Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Moje mišljenje
 
Dvojac s Kormilarom

Piše: Marijan Križić
 
Odlazak pape Benedikta XVI.

Nakon odlaska Benedikta XVI. s mjesta prvoga čovjeka Katoličke crkve, završeno je jedno golemo poglavlje koje je trajalo pola stoljeća, a u kojem je Joseph Ratzinger – svećenik, doktor teologije, sveučilišni profesor, kardinal, a potom i poglavar Katoličke crkve – ostavio dubok i prepoznatljiv trag.

Pošle smo godine obilježili 50. godina od početka Drugoga vatikanskoga koncila. S odmakom od pola stoljeća možemo se složiti s Ivanom XXIII. da Koncil nije ideja samoga Pape, nego Duha Svetoga, a Ivan Dobri samo se spremno stavio na raspolanje njegovu pozivu i nadahnuću.

Na Drugome je vatikanskome koncilu, Ratzinger kao teolog i sveučilišni profesor, bio savjetnik kardinala Fringsa, te je ubrajan u "progresivne" teologe. Nadbiskupom i kardinalom imenovan je 1977., a papa Ivan Pavao II. imenovao ga je 1981. predstojnikom Kongregacije za nauk vjere. Kada je navršio 70 godina, molio je Papu da napusti Kongregaciju, ali ga Ivan Pavao II. nije uslišao. Tako je kardinal Ratzinger tijekom 27-godišnjega pontifikata pape Poljaka, ostao njegov najbliži suradnik.

Nakon smrti Ivana Pavla II., kardinal Ratzinger nadao se da će otići u mirovinu. Tijekom konklave, bojeći se "neželjena scenarija", ponovno je molio, ovaj put nebeskoga Učitelja "da mu to ne učini". Ali ni ovaj put nije bio uslišan. Očito je Isus želio do kraja umnožiti njegove talente i darovati ih Božjemu narodu. Kao papa uzeo je ime po Sv. Benediktu, zaštitiku Europe, naznačujući time u kojem pravcu i koje će naglaske imati njegov pontifikat. Tamo gdje je stao Ivan Pavao II., nastavio je Benedikt XVI. Prostor dopušta istaknuti samo neke bitnosti. Ivan Pavao II. prepoznao je duh vremena koji je zavladao svijetom i nasuprot agresivnoj kulturi smrti pozvao na kulturu života. Benedikt XVI., govoreći o diktaturi relativizma, zapravo govori o istoj stvari. Tamo gdje se umjesto vječne i nepromjenjive Istine, koja je zapravo i Put i Život, nameću relativne vrijednosti i lažna istina, brzo se skreće u stranputicu i smrt.

U svome znamenitome predavanju na sveučilištu u Regensburgu u jesen 2005., Benedikt XVI. ističe da je Europa kao dar Božje providnosti nastala sretnim spajanjem judeokršćanske objave, grčke mudrosti i rimske baštine. To je ona Europa koju je htio razgraditi Hitler, jer nije mogao zamisliti Europu koja u temeljima ima judejsku objavu, a samo kršćanstvo smatrao je židovskom podvalom. Umjesto Boga – Oca svih ljudi – koji je na svoju sliku stvorio čovjeka, htio je uspostaviti germansku pogansku duhovnost, a poganske bogove, stvorene po potrebama ljudskih hirova i ideja, postaviti kao mjerilo isto tako promjenjivih i relativnih istina.

Nacizam je politički slomljen, ali se neke njegove ideje, u različitim inačicama svako malo raspiruju.

Polemika koju je izazvao kotroverzni 4. modul zdravstvenoga odgoja, kojim se promovira tzv. rodna ideologija, rječiti je primjer diktature relativizma koji vodi u kulturu smrti. Alfred Kinsey, jedan od duhovnih začetnika rodne ideologije, u judaizmu i kršćanstvu prepoznao je najveće prepreke svojim idejama i planovima.

Može li se i smije li se u takvome svijetu u kojem se naziru planetarna (duhovna) previranja i borbe, koja slute na poglavlja "posljednjih vremena", napustiti brod koji škripi i stenje pod udarcima valova i vjetrova i u koji, preko palube i kroz pukotine navire voda, prijeteći da ga prevali i potopi?

Ipak, nakon osam godina služenja, Benedikt XVI. "nagodio" se sa svojim Učiteljem. Taj vrsni teolog (netko ga je nazvao "teološki Mozart"), filozof i mistik, nakon što je u molitvi prepoznao volju Božju, prepušta Petrovu stolicu onomu kojega je Duh Sveti odabrao (u to katolik ne bi trebao sumnjati) da novim poletom odgovori izazovima vremena. Crkva će u vremenu koje slijedi biti snažan svjedok, svjetlo na gori, sol svijeta, i ako zbog toga bude proganjana, njezino svjedočanstvo bit će još jače.

Nakon Ivana Pavla II., napušta nas i Benedikt XVI. – Petar i Pavao naših dana. Bio je to vrhunski dvojac koji je Crkvom upravljao 35 godina (znakovito!). Bio je to dvojac s Kormilarom – koji je, naravno, Krist. Kao i njegov poljski prethodnik, i ovaj papa Nijemac iskazao je posebnu ljubav prema hrvatskomu narodu, kada nas je u lipnju 2011. pohodio i iskazao nam ljubav – Kristovu ljubav. Radosni smo, također, što smo mu na onako veličanstveni način ljubav uzvratili.

Sam Benedikt XVI., nakon što je vjerno služio Kristu i Crkvi, želi se u molitvi posve pripremiti za vječni susret s Ocem. Njegova osobnost zrači danas takvom duhovnom snagom, kakva odlikuje svece: Sveci imaju svoje vlastito kraljevstvo, svoj sjaj, svoje pobjede, svoju slavu. Nije im potrebna ni zemaljska ni duhovna veličina… Njih promatraju Bog i anđeli, a ne tijela i radoznali duhovi; Bog im je dovoljan. Ovu prekrasnu Pascalovu misao, naveo je Walter Nigg u uvodu svoje iznimne knjige Veliki sveci, a koja je ovih dana objavljena u izdanju Veritasa.

 


© 1999-2020 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s