"The Imaginarium of Doctor Parnassus"; fantastična pustolovina; redatelj: Terry Gilliam; scenaristi: Terry Gilliam i Charles McKeown; glume: Heath Ledger, Johnny Depp, Jude Law, Colin Farrell, Christopher Plummer, Lily Cole, Verne Troyler, Tom Waits, Andrew Garfield; UK/Kanada; 2009.; 123 minute; produkcija: Infinity Features i Parnassus Productions; distri-bucija: MG film. Mašta je veliki i vječni pokretač. Ona ot-vara putove u nestvarne svjetove koji su većinom odraz želja i snova, pribježište u zamišljene sigurne kutke, a katkad su mračni i zastrašujući. Odraz su uvijek nutrine i kreativnosti onih koji ih stvaraju. Ne kaže se slučajno kako mašta može svašta, a posebice su umjetnici nošeni na krilima mašte pri nadahnuću za svoja djela. No oni su i posrednici pri prenošenju vlastitih maštovitih svjetova primateljima – gledateljima, slušateljima, čitateljima – kako bi i oni dočarali svoju sliku tih umjetničkih djela. U tome su sva kreativna osjetila vrlo aktivna i važna. A film je i kao medij i kao umjetnost u tome veoma snažan. Poigravanje maštom i njezinom bezgraničnošću donosi mnogo originalnosti i začudnosti, ali katkad i neshvaćenost. Kultni redatelj, glumac i bivši montipajtonovac Terry Gilliam već je dokazao svoju kreativnost u dosadašnjim ostvarenjima, a sada je filmom "Imaginarij dr. Parnassusa" otišao čak korak dalje. Stvorio je, prema originalnom scenariju, koji je napisao sa svojim čestim suradnikom Charlesom McKeownom, kostimiranu, fantastičnu pustolovinu u kojoj se miješaju dva svijeta, nadnaravna fantazija s mnogo zapreka i vječna borba dobra i zla, s pružanjem mogućnosti odabira puta svjetla i puta tame. To je vizualno raskošan i lijep film kojemu je upravo mašta glavna tema uz niz drugih motiva, pa je i Gilliamova posveta umjetnosti. Na to ukazuje i simboličko ime naslovnoga lika – dr. Parnassus, koje upućuje na sve ono što Parnas znači u umjetnosti i grčkoj mitologiji. Motiv na kojem se temelji priča jest faustovski, poznat i korišten u mnogim djelima različitih umjetnosti. Čovjek, ovdje dr. Parnassus, sklapa sporazum s vragom, Mr. Nickom, kako bi dobio prvo besmrtnost, pa mladost, pa zaveo duše da bi spasio kćer Valentinu. Tu je i duhovito prikazan motiv ovisnosti o kockanju. I ljubav i žrtva su prisutni, te bitka za osnovnu egzistenciju, a ima i elemenata trilera. Radnja, katkad kaotična, zbiva se u Londonu. Dr. Parnassus ima putujuće kazalište Imaginarij, koje nemalo sliči putujućem cirkusu, ali i magično zrcalo kroz koje ljudi prolaze u fantastičan svemir mašte bez granica... Film je bio nominiran za dva Oscara, ima odličnu kostimografiju i scenografiju koja je temeljena i na slikama slavnih slikara, dobru glazbu i sjajnu cjelokupnu glumačku postavu, mnogo vizualnih efekata čija je svrhovitost u stvaranju ljepote. A ta se ljepota posebno očituje u beskrajnim krajolicima onkraj zrcala. U tome katkad podsjeća na neobične svjetove iz filmova Tima Burtona "Charlie i tvornica čokolade" i "Alisa u zemlji čudesa", u kojima isto glumi Johnny Deep, a po maski podsjeća na Schumacherov film "Fantom u operi". A "Imaginarij dr. Parnassusa" postao je poznat i prije negoli je dovršen zbog tragične smrti Heatha Ledgera, čija je to posljednja uloga. To je uzrokovalo promjenu scenarija i njegova lika Tonyja, mladića koga spašava dr. Parnassus i koji se zaljubljuje u Valentinu te je spreman na žrtvu iz ljubavi. Zahvaljujući motivu prolaska kroz čarobno zrcalo, tri su glumca – Johnny Depp, Jude Law i Colin Farrell – odlično odigrala različite vidove Ledgerova lika zadržavajući cjelovitost. Oni su se i odrekli svoga honorara u korist kćeri preminuloga prijatelja. |