Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Moje mišljenje
 
Jesenja mantra

Piše: Marijan Križić
 
Skriveni pozitivni trendovi

Vruća jesen tradicionalna je "mantra", koja se ponavlja krajem svakoga ljeta. Čini se da su se ove godine za tzv. vruću jesen stvorili i posebni uvjeti. Globalna kriza još uvijek nas ne napušta, a u prilog tome ide i procjena da nećemo slijediti većinu zemalja u okruženju, koje će na kraju godine napokon zabilježiti blagi rast BDP-a.

Od Vlade se očekuje da se napokon "suoči s realnošću" i provede tzv. drastične rezove u svim sektorima javne potrošnje, uključujući i otpuštanja velikog broja radnika. Istodobno svako malo netko najavljuje da će"izaći na ulicu", pa ako treba i i blokirati granicu i time de facto drugima uskratiti pravo na rad i na život. O kakvim je najavama i scenariju riječ, najbolje je u "trenutku istine" priznao jedan vodeći sindikalac, kada je najavio da ni grčki scenarij nije isključen.

Zapravo i jest riječ o scenariju s daleko širim dometima od same borbe za radnička i socijalna prava, kada se u spomenutim "trenutcina istine" otvoreno priznaje da su pojedini zahtjevi, pa tako i nedavni referendumski, zapravo zahtjev za promjenom Vlade. Ako je to uistinu tako, to je trebalo unaprijed reći i staviti u referendumsko pitanje.

Iz svega ovoga nikako ne bi trebalo izvući zaključak da je sve u redu i da ništa ne treba mijenjati. Naprotiv. Ali kontradiktorni zahtjevi, koji služe kao zamka, pri čemu se jedan scenarij primjenjuje ako se zahtjev odbije, a drugi ako se prihvati, imaju zapravo sasvim drugi cilj. Poznato je naime da niti jedan prevratnički događaj nije rezultat nagomilanog nezadovoljstva, nego je ono tek polazište za isplanirani scenarij iza kojega stoje organizirane strukture. Isto tako povijesno iskustvo potvrđuje da scenaristi u pravilu ne ispunjavaju svoja obećanja, nego im ona služe za posve druge ciljeve. To posebice vrijedi za ideologije koje na prvo mjesto u svojim programima nude originalna rješenja socijalnih i radničkih prava. Dvadeseto stoljeće je preskupo platilo cijenu različitih (inter)nacionalnih socijalističkih ideologija.

Prije dvadeset godina, 17. kolovoza, hrvatske građane, kao i turiste koji su se zatekli u Hrvatskoj, zaprepastila je "maštovitost" dijela njezinih građana srpske nacionalnosti koji su se odazvali pozivu Miloševićeve olako obećane brzine, koju je ovaj najavio u "godini raspleta". Hrvatska je tada bila u neusporedivo težoj političkoj i gospodarskoj situaciji. U uvjetima borbe za goli opstanak, sijači obmana nisu nalazili plodno tlo za svoje igre. Iako se danas, nakon dvadeset godina, čini da država i njezina budućnost više nisu u pitanju, u povijesnom smislu Hrvatska je još uvijek (pre)mlada država, i nipošto nije prošla sve testove svojeg opstanka i usmjerenja. Štoviše, upravo se nalazi u bitnoj fazi svojega daljnjeg razvoja.

U završnoj fazi pregovora za ulazak u EU, kao i pozicioniranja unutar NATO-a, Hrvatska treba socijalnu i političku stabilnost i nipošto ne bi trebalo zazivati nekakve "institucionalne i vanistitucionalne" grčke ili "balvanske" scenarije. To više što imamo razloga vjerovati, unatoč oblaku stalno podgrijavanih nezadovoljstava, da je pri kraju globalna kriza koja se prelila i na Hrvatsku.

Kako to obično biva, o pozitivnim stvarima malo se govori. Ali evo, sve govori da je ovogodišnja turistička godina u Hrvatkoj, unatoč recesiji, uspješna. Čini se, barem na razini prošlogodišnje, također uspješne godine.

Iako demografske teme zaslužuju daleko opsežniji pristup, za ovu prigodu spomenimo je kao još jedan relativno pozitivan trend u Hrvatskoj. Prema nedavno objavljenim podatcima Državnog zavoda za statistiku, u prošloj godini rođeno je 44577 djece, što je najviše rođenih u ovom stoljeću. Istina, i ove godne umrlo je 7837 ljudi više od broja rođenih. Ipak to je najniži prirodni pad u ovom stoljeću.

U odnosu na prethodnu godinu (koja je također zabilježila dobar trend) Splitsko-dalma-tinska, Dubrovačko-neretvanska i Međimurska županija, te Grad Zagreb zabilježili su veći broj rođenih od broja umrlih, a neke županije znatno su ublažile prirodni pad. Grad Solin s 304 živorođenih i 159 umrlih i vitalnim indeksom od 191,2 i ove se godine potvrdio kao najvitalniji grad u Hrvatskoj.

Iako demografski pokazatelji ni nadalje nisu zadovoljavajući, trend je pozitivan i treba ga ohrabriti. Svakako valja pohvaliti i to što ova vlada i u ovoj gospodarskoj situaciji ne pomišlja na kresanje ovih obiteljskih prava, koja je Račanova već u prvom naletu drastično bila srezala.

A kada već govorimo o različitim vrstama nezadovoljstava i potrebe da se nešto promijeni, čini se da treba krenuti od stare mudrosti, da svaka promjena treba dolaziti od nas samih. To je zapravo jedini način da se dosegne ona kritična masa koja je u stanju iznjedriti novu kvalitetu. Uostalom, za to postoje slikovitiji biblijski izrazi. Jesmo li kvasac koji je u stanju podići tijesto, svjetlo koje će rastjerati tamu i sol koja će ovu zemlju Hrvatsku učiniti ukusnijom?

 


© 1999-2017 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s