Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Izazovi
 
... a bližnjega svoga kao samoga sebe!

Piše: Sanja Doležal
 
Jesmo li dovoljno tolerantni?

Krajem kolovoza kratko sam otputovala u London. Nije to moj prvi posjet Londonu i nije bio turistički, ali ipak sam ponovno uspjela prošetati jednom od najpoznatijih ulica u Europi i svijetu, znamenitom Oxford ulicom. Grad koji ima stanovnika kao dvije Hrvatske, živi i diše u punini različitosti svojih stanovnika. Kuda god pogledaš, u koji god lokal ili dućan uđeš, ljudi svih boja kože, oblika očiju, čudnog engleskog naglaska, rade ili jedno-stavno jure oko tebe.

London, kao i većina svjetskih metropola, odavno je prihvatio ljude sa svih strana svijeta, koji privučeni snagom veličine grada, dolaze pronaći svoju životnu šansu. Možda tradicionalnim Englezima koji žive u sjaju prošlosti kolonijalne velesile to nije baš drago, ali suživot i prihvaćanje različitosti u Londonu je odavno normalna stvar. Zato volim šetati velikim svjetskim gradovima i gledati ljude koji užurbano ispunjavaju redoslijed svoga dnevnog ritma. Potpuno je svejedno uslužuje li te u restoranu mladić boje kože kao čokolada s velikim postotkom kakaoa ili riđokosa djevojka s pjegicama na nosu. Promatram zagrljeni mladi par i pitam se jesu li pronašli ljubav upravo dolaskom u ovaj veliki i šareni grad.

Upravo zato me po dolasku u moj najdraži, rodni grad, šokirao tekst u jednim dnevnim novinama. Malena, sedmogodišnja djevojčica Renee, prelijepih, velikih, bademastih, očiju, kovrčave crne kose, doživljava uvrede od slučajnih prolaznika. Zašto? Zbog boje kože. Renee je dijete ljubavi između dvoje ljudi različite boje kože. Dvoje mladih ljudi srelo se, zaljubilo i odlučilo provesti život zajedno. U toj velikoj ljubavi začelo se maleno, nevino, Božje stvorenje. Renee je voljeno i željeno dijete. Ništa u njezinoj obitelji nije čudno, drugačije ili različito od moje obitelji. Osim što moja djeca nisu u svojim kratkim životima imala prilike da ih netko ismijava ili s čuđenjem promatra kao malenu Renee.

Je li moguće da u mojem voljenom gradu žive ljudi koji za malene crne nožice kažu da ih majka nije dobro oprala? Je li moguće da u mojem gradu žive tinejdžeri koji prijete i zastrašuju majku u šetnji sa svojom crnoputom djevojčicom? Teško mi je to vjerovati, teško prihvaćam činjenice da ima roditelja koji svoju djecu odgajaju u mržnji prema onima koji su različiti od njih. Naravno da sam potpuno svjesna boje svoje kože, svojega podrijetla, povijesti i vjere svojega naroda. Ponosna sam na svoje hrvatstvo, s uzdignutom glavom svjedočim svoju vjeru, ali to ne znači da ne poštujem i one koji nisu jednaki kao ja i moja obitelj. Prihvaćam sa veseljem i radošću i one koji su rođeni i odgojeni drugačije od mene. Djecu učim toleranciji, strpljenju i prihvaćanju različitosti, jer mislim da je to u korijenu moje katoličke vjere. Isključivost i ekstremi me plaše, poniznost i plahost privlače.

Malena Renee rođena je od roditelja katolika koji su svoje dijete željeli i sakramentom potvrditi u ljubavi. U mojem voljenom gradu nisu uspjeli djetetu dati taj važan sakrament i temelj naše vjere zbog uskogrudnosti, neznanja i ljudske mizerije koja im se ispriječila na putu. "Ne možemo TO krstiti", bila je reakcija na molbu roditelja u crkvi. Je li to moguće? Je li moguće da toliko Hrvata misionara krštava svakodnevno djecu tamne boje kože u Africi i drugim dijelovima svijeta, a u Zagrebu, glavnom gradu malene zemlje na rubu Europe to odbijaju?

Nije to stav Crkve kojoj pripadam, to je pojedinačni primjer ljudske gluposti. S tugom se pitam koliko će još čudnih ljudi malena Renee morati upoznati u Zagrebu, hoće li patiti zbog svojih crnih kovrča i tamne boje kože ili će prevladati ljudi koji će i u njoj, takvoj kakva jest, vidjeti svoju sestru, pripadnika jedne, jedine rase koja je stvorena da volimo jedni druge. Čovjeka.

Molim da u ozračju blagdana Male Gospe svi mi volimo svako djetešce koje dođe na svijet, bez obzira na boju kože, podneblje ili grad u kojem se rodilo.

 


© 1999-2017 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s