Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Naš osvrt
 
Mirno more nikad nije stvorilo dobrog mornara

Piše: Josip Blažević
 
Oluje života

Hrvatska radijska emisija "Pomorska večer" obiluje lijepim željama slušatelja, upućenim pomorcima, koje obično započinju riječima: "Mirno more i sretnu plovidbu posadi broda… želi…" Za mornara nema bezbrižnijeg života od plovidbe po mirnom moru. Iskustvo, međutim, potvrđuje da život nije uvijek bonaca. I da svaki dan nije sunčan. I da je olujno more za dobrog mornara izazov. Kao što se junak rađa u ratu, tako i dobar mornar u nošenju s morskim nemanima. Mirno more nikad nije stvorilo dobrog mornara, niti junaka besprijekorno obdržavanje dnevnog reda u vojsci. Zato morske, i životne, oluje ne treba proklinjati, još manje u njih lakomisleno srljati; treba ih naučiti prihvaćati, njima se okoristiti, diviti se snazi njihovih valova, dešifrirati poruke koje Stvoritelj preko njih šalje. Istinita je izreka da noć, dok s jedne strane zaklanja svijet, s druge strane otkriva zvjezdani svemir. Oluje života prozor su u Božji svemir.

Antunovo nas prisjeća na oluje u životu sv. Antuna Padovanskog. Rođen je 1195. godine u Lisabonu, glavnom gradu Portugala, stupio u red augustinaca, potom prešao u franjevački red nošen žarkom željom da sv. Franjo i njega pošalje među Saracene, kako bi stekao mučeničku palmu, i na taj izvanredni način posvjedočio svoju izvanrednu opredijeljenost i goruću ljubav za Gospodina. Junaku je poniženje umrijeti u krevetu, on želi poginuti na bojišnici.

U mladenačkom zanosu Antun još nije razumio da Bog progovara po bonacama života, baš kao i olujama, osobito mladenačkim olujama i lutanjima. Sv. Antun se ukrcao na brod koji ga je, po njegovoj računici, trebao odvesti na stratište, u saracenske zemlje, gdje bi ljubav prema Bogu posvjedočio prinosom života. Bilo bi to ispunjenje Antunova sna.

Ali ne i Božje volje za Antuna. Bog je Antuna "pohodio teškom bolešću i cijelu ga zimu oštro njome mučio", piše u njegovu najstarijem životopisu, a kada se uputio u Španjolsku, "snagom suprotna vjetra bačen je na obalu Sicilije". Ne znamo je li, i kada, Antun u "teškoj bolesti" i "oluji na moru" prepoznao čas Božjeg pohođenja i putokaz volje Božje za vlastiti život. Iz činjenice da je ostvario svetost, i to ne bilo kakvu, izvlačimo potvrdu da je sigurno razumio i ispunio volju Božju. Prije toga morao se odreći vlastitih želja, i onih pobožnih i svetih, pa i najsvetijih. Morao se potpuno odreći samoga sebe i prihvatiti Isusov križ.

Čovječanstvo je posada na brodu koji putuje morem života k vječnoj luci. Zapravo je svaki pojedinac moreplovac u vlastitom brodu.

Brod je i biblijska slika Crkve. Oluje nas bacaju tamo i amo. Često ih i proklinjemo. Tražimo načina da im umaknemo, ili da ih se, pa i zagovorom sv. Antuna, što prije otarasimo. Pitamo se katkada i: "Što sam ti ja, Bože, skrivio?" U životu sv. Antuna, međutim, otkrivamo da oluje života i bolesti koje nas pogađaju, za vjernike, nisu puka slučajnost, nego Božji prst, navigator koji nas usmjerava putovima svetosti, koje je Bog režirao za svakoga od nas.

Štovati sv. Antuna ne znači samo ga moliti za čuda, nego ga i nasljedovati na putu svetosti kroz vlastite oluje života.

Tako ćemo i sami postati novo čudo po zagovoru sv. Antuna. A to su, uistinu, najveća čuda.

 


© 1999-2020 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s