, religiji je mjesto u Crkvi. Dvostruka su to mjerila koja u nekim slučajevima vrijede dok u drugima ne vrijede.

Hrvatski olimpijski odbor, makar izbjegava definirati jogu u njezinoj srži, svjestan je da ona nije samo gimnastika: "Određeni elementi i principi tradicionalnog joga vježbanja nisu sukladni principima sportskog nadmetanja i elemenata sportskog natjecanja no unatoč toga se ta sportska djelatnost u određenim zemljama organizira kao sustav sporta, a od 1989. djeluje i Svjetska sportska joga federacija (International Yoga Sports Federation), a održavaju se i svjetska prvenstva u jogi."

Hrvatski olimpijski odbor, u navedenoj izjavi, ponovno se služi istim "argumentom", ranije iznesenima. Eksplicitno priznaje da se određeni elementi i principi joge (ne navodi koji) ne uklapaju u okvire sporta, prešućuje religijsku i duhovnu komponentu joge, ali zbog njezine rasprostranjenosti po određenim zemljama, i zbog Svjetske sportske joga federacije, podilazi zahtjevima masovnosti i, činjenicama usprkos, jogu svrstava u kategoriju sporta. Ali to nije sve!

Hrvatski olimpijski odbor napominje, a ove napomene nipošto nisu beznačajne, da ne postoji priznanje joge kao sportske organizacije u krugu nadležnih međunarodnih sportskih organizacija (pa zašto onda Hrvatska srlja s priznanjem?!): "Nadležne međunarodne sportske organizacije, relevantne za predmetno pitanje u programu HOO-a, Međunarodni olimpijski odbor i SportAccord, nisu do sada priznali jogu sportom (istaknuo Job), odnosno pripadajuću međunarodnu sportsku organizaciju priznatim članom (SportAccord)." Pažljivo čitajte i slijedeću napomenu istog Odbora: "Dodatno napominjemo da za jogu nisu ispunjeni uvjeti ostvarenja statusa sporta u Nomenklaturi sportova i sportskih grana, sukladno Pravilniku o kriterijima, uvjetima i postupku za uvrštenje sporta u Nomenklaturu sportova i sportskih grana (istaknuo Job)."

Protivno zdravom razumu i svim navedenim argumentima protiv joge kao sportske djelatnosti HOO, po treći puta u istom dopisu, zaključuje "da je djelatnost joge, sportska djelatnost, u smislu odredbe članka 18. Zakona o sportu".

Protivno stavu svih navedenih institucija HOO jogu proglašava sportskom djelatnošću na temelju dva argumenta. Prvi je njezina masovna primjena, koji ne smatramo argumentom, a drugi je referiranje na članak 18. Zakona o sportu koji u paragrafu 3. piše: "Je li neka djelatnost sportska djelatnost, u smislu ovoga Zakona, u slučaju sumnje utvrđuje ministarstvo uz prethodno mišljenje Hrvatskog olimpijskog odbora." U nedostatku argumenata presudilo je subjektivno mišljenje.

Na temelju gore iznesenoga, nažalost, nismo se uvjerili da prosudba pomoćnice ministra Janice Kostelić o statusu joge kao sportske djelatnosti ima utemeljenje u drugim argumentima izuzev snage zakonske ovlasti i podilaženja prevladavajućim trendovima. Nasuprot zaključku gospođe Kostelić da "nema zakonskih prepreka da joga bude uvrštena u sportske manifestacije 'Ljeta u Brodu'", naše je mišljenje da nema niti zakonskih osnova da u njih bude uvrštena. Isto Ministarstvo koje prije nekoliko godina nije uspjelo jogu progurati u škole danas ju gura u sport!

Povodom napomene gospođe Kostelić da "osobe koje provode sportsku rekreaciju moraju imati formalno obrazovanje za navedene stručne poslove sukladno Zakonu o sportu" postavljamo otvoreno pitanje kakvo je to "formalno obrazovanje" koje moraju imati treneri joge? Jesu li njihove diplome stečene kod pojedinih gurua u zemlji inozemstvu nostrificirane i priznate od strane Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta?

 


© 1999-2020 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s