Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Moje mišljenje
 
Iz tmine na svjetlost jarku

Piše: Marijan Križić
 
Imamo li snage gledati u svjetlost?

Ušli smo u novu 2010. godinu, ali i u njoj će se, očito, ponavljati izrazi poput: kriza, recesija. Mnogi su međutim proniknuli da je ishodište svake krize ponajprije u duhu i srcu čovječjem. Suočeni smo zapravo s planetarnom krizom vrijednosti i identiteta.

Sve snažnije i usklađenije nastupa se sa sintagmom novih vrijednosti, koje bi trebale zamijeniti stare. A te stare su upravo one na kojima je izgrađena europska uljudba. Pa iako se te tzv. nove vrijednosti nude u okrilju novog vremena, točnije: novog doba, riječ je o starim idejama koje se reciklirane, prepakirane i brendirane nude suvremenom svijetu kao nov proizvod za novo vrijeme. A suvremeni, postmoderni čovjek, naviknut, ili još bolje izdresiran za instant-rješenja, konzumira poruke, bez prave ili ikakve dubine i sadržaja, upakirane u lijepu ambalažu.

Gdje su nestali govor, misli i poruke o tome tko je zapravo čovjek, zašto je ovdje, kamo ide i što ga može ispuniti?

Na tzv. novim vrijednostima i novim pravima, koja su odbacila "kamen zaglavni", ne može se izgraditi građevina koja bi mogla osmisliti ljudski život i urediti odnose među ljudima, narodima i državama. Ideje su to u kojima suvremeni čovjek i društvo, pa i čitavo čovječanstvo, tapka u mraku, a svaki pokušaj da izađe iz tog labirtinta besmisla uvlači ga u još dublju tminu.

"Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku; onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu", riječi su proroka Izaije (Iz 9,1) kojima je navijestio Mesiju, čiji je dolazak uistinu početak novog doba i nove ere.

Čovjek nije tek slučajno tu. Svaki od nas dio je vječnoga Božjega promisla, pozvan da kroz vremenitu domovinu stigne u onu vječnu, koja je najveći dar koji nam je Stvoritelj mogao dati, a to je život u zagrljaju Presvetoga Trojstva. To je zapravo "život u izobilju", koji nam je obećao Isus Krist, utjelovljena Riječ Božja.

Ova istina je toliko veličanstvena, tako je "svjetlost jarka" da zasljepljuje naše oči i srca opterećena grijehom naših praroditelja i grijehom koje svakodnevno gomilamo, pa radije i dalje po "tmini hodimo". Umjesto te temeljne istine, koja nadilazi svako ljudsko iskustvo i misao, često tražimo surogate, koje nam pod okriljem novih vrijednosti nude prepakirane inačice različitih panteističkih ideja.

Ideja po kojoj sama priroda ima božanska svojstva, ne samo da je nelogična nego je i zastrašujuća. Po toj ideji mi smo plod slučaja, iznjedreni evolucijom koja nam je - kojeg li čuda - darovala sposobnost koju ni sama nema: svijest o samima sebi. Postali smo osobe i u čudu motrimo svemir u koji smo bačeni. Nema Oca, nema vječnoga života. Nema Istine, nego je mi sami određujemo prema našim potrebama. Naša osobnost iznikla iz prirode koja sama nema osobnosti, osuđena je - uz punu našu svijest i na naše zaprepaštenje i na smrtni strah - na ponovno nestajanje, ili vraćanje u bez-osobni kozmos. Smisla zapravo nema, ali mi se, poput Sizifa, moramo praviti "kao da" ga ima. I to da je nova ideja i to da je novo doba?!
Izmoreni od novovjekih i novodobnih lutanja, bespućima "mrkloga kraja smrti" u koja smo se, kao osobe, kao društvo i narod(i) svojevoljno vratili, uvijek nam se iznova nudi jedina i prava novost, ona koja se ispunila najvećim Božjim obećanjem u kojemu je Utjelovljena Riječ neopozivo ušla u ljudsku povijest i povijest svakoga čovjeka. Kristova Radosna vijest, uvijek nova, mora snažno prozboriti u srcima i duhu onih koji se pozivaju na Krista. To je najbolji način svjedočenja koje i druge potiče da ga slijede i to je jedini put izlaska iz duhovne krize, koja je polazište za izlazak iz svake druge krize.

U knjizi "Skriveno lice UN-a", Michel Schooyans ukazuje na sve opasnosti koje se nadvijaju nad Organizacijom ujedinjenih naroda, koja se posljednjih desetljeća u velikoj mjeri udaljila od načela sadržanih u njezinu temeljnom dokumentu: Deklaraciji o ljudskim pravima iz 1948. godine. Deklaracija, kao i sama uloga UN-a, naime, već od svojeg nastanka, pod stalnom je ugrozom materijalističkog, panteističkog i new-age-ovskog poimanja svijeta. Umjesto tradicionalnih vrijednosti i ljudskih prava utemeljenih na metafizičkim postavkama, nameću se nove vrijednosti, nova ljudska prava. Različitim oblicima manipulacija nastoje se nametnuti nove, surogat-vrijednosti, koje bi u perspektivi bile obvezujuće za sve države i nacije.

Prigodom svojeg pohoda sjedištu UN-a, u travnju 2008., Benedikt XVI. istaknuo je značenje ove svjetske organizacije kao i važnost njezinih temeljnih dokumenata. Ali jasno je upozorio i na potrebu da se sačuva njihova vjerodostojnost i spriječe pokušaji različitih manipulacija, koji mogu imati katastrofalne posljedice.

Hrvatska ne može izbjeći rizike s kojima se suočava suvremeni svijet. Ali i Hrvatska, kao i svatko od nas, kamenčić je koji može uljepšati sliku suvremenoga svijeta. Ili još bolje: biti sol svijeta!

 


© 1999-2020 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s