Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Pravnik odgovara
 
Caru carevo, ali i svećeniku svećenikovo
 
Crkvene takse

Piše: dr. fra Smiljan Dragan Kožul
 

Poštovani, nemalo sam bio iznenađen kada sam nedavno morao župniku platiti određeni iznos novca za pokop jednoga člana obitelji. Oduvijek sam mislio da se u Crkvi daju samo dobrovoljni prilozi, a ovdje se radi o već utvrđenim iznosima. Molim vas objasnite mi što se i koliko u Crkvi mora platiti i zašto? Jesu li ti iznosi svugdje isti i kamo ide taj novac?

Miljenko, Karlovac

Poštovani Miljenko!

Već u Starom Zavjetu Bog je odredio da svećenik Aron i njegovi potomci koji će vršiti svećeničku službu nemaju posjeda zemlje i da ih ne stječu, a da će se Svevišnji (Jahve) brinuti za uzdržavanje njih i njihovih obitelji na taj način što će svaki član Božjega naroda davati "desetinu" svega što ima na slavu Božju, što će Bog njima staviti na raspolaganje. Usporedi knjigu Brojeva 18. poglavlje od 8. do 32. retka, te knjigu Ponovljenog zakona, 14. poglavlje od 22. do 29. retka, te 26. poglavlje od 12. do 15. retka. Kršćani su zakon desetine od apostolskih vremena do danas poštivali i davali su od svih svojih prihoda za Crkvu koja se brine za bogoslužje u čast Presvetoga Trojstva, te isto tako za sve potrebe Crkve, među kojima je i uzdržavanje svih službenika oltara.

Uostalom, i sam je naš Gospodin Isus Krist, kada je slao apostole i učenike na pastoralno djelovanje izjavio: "Na svom putu navješćujte: Blizu je kraljevstvo nebesko! Liječite bolesnike, uskrisujte mrtvace, čistite gubavce, izgonite zle duhove! Badava ste primili, badava i dajte! Ne pribavljajte sebi u pojase ni zlatnog, ni srebrenog, ni bakrenog novca; ni putne torbe, ni dviju haljina, ni obuće, ni štapa, jer radnik zaslužuje uzdržavanje" (Mt, 10, 8-10; usporedi Mk, 6, 7-13; Lk 10, 1-12). Jasno je onda da su oni kojima se naviješta Radosna vijest i dijele sakramenti života i zdravlja dužni pridonositi sredstva "za uzdržavanje radnika". Nekada su ta sredstva bila u naravnim dobrima jela i pića, a danas su to novci kojima si "radnik na njivi Gospodnjoj" može pribaviti sve ono što mu je potrebno "za uzdržavanje".

Evo poštovani Miljenko, na čemu počiva praksa Crkve da propiše takse koje vjernici trebaju podmiriti službenicima Crkve za razne usluge, odnosno za uzdržavanje ne samo radnika, nego i svih institucija koje stoje vjernicima na raspolaganje.

Kada je riječ o uzdržavanju radnika, onda se tu radi ne samo o svećeniku i kapelanu, nego o osobama koje sve pripremaju za bogoslužje, takozvani sakristani, oni koji su zaduženi za glazbu, koji rade u crkvenim uredima. Osim toga, ovamo spada i osoblje centralnih ustanova: biskupi i njegovi suradnici, odgojne ustanove: mala sjemeništa, u kojima stanuju i odgajaju se dječaci koji žele studirati teologiju i njihovi odgojitelji, velika sjemeništa, u kojima borave i pripremaju se za svećeništvo bogoslovi, te njihovi odgojitelji. Teološki fakulteti, koje su, sve do oslobođenja Hrvatske od bezbožnog komunizma, uzdržavali vjernici svojim doprinosima. Sve navedeno osoblje župa i centralnih ustanova uzdržava se od milodara vjernika, ali i od taksa koje mjerodavna crkvena vlast propiše. Kada je riječ o održavanju zgrada, onda treba naglasiti da treba namaći sredstva i za lokalne i za centralne ustanove: prema tome za sve crkve i crkvene prostorije; za podmirivanje troškova komunalija: struje, vode, čišćenja, grijanja; nabavljanje crkvenog rublja i crkvenog posuđa, svakodnevno uređivanje liturgijskih prostora cvijećem i ostalim što je potrebno za bogoslužje, kao što su vino, hostije, svijeće itd. Ne treba zaboraviti da crkveni službenici za mnoge poslove trebaju i prijevozna sredstva, kao što su bicikl, motor i automobil.

U općem Zakoniku Katoličke Crkve stoje načelne odredbe koje se tiču tih doprinosa, no konkretne odredbe o visini doprinosa prepuštaju se Crkvi u pojedinim zemljama da odluči visinu pristojbi i na koji će se način podmirivati. Praksa je takva da biskupske konferencije u raznim zemljama donesu opće odredbe o tim doprinosima, a da se neke odredbe prepuste pojedinim metropolijama (= crkvenim pokrajinama), odnosno biskupijama. Sve biskupije Zagrebačke metropolije imaju zajednički "Taksovnik biskupija Zagrebačke crkvene pokrajine (radi se o Zagrebačkoj nadbiskupiji, te o Varaždinskoj, Bjelovarsko-Križevačkoj i Sisačkoj biskupiji). Sve župe i svi pastoralni radnici dužni su se držati tih odredaba i ne mogu tražiti više za pojedine usluge od onoga što spomenuti taksovnik određuje, odnosno što Opći Zakonik Katoličke crkve u kanonima 848. i 952, § 1. svim crkvama u Katoličkoj Crkvi propisuje. Štoviše, Opći Zakonik k tome upozorava: "Ako je stranka siromašna, neka se pristojba snizi za 50%, a ako je posve siromašna, tada sve usluge treba učiniti gratis". U spomenutom taksovniku Zagrebačke crkvene pokrajine najprije su određene takse za svete mise: recitirana (tiha) misa: 50 kuna; pjevana misa: 130 kuna, od čega svećeniku ide 80, orguljašu 30 i crkvi 20 kuna; takozvana Gregorijana: 2.000 kuna (riječ je o 30 svetih misa koje treba odslužiti u neprekidnom nizu).

Zatim su takse za vjenčanja: vjenčanje s obavljenim postupkom za ženidbu i s poukom: 300 kuna. Od čega u župnu blagajnu ide 250 kuna, za ekonomat nadbiskupije 50 kuna. Jasno, ako mladenci žele glazbu i pjevanje, oni trebaju to dodatno platiti, a isto tako i za kićenje oltara i crkve trebaju dati doprinos.

Taksovnik za sprovode: sprovod iz mrtvačnice: 300 kuna, sveta misa za pokojnoga 50 kuna; za prijevoz svećeniku, ako treba ići automobilom: 100 kuna. Od spomenutih 300 kuna: 250 ide za župsku blagajnu, a 50 za ekonomat nadbiskupije. Upozoravam, ako se sprovod vodi iz kuće pokojnika, onda je taksa 350 kuna, od čega 300 kuna ide za župnu, a 50 za nadbiskupsku blagajnu. Osim ovoga, napominjem da postoji taksovnik za sakrament potvrde (krizme): 100 kuna, od čega 70 kuna ide u župnu blagajnu, a 30 za nadbiskupsku blagajnu.
Uz ove taksovnike postoji i kancelarijski taksovnik, u kojemu se određuje koliko treba naplatiti za pojedine potvrde i posvjedočenja (o krštenju, krizmi i ženidbi), te koliko za krsni, vjenčani i smrtni list.

I na kraju, donose se odredbe koliko treba platiti osobama koje se poziva na pastoralnu ispomoć. Tu je riječ o tome koliko se svećeniku koji se pozove na ispomoć ispovijedanja, propovijedanja, blagoslov obitelji (kuća) i ostaloga treba dati. To su odredbe koje se tiču isključivo svećenika, pa to nema potrebe iznositi.

Poštovani Miljenko, uvjeren sam da Vam je sada jasno da Crkva uz milostinju treba i doprinose vjernika kako bi mogla izvršiti svoje poslanje, što je Bog odredio u Starom zavjetu "desetinom", što nije prestalo vrijediti ni za nas koji smo u Novom zavjetu, i što je u ostalom potvrdio naš Gospodin Isus Krist kada je rekao da "radnik zaslužuje sredstva za uzdržavanje"!

Pozdrav i blagoslov!

 


© 1999-2020 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s