Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Naš osvrt
 
Hrvatski sveci

Piše: Ivan Bradarić
 
Sveti Nikola Taviliću, moli za hrvatski narod!

Četrdeset je godina proteklo od velikoga događaja kada je papa Pavao VI., 21. lipnja 1970., proglasio hrvatskoga franjevca, jeruzalemskoga mučenika, Nikolu Tavilića, svetim. Bio je to dan hrvatskoga ponosa. Crkva je dobila zagovornika, vjernici uzor vjere, a Hrvati su dobili prvog kanoniziranog sveca.

Nije teško zamisliti kako se u bazilici sv. Petra u Vatikanu i oko nje kreće i skuplja mnoštvo, ali nisu baš česte prigode da se na tome mjestu okupi (kako se računa da je tom prigodom bilo) gotovo 20.000 hrvatskih vjernika. Naravno, ukrašeni nacionalnim simbolima i zastavama, pristigli su iz svih dijelova gdje žive Hrvati. O tomu veličanstvenom događaju naš časopis detaljno izvješćuje na petnaest svečano uređenih stranica, u 8. broju iz 1970. godine. Malo nakon toga, 20. rujna iste te godine, na domovinskoj proslavi ovoga događaja u Šibeniku okupilo se oko 30.000 vjernika. "More mirno, jedva namreškano. Bruje zvona sa svih šibenskih crkava. Širokom obalom, poput valova, uskim uličicama, poput rijeka, slijevaju se skupine prema katedrali. Iz svih krajeva. U različitim narodnim nošnjama. Mladi, stari, djeca. Teško je reći koliko ih je. Neki procjenjuju 25, neki 30 tisuća. Gotovo još jedan Šibenik. Toliko gostiju ovaj grad još nikada nije vidio, iako je najstariji grad na našim obalama. Privukla ih je snaga prvoga hrvatskoga sveca. Grad 'beštimadura' doživio je jedinstven ponos: dao je naciji prvoga sveca! Pa da nije neobična ta sudbina sudbonosna!" Ovako u svome osvrtu na šibensku proslavu piše tadašnji urednik našega časopisa, fra Ivon Ćuk.

Nakon četrdeset godina naš se časopis prisjeća ovoga događaja te čitateljima želi predstaviti i ostale uzore svetosti u Hrvata. Nakon sv. Nikole Tavilića uslijedila je kanonizacija sv. Leopolda Mandića i nešto kasnije sv. Marka Križevčanina. Posebno je hrvatski narod bio radostan i ushićen 3. listopada 1998. godine kada je papa Ivan Pavao II. u Mariji Bistrici blaženim proglasio kardinala Alojzija Stepinca. Ima hrvatski narod još blaženika, slugu i službenica Božjih, uzora svetosti – onih za koje se nadamo da će jednoga dana postići slavu oltara.

Sveci su najbolji svjedoci crkvenosti. Proglašenje pojedinih uzora vjere svetima legitimira i predstavlja Crkvu svijetu te ona i po tome postaje prepoznatljiva. Svece, istina, proglašava papa, ali to je samo autoritativno-pravni čin na koncu jednoga procesa. Što je sve bilo prije toga čina, kako je netko duhovno i u vjeri rastao i došao do uzorna života, svakako je predmet zanimanja onih koji rado proučavaju živote svetaca i na njima se nadahnjuju. Iz toga saznajemo da se svetost gradi čitava života te upravo to vjernici i žele naučiti promatrajući njihove primjere. "Slaveći blagdane i spomendane svetaca koji su s Kristom supatili i s njime su suproslavljeni Crkva u svecima naviješta vazmeno otajstvo, a vjernicima pred oči stavlja njihove primjere, koji po Kristu sve privlače k Ocu; po njihovim zaslugama ona postiže Božja dobročinstva" (SC 104).

Za naše je vrijeme kanonizacija Nikole Tavilića bila na neki način početak rascvata Crkve i isticanje onoga najljepšega i najvrjednijega u Crkvi u Hrvata proteklih stoljeća kršćanstva. To se osobito potvrdilo u kanonizacijama i beatifikacijama koje su uslijedile. Valja očekivati da svi ovi procesi i proglašenja svetim i blaženim pridonesu rascvatu duhovne plodnosti u našim krajevima. Moram međutim izraziti žaljenje što nismo još više iskoristili to obilje duhovnoga bogatstva što nam ga milost Božja darova, a sveci i blaženici našega naroda namriješe. Žarko sunce "hrvatskoga ljeta", što nas je ozarilo 1970. godine, kao da je splasnulo i ohladilo se. Četrdeset je obljetnica i blagdana prošlo, a u našemu narodu još nije potpuno zaživjelo štovanje ovoga sveca. Tek malobrojni znaju da je crkva sv. Frane u Šibeniku, koja se nalazi uz samostan franjevaca konventualaca, čiji je član bio i sam sv. Nikola, proglašena nacionalnim svetištem sv. Nikole Tavilića.

Hrvatska svetišta i svjedoci vjere iz našega naroda koje štujemo mogli bi biti izvrstan duhovni poticaj za jačanje vjere u ovomu našem pomalo klonulu narodu.

Među našim svecima i blaženicima imamo uzore za sve staleže i uzraste: biskupe, svećenike, redovnice i redovnike, kraljice, vjernike laike; svjedoke, mučenike, uzore djevičanstva; mlade i starije; znanstvenike, pisce, učenjake, ali i jednostavne i siromašne pokornike… Mješavina je to krjeposnikâ i grješnikâ koji nas, svi redom, nagone da prignemo koljena pod blagom svjetlošću oltara, u molitvi i zahvalnosti. No nas kao da još uvijek mori ovozemaljska kratkovidnost pa se prečesto zadržavamo u sferi dnevno-političkih, uskointeresnih i prolaznih stvari te u svemu tome ne uspijevamo prepoznati aureole i zrake svetosti što se još i danas probijaju i spuštaju na ovaj narod.

Pamtim kako se, sedamdesetih i osamdesetih godina, u mojoj obitelji obvezno u večernjoj molitvi triput ponavljao zaziv: "Sveti Nikola Taviliću! Moli za hrvatski narod!" Njemu, i svim ostalim svecima i blaženicima, upućujem taj vapaj: Molite za hrvatski narod!

 


© 1999-2020 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s