Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Naš osvrt
 
Godina posvećenog života

Piše: Josip Blažević
 
"Redovnici moraju biti muškarci i žene koji su kadri probuditi svijet"

Danas prevladava mišljenje kako je čovjek pred dilemom: brak ili duhovni poziv. Ali pogrešno. Dilema pred kojom stoji svaki čovjek glasi: svoj život posvetiti Bogu potpuno, bez pridržaja, ili ga pokušati sačuvati za sebe. Božji poziv na brak ili redovništvo dobiva transcendentalni smisao jedino u ambijentu prethodnog posvećenja Bogu. Moguće je, nažalost, "biti" redovnik, svećenik, biskup ili papa, kao i bračni drug, ali ne pripadati Bogu. Nisu Crkvi na sablazan oni koji su od nje otpali, pa iz nje istupili, koliko oni koji su od nje otpali, ali u njoj ostali.

Godinu posvećenog života koja će, po želji pape Franje trajati od 30. studenoga 2014. do 2. veljače 2015. godine, treba shvatiti kao poziv da se oslobodimo dementnog redovništva, uspavanog, nadasve sterilnog i samome sebi dostatnog, i da nanovo otkrijemo njegov identitet i privlačnu snagu, najprije sebi a potom i svijetu.

Perivoji posvećenog života shvatljivi su tek kroz prizmu otajstva Božića, koje nam razotkriva što znači istinski biti čovjek i predan Bogu! "U Isusu (i zapravo samo u njemu jednome potpuno) možemo naći čovjeka bez ostatka predana Bogu" (K. Rahner). Svako naše predanje Bogu, ma koliko iskreno bilo, jest nepotpuno. Jedino Riječ tijelom postala, od rođenja do smrti, bila je život potpuno posvećen Bogu.

Isusov život započeo je u štalici, okružen životinjama. I danas je to krajobraz našega vlastitog rođenja, pa i onda kada ono započinje u steriliziranim uvjetima današnjih rađaonica. I danas Herod iz kraljevskog dvora zahtijeva od ravnatelja hrvatskih bolnica da podnesu ostavku ako nisu kadri osigurati u svojoj rađaonici prisutnost barem jednog krvnika (čovjeka abortirane savjesti) koji će po narudžbi trudnih žena smaknuti Dijete.

U štalici netko započinje bivati čovjekom. To nije njegov izbor. Njemu je postojanje nametnuto voljom drugoga – Boga – tako da svako protivljenje postojanju, protest, pobuna, stižu prekasno. Polazišna situacija Sina Božjega i naša jednaka je. S tom razlikom da smo mi u napasti da svoju nužnost postojanja doživljavamo kao teret, opiremo kada nas pritisnu patnje, i neprijateljski se postavljamo prema onome koji nam ju je nametnuo. Nasuprot nama Isus je iskustvo netraženog postojanja od početka prihvatio kao iskustvo čina ljubavi i čudo izabranosti. Prihvatio je postojanje kao djelo beskrajne ljubavi.

"Već dvije tisuće godina Crkva je kolijevka u koju Marija polaže Isusa te ga povjerava klanjanju i promatranju svih naroda" (Ivan Pavao II.). I mi danas, osobito Bogu posvećene osobe, stojimo pred istom kolijevkom Djeteta i opravdano se pitamo da li i mi poput njega prihvaćamo nametnuto nam postojanje? Prihvaćamo li ga takvo kakvo bijaše, kakvo jest i kakvo će nas još neočekivano zadesiti? Sigurno ga, piše K. Rahner, još nismo prihvatili svim srcem i u svim njegovim dimenzijama: "Još uvijek u nama postoji otvoreno, većinom nepriznato, pitanje: da li da ljubimo ili mrzimo onoga koji nam je nametnuo naše postojanje, da li da taj život u ljubavi prihvatimo kao čudo ljubavi ili da ga u tajnom protestu odbacimo?" Eutanazija i samoubojstvo protest su protiv dara života.

Obilje života što nam ga je Isus donio proizlazi iz potpunog prihvaćanja vlastitog postojanja, prihvaćanja postojanja svakog čovjeka, unutar kojeg čovjek otkriva i svetost života. Samo u tom preobilju dragovoljnosti unutar kojega čovjek prihvaća postojanje kao dar, zdravo dijete kao i hendikepirano, sposoban je prihvatiti vlastito zdravlje i bolest, rođenje i smrt, kadar je pronaći smisao života u svim njegovim vidovima. U takvoj klimi rađaju se zdrava duhovna zvanja.

Na početku Godine posvećenog života, kao Bogu posvećene osobe, ponosni smo na tolike svete redovnice i redovnike tijekom povijesti, karizme redovničkih zajednica koje povijest pamti po velikim plodovima kojima su je zadužile, na području prosvjetnog, kulturnog, karitativnog, socijalnog, zdravstvenog i inog služenja. Ne smijemo, međutim, zatvarati oči ni pred odmetnicima u vlastitim redovima, prošlim i sadašnjim, koji su samovoljom, financijskim i seksualnim aferama, izazvali javnu sablazan i pomračili čar redovništva u očima svijeta. Put do otpada započinje sitnim nevjerama na koje nitko nije imun…

Tijekom Godine posvećenog života moramo se, nadasve ozbiljno, preispitati o stanju današnjeg redovništva. Zašto je danas izgubilo na privlačnosti? Koji nas duhovi pokreću? Koliko smo doista svoj život predali Kristu, koliko smo svjedoci budućeg kraljevstva, a koliko i sami zatočenici sadašnjega, djeca svoga vremena, častohlepni, nepomirljivi, karijeristi, materijalisti i hedonisti?

Teška pitanja za božićno vrijeme! Ali nezaobilazna! Bez njihovog otvaranja Godina posvećenog života ostat će besplodna.

Svim dragim čitateljicama i čitateljima, osobito redovnicama i redovnicima, ali i svetim obiteljima, želimo plodonosnu Godinu posvećenog života s Božićem u središtu uz redovničku himnu "Hvala redovnika" koju možete poslušati na stranici www.redovnistvo.hr.

 


© 1999-2020 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s