Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Izazovi
 
Ljubav bez maski

Piše: Sanja Doležal
 

Samo srce od papira u ormaru kraj klavira

Nakon dugog i hladnog siječnja, veljača mi se čini kao kratkotrajna prepreka k proljeću. Kratkotrajna, jer je ipak najkraći mjesec u godini, a opet vesela, šarena i zaljubljena.

U mnogim je našim gradovima i mjestima već zapo-čelo karnevalsko ludilo. Ne mislim pritom na ludilo ko-jim nas svakodnevno obasipaju mediji, poskupljenja i kriminal, već mislim na ono šarenilo maski i kostima koje ponosno paradiraju ulicama gradova. Zemlja smo s velikim brojem maskenbala i karnevala. Neki od njih su tijekom godina postali prepoznatljivi i omiljeni preko granica naše domovine, pa nam tako mnogi gosti i turisti dolaze s ciljem dobro se zabaviti pod maskama. Djeca posebno vole kostimiranje. Prilika je to da na tren postanu likovi iz omiljenih bajki, priča ili crtića. Odraslima je to šansa da barem na kratko postanu zaigrana djeca te da s tuđom maskom na licu progovore o stvarima koje ih vesele ili možda muče. Lijepo je kad je takav običaj igra, veselje i prilika za druženje s prijateljima. Ali iz vlas-tite kože se ne može, i kada padnu maske, vraćamo se sami sebi, bili mi zadovoljni vlastitim životom ili ne.

Mjesec veljača obilježen je i jednim posebnim danom, Danom zaljubljenih. Zapravo je ispravno reći kako toga dana obilježavamo spomen na sv. Valentina, sveca o kojemu postoji malo povijesnih podataka. Zna se da je bio liječnik, svećenik, vjerojatno i biskup u Rimu, te da se odlikovao mudrošću i kreposnim životom. Pa kako je onda jedan tako mudar čovjek postao zaštitnik zaljubljenih? Njegov je život, nažalost, završio mučeničkom smrću, odrubljivanjem glave, pa se pitam ne kažu li zbog toga kako zaljubljeni često izgube glavu? Nadam se da malo šale neće naškoditi tom svecu koji je eto, ni kriv ni dužan postao zaštitnik zaljubljenih. Lijepo je slaviti ljubav i još je ljepše ljubiti, ali nekako mi se čini da je i kod nas komercijalizacija ovoga zaljubljenog dana previše uzela maha. Tek smo uklonili blagdanske ukrase Božića, a već su nas preplavila crvena srdašca, plišani medvjedići, te ljubavne poruke ispisane na svemu i svačemu. Kao da nam poručuju da se ljubav iskazuje jedino ukoliko i sami posjedujemo ili darujemo materijalni znak svojih osjećaja. Naravno da je i darivanje lijepo, pohvalno i poželjno, ali nikako ne smije postati jedini znak. Ljubav je nešto drugo. Ljubav je potpuno predanje i prihvaćanje osobe koju volimo. Ljubav je briga za druge, ona je sreća što postojimo za sebe i druge. Ljubav je spremnost oduprijeti se svim izazovima koje život pred nas postavlja, bez obzira na njihovu težinu. Ljubav je poneko odricanje od sebe i svojih želja ili interesa kako bi usrećili drugoga. Ljubav je tiha, ponizna i samozatajna. Usprkos svemu, ljubav je veličanstvena i najveća. I zato je nosimo u sebi i darujmo nesebično svakoga dana, a ne samo jednom u godini kupovinom plišanog srca. Dati svoje srce puno je ljepše i trajnije.

Živjela ljubav.

 


© 1999-2020 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s