Uskrs je trijumf života nad smrću, trijumf nade nad beznađem, trijumf optimizma nad pesimizmom! Uskrs je proljeće novoga života, drugačijega života, novi početak. Uskrs je temeljno obilježje svakog kršćanina, koje se mora utisnuti u svaki atom kršćaninova bića, preplaviti uskrsnom radošću svaku stanicu kršćaninova organizma! Klica vječnoga života mora postati raspoznatljiva već u starom Adamu po pukotinama na truplu njegova hedonističkog bića, koje najavljuju da se iz njega rađa no-vi život prepoznatljiv isključivo kao "hod u novosti života", drugačijeg života, alternativnog života, darovanoga, altruističkoga, u svijetu čije je prevladavajuće obilježje beznađe i depresija. Obezglavljeni svijet traži alternativu, put spasenja koji, porazna je spoznaja, ne prepoznaje u današnjim kršćanima. Papa Franjo poziva kršćane na evanđeoski radikalizam, da probude svijet, da krče nove putove, da sami krenu njima, da "hode u novosti života".

Jedan je umro umjesto nas. Svrstao se na čelo kolone grešnoga čovječanstva i na sebe preuzeo našu smrt koja je uslijedila kao posljedica grijeha. Mi živimo namjesto Njega. Njegovim životom. Njemu dugujemo sebe. Njegovo smo vlasništvo. Njemu pripadamo. Zato više ne živimo sebi, već njemu, koji za nas umrije i uskrsnu. Ova revolucionarna objava, od koje su kršćani svjetlosnim godinama udaljeni, mora doprijeti do svakog atoma našega bića, do svake stanice našeg organizma. Isus je epicentar našeg života, Sunce oko kojega se trebamo početi okretati, dok se mi još uvijek vrtimo oko samih sebe. Nema Uskrsa bez novoga života u Kristu, bez preobrazbe života u Krista, bez Kristova života u nama, bez kristolikosti, bez "hoda u novosti života". Uskrsnici hode novim putovima, alternativnim, uskim i trnovitim, jer prostran i širok put vodi u propast. Uskrsnici ulijevaju nadu, šire radost, donose vedrinu i humor, obiluju optimizmom, ohrabruju, savjetuju… Iste ih muke biju, kao i sve smrtnike, ali oni ne zdvajaju. Svjesni su da sebi ne pripadaju, nego Isusu Kristu, i da su na zemlji, ne hirom prirode, nego voljom Božjom. Povijest svijeta u dobrim je rukama unatoč prorocima pesimizma. Uskrsnici su začin ovome svijetu, sol zemlje i svjetlo svijeta. Uskrs nije dan u godini, nego vječnost koja se uselila u vrijeme, besmrtnost koja regenerira smrtnost i preobražava ju na sliku Onoga po kojemu je, i radi kojega je, sve stvoreno. Uskrsli se želi uprisutniti u svakome kršteniku, i u njemu dovršiti, i usavršiti, proces preobrazbe započet krštenjem. Uskrs je puno više od bogate trpeze i godišnje ispovijedi koju prati prigodna pričest, nakon kojih obično slijedi povratak utrtim putovima duhovnog nomadizma. Uskrs je istinsko otkriće snage vlastitog krštenja, njegovo pokretanje iz standbya, aktiviranje nebeskog imuniteta djeteta Božjega. Uskrs je hod s Uskrslim! Emaus! Iznenadni susret, neopisiva radost, novi polet! Ništa ispod toga ne smije se brkati s Uskrsom. Uskrs nije nikakav pridjev, parožak, akcidentalan događaj. Kao što karcinogena stanica ima moć ubijanja organizma umnažanjem, uskrsna ga klica primljena u krštenju preobražava u vječni život, oslobađajući stanicu po stanicu, atom po atom, smrtnosti tvari kontaminirane posljedicama grijeha. Uskrsna preobrazba ispunjava se kroz sakramente koji u punini ostvaruju ono što u simbolima označuju. Njezini plodovi prepoznatljivi su po "hodu u novosti života". Bez te novosti, alternative smrtnosti, svjesnog opredjeljenja za uzak i trnovit put, nema uskrsne zore. Zato je potrebno najprije nama kršćanima otkriti novost koju je donijelo uskrsno jutro, razderati hramski zastor koji nas i nakon Uskrsa dijeli od Uskrsloga. Tko nije shvatio novost Uskrsa, ništa nije shvatio od kršćanstva. Tko ne "hodi novim životom" i dalje je mrtav.

Uskrsni broj "Veritasa" obiluje prilozima koji čitatelja žele ohrabriti u hodu novosti života, hoda s Uskrslim. Svjedočanstvo redovnika i redovnica sa susreta u ožujku na Mariji Bistrici prigodom Godine posvećenog života znak je uprisutnjenja Krista, koji im daje snagu živjeti njegovim životom i hoditi njegovim stopama. Drugi Nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji u travnju na Trsatu ima istu svrhu. Na istom tragu je i svjedočanstvo o papi Ivanu Pavlu II., prigodom desete godišnjice njegove smrti, koje otkriva da su sveci ljudi od krvi i mesa, s konkretnim licem, vremenom i mjestom boravka na zemlji, ali čija je ljudskost procvala na suncu Božje milosti, do te mjere da više ne žive oni, nego u njima živi Krist. Ljetovanje za mlade uz ponudu franjevačkih duhovnih vježbi prigoda je tijelo odmoriti, a dušu ispuniti milošću i odlučno se opredijeliti za "hod u novosti života".

Dragim čitateljima "Veritasa", svim štovateljima sv. Antuna Padovanskog, hodočasnicima, našim podupirateljima i prijateljima, uz pregršt sadržajnih priloga u travanjskom broju "Veritasa" želimo sretan Uskrs opečaćen hodom u novosti života.