Kao profesionalna povjesničarka, godi-nama sam proučavala Torinsko platno. Analizirala sam i najpomnije pregledala drevne dokumente, osobito one koji su se tek nedavno pojavili, te sam došla do zaključka kako Torinsko platno potječe iz prvoga stoljeća naše ere. Štoviše, postoji obilje dokaza u prilog pretpostavci kako potječe iz prvih trideset godina toga sto-ljeća.

Ove je riječi izgovorila dr. Barbara Frale, mlada povjesničarka koja obećava, i koja je postala pravi autoritet za pitanja vite-zova templara i Torinskoga platna.

"Poznati su mi gotovo svi vidovi znanstvenih istraživanja provedenih na Torinskome platnu u posljednjih 20 godina, uključujući i čuveni test ugljikom (C-14), koji je iskorišten kako bi se svijetu obznanilo da je ta relikvija obični srednjevjekovni falsifikat. Pomno sam proučila također i tvrdnje onih koji su u laboratorijima pokušali izraditi sličnu relikviju, služeći se pritom sredstvima i opremom kakve su na raspolaganju imali srednjevjekovni znanstvenici. Oni tvrde kako je Torinsko platno lako moglo biti izrađeno u srednjevjekovnome laboratoriju. Mogu Vama i čitateljima potvrditi kako su takve tvrdnje zastarjele. Najnovija otkrića vezana uz ovu relikviju izbijaju tim skepticima argumente iz ruku te ponovno potvrđuju ono što se uvijek smatralo, a to je kako je čuveno Torinsko platno zaista pokrivalo tijelo čovjeka koji je živio početkom naše ere."

Barbara Frale svoja je otkrića pretočila u pozamašnu knjigu od 392 stranice, nazvanu La Sindone di Gesu Nazareno, nedavno objavljenu na talijanskome jeziku, za koju se nadamo kako će uskoro biti prevedena i na engleski.

Druga velika "strast" Fraleove su vitezovi templari te je napisala i nekoliko djela o tome tajnovitome redu kršćanskih redovnikâ-ratnikâ, brutalno ukinutom u 14. stoljeću. Jedno od njezinih djela o templarima objavljeno je prošle godine i na engleskome pod nazivom The Templars: The Secret History Revealed ("Templari: objava tajne povijesti").

Godina Torinskoga platna

Torinsko se platno ponovno našlo u vijestima. Štoviše, na samome smo rubu velikog događaja: od 10. travnja do 23. svibnja ova će relikvija biti svečano izložena u torinskoj katedrali, u kojoj se čuva od 1578. To je deveti put u stotinu godina da će biti izloženo. Posljednji je put bilo izloženo u Jubilejskoj godini 2000., kada se u Torino slilo preko milijun hodočasnikâ, uključujući i blagopokojnoga papu Ivana Pavla II. Ove se godine očekuje još i veći broj hodočasnikâ, dok će i sam papa Benedikt XVI stići 2. svibnja.

Torinsko je platno uistinu najzagonetnija relikvija na svijetu, koja već godinama zbunjuje istaknute forenzičare. Vrhunski su patolozi ustanovili kako je čovjek koji je bio umotan u to platno umro od razapeća, kako mu je tijelo nosilo tragove sedam stotina rana te kako su mu na čelu jasno vidljivi tragovi trnove krune.

Godine 1988. test ugljikom (C-14) utvrdio je kako je platno napravljeno u srednjem vijeku, ali su kasnija istraživanja te rezultate dovela u pitanje, tako te ovo ispitivanje u budućnosti valja ponoviti uz stroži nadzor i kriterije.

Crkva se nije očitovala o Torinskome platnu jer to nije doktrinalno pitanje, ali priznaje njegovu vrijednost u smislu umnažanja pobožnosti čašćenjem trpljenja što ga je naš Gospodin podnio u svojoj svetoj Muci.

Tajni arhiv Vatikana

Nove su spoznaje o Torinskome platnu pristigle 2008. godine objavljivanjem knjige dr. Frale, u kojoj ovu relikviju povezuje s templarima: I Templari e la sindone di Cristo. Knjiga još nije prevedena na engleski. Stoga sam odlučio intervjuirati dr. Frale u njezinu domu nedaleko od Viterba u središnjoj Italiji, na dobrobit čitateljâ ovoga časopisa koji će možda još godinama morati čekati na prijevod knjige.

Barbara Frale je poduzetna 39-ogodišnjakinja svijetle kose i vrhunska znanstvenica. Udana je za inženjera, s kojim ima dvoje prekrasne djece.Nakon što je diplomirala srednjovjekovnu arheologiju, nastavila je specijalizaciju iz paleografije, diplomacije i arhivistike, a onda i grčke paleografije te je 2000. stekla doktorat iz područja povijesnih istraživanja na Sveučilištu Ca'foscari u Veneciji.

Radila je u značajnim arhivima, kako u Italiji, tako i u inozemstvu, te je posljednjih nekoliko godina zaposlena kao povjesničarka u Tajnim arhivima Vatikana, gdje se čuvaju najvažniji svjetski povijesni dokumenti.

Dr. Frale, tko su bili vitezovi templari i zbog čega su iskorijenjeni početkom 14. stoljeća?

Vitezovi templari bili su snažan i vrlo imućan voj-nički i redovnički red, čije je poslanje bila zaštita hodočasnikâ na putu u Svetu Zemlju. Početkom 14. stoljeća, Filip Lijepi, francuski kralj, koji se našao u teškoj gospodarskoj krizi, došao je na zamisao dočepati se svih bogatstava što ih je taj red bio prikupio te je montirao golemu klevetničku kampanju protiv njih. Kraljevi su ih suradnici optu-žili za idolopoklonstvo i krivovjerje te je, pod pritiskom Filipa Lijepog, papa Klement V. g. 1312. raspustio red. Francuski je kralj tako mogao uhititi templare u svome kraljevstvu i započeti pravni postupak protiv njih. Templari su izloženi naj-strašnijim mučenjima te su naposljetku priznali ono za što ih se optuživalo i završili na lomači.

Glavni zločin koji im se pripisivao bilo je idolopo-klonstvo. Govorilo se kako templari časte tajno-vito pogansko božanstvo Baphometa. To je bila neka vrsta glave čovjeka s bradom, brkovima i dugom kosom. Međutim, na temelju dokumenata koje sam pronašla, uspjela sam dokazati kako je ta optužba bila u potpunosti neutemeljena. Moje proučavanje suđenjâ vitezovima templarima iznijelo je na vidjelo dokument u kojemu Arnaut Sabbatier, mladi Francuz koji je redu pristupio 1287., svjedoči kako su ga, u sklopu inicijacije, odveli na "tajno mjesto do kojega je pristup bio dopušten samo braći Hrama" (engl. Temple – odatle "templari", op. prev.).

Ondje mu je pokazano "dugačko platno u koje je bio utisnut lik čovjeka" te mu je rečeno neka mu iskaže čast tako što će triput poljubiti platno.

Stoga su templari zapravo častili upravo Torinsko platno. Uspjeli su tu relikviju spasiti od propasti za vrijeme stradanja Carigrada g. 1204. Odnijeli su platno u Europu gdje su ga ljubomorno čuvali kao neprocjenjivu relikviju. Bilo je složeno tako te se mogla vidjeti samo glava. Templari stoga nisu bili krivi za idolopoklonstvo, već su častili "sveto platno" u koje je bio utisnut lik Krista raspetoga.

Vaša knjiga kritizira ujedno i rezultate ispitivanjâ ugljikom (C-14) iz 1988. Na temelju čega?

Znanstvenici koji su proveli ispitivanje ugljikom na nekim uzorcima Torinskoga platna zaključili su kako ta relikvija potječe najdalje iz 1260., ali dokumenti što sam ih ja otkrila pokazuju kako je relikvija postojala najmanje 60 godina prije toga datuma. Iz istog razloga isti ti dokumenti osporavaju također i one koji tvrde kako je Torinsko platno izradio Leonardo da Vinci, jer je on rođen tek stoljećima kasnije, g. 1452.

Tajanstveni napisi

Vaša se knjiga bavi također i stanovitim napisima na Platnu. Što oni otkrivaju?

Napisi se nalaze oko lica čovjeka na Platnu. Vidljivi su tek uz visoko sofisticiranu opremu. Uvelike podsjećaju na grafite pronađene u drevnome rimskome gradu Pompejima te u papirusima iz vremena Tiberija, rimskoga cara u doba kada je Isus razapet.

Ti se napisi nazivaju "tragovima prenešena pisma", dakle, tragovima pisma utisnuta u neki predmet (u ovome slučaju Torinsko platno), koji je bio u doticaju s tekstom. Napisi su na hebrejskome, grčkome, latinskome i aramejskome. Zahvaljujući računalnim sustavima za čitanje, ti su tragovi dešifrirani.

Godine 1978. Piero Ugolotti, kemičar, primijetio je kako se na negativu slike Torinskoga platna vide neobični znakovi nalik na slova. Obratio se stručnjaku za drevne jezike, Aldu Marastoniju, čuvenome latinis-tu, koji je potvrdio postojanje grčkih i latinskih napisa oko čitavoga lica na Platnu. To su riječi poput: "Nazarenos" te "in nece (m)", što je latinski izraz koji znači "na smrt". Na čelu se nalaze slova IBEP, koja upućuju na grčku riječ za Tiberija (TIBEPIO), kao i još neke riječi na hebrejskome.

Navedena su otkrića izazvala veliko oduševljenje među znanstvenicima koji se bave Torin-skim platnom, ali je potom test ugljikom (C-14) zadao smrtni udarac istraživanjima koja su toliko obećavala. U to se vrijeme test ugljikom (C-14) smatrao praktično nepogrješivim, nešto kao danas ispitivanje DNK. Torinsko je platno otpisano kao krivotvorina, dok se njegovo daljnje proučavanje smatralo gubitkom vremena.

Uzbudljiva otkrića

Pročitao sam kako su napise ispitala računala uz pomoć posebnog programa. Je li to točno?

Jest. Godine 1994. istraživanje Torinskoga platna nastavljeno je, budući da su na vidjelo izašli nedostatci ispitivanja ugljikom (C-14). Neki su francuski znanstvenici počeli ispitivati napise što ih je otkrio Piero Ugolotti. Profesor André Marion, koji predaje na Institut Superieur d'Optique d'Orsay u Parizu, ispitao je Torinsko platno uz pomoć posebnog računalnoga programa koji je u stanju pronaći stare ili drevne napise što više nisu vidljivi golim okom. Točno ispod lica pronašao je grčku riječ "HOY", koju možemo protumačiti kao "IHOY". To je grčki prijevod semitskog izvornika "Yeshua", što znači "Isus". Kada se ta riječ stavi uz onu što ju je otkrio Marastoni, ona tvori "IHOY NAZAPHNO", odnosno "Isus Nazarećanin". Profesor Marion našao je i druge znakove na grčkom i latinskom raspoređene oko lica te svoja otkrića objavio u znanstvenome časopisu. Tada se savjetovao s drugim stručnja-cima sa Sveučilišta Sorbona, koji su zaključili kako napisi potječu iz prvih stoljeća kršćanstva, možda i prije trećega stoljeća prije Krista.

Proučavanja profesora Mariona nastavili su drugi znanstvenici, napose francuski analitičar, profesor Thierry Castex, koji je uspio razlučiti dio teksta sa središnjom rečenicom koju možemo prevesti kao "nađosmo" ili "jer nađosmo". Te riječi prizivaju u pamet optužbu što su je pripadnici židovskoga Vijeća iznijeli o Isusu u prisutnosti Poncija Pilata: "Ovoga nađosmo kako zavodi naš narod (...) (Evanđelje po Luki 23,2).

Profesor Castex proslijedio mi je te riječi i zatražio moje mišljenje. Pomno sam ih ispitala, a potom zatražila mišljenje dvaju istaknutih poznavatelja hebrejskoga. Ti napisi, zajedno s onima što ih je pronašao profesor Marion, zaista odaju dojam kako su tragovi izvornoga dokumenta koji se odnosi na ukop osobe po imenu Isus Nazarećanin, što je u mjesnome narječju zvučalo "Yeshua Nazarani".

Moja je knjiga duga, detaljna i pomna studija tih napisa te sam došla do zaključka kako nas vode u Jeruzalem u vrijeme cara Tiberija, koji je vladao od 13. do 37. godine poslije Krista. Napisi se odnose na ukop čovjeka po imenu Yeshua Nazarani. Moj je zaključak, dakle, kako s povijesnoga stajališta postoji čitav niz podataka koji Torinsko platno povezuju s prvih trideset godina naše ere.

Govorite li nam, dakle, kako je Torinsko platno uistinu izvorno platno koje je prekrivalo Isusovo tijelo?

Znanstvenica sam te moja zadaća nije utvrditi je li to platno zaista obavijalo tijelo Sina Božjega, jesu li tragovi krvi na njemu uistinu oni Bogočovjeka. Moja je zadaća proučiti sve dokumente koji se tiču Torinskoga platna, sustavno ih poredati i potom iz njih izvući logične zaključke.

Na Torinskome platnu postoje riječi. Ako pronađemo nadgrobni kamen na kojemu su ispisane riječi Minucius Felix, kažemo kako je to grob Minucija Feliksa. Na Torinskome smo platnu pronašli riječi "Isus iz Nazareta" te smijemo s povijesnoga stajališta zaključiti kako je to platno Isusa iz Nazareta. Utvrditi je li Isus iz Nazareta koji je bio umotan u to Platno isti onaj o kojemu govore Evanđelja, premašivalo bi moje kompetencije povjesničarke.