Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Naš osvrt
 
Isus na prvome mjestu

Piše: Ivan Bradarić
 
Bliži li se Hrvatskoj vrijeme blago?

Neka se čitatelji našega časopisa ne čude i ne ljute što na naslovnici omiljenog Glasnika nije sadržaj kakav se priliči prikazivati u ove predblagdanske i blagdanske dane. Mislim dakako na motive betlehemskih jaslica ili nečega tome sličnog, što kao cilj ima kod čitatelja izazvati osjećaje i pozornost usmjeriti na Mladoga Kralja koji dolazi na ovaj svijet. Pretražio sam Internet i sve meni dostupne prodavače fotografija, ali nema. Ima kuglica, žaruljica, ukrasa svih vrsta, Djeda Mraza, jelena, sobova, saonica i svega ostaloga, al' Isuseka nigdje. "Gdje li ga sakriše"? – pitam se i ja kao Magdalena.

Mogući odgovor sam dobio od jednoga svećenika koji tumači rezultate istraživanja u Italiji o tome kome se Talijani najviše mole. Svakome, a tek na šestome mjestu Isusu. Pitate se sigurno u čudu, baš kao i ja, a tko je ispred Isusa? Zar netko može biti ispred Isusa?

Ako bismo sve tumačili logikom zavjere, bit će da je tome pridonio i jedan sjevernoafrički predsjednik koji je u studenome boravio u Rimu. On je u tome gradu sudjelovao na summitu i kao i obično kada putuje u druge zemlje, razapeo šatore. Ali ovaj put, sasvim neobično, u svoj šator je pozvao goste. Točnije, gošće. Dvije večeri zaredom ovaj predsjednik-nomad otvarao je svoje šatore za rimske dame koje su željele uživati njegovo "gostoprimstvo". Tom prigodom im je tumačio "istine vjere" te im je darovao napojnicu od pedesetak eura, predao svetu knjigu islama i sve ih pozvao da dublje upoznaju ovu vjeru. I to sve u Rimu, kolijevci kršćanstva.

Što reći? Vidio čovjek kako europski državnici, sve redom kršćani, ne drže baš do svoga imena, pa je i sam poželio upozoriti na naše svetinje. I to, ponavljam, usred Rima. Ne znam, možda griješim. Možda je dotični predsjednik ovom gestom želio pozvati sve ostale predsjednike da uzvrate posjet njegovoj domovini ili kojoj drugoj susjednoj državi i tamo održe slična predavanja.

Valja nam se ipak baviti temama koje se tiču nas i našega životnog ambijenta. U Hrvatskoj je u studenome započela predizborna kampanja za trećeg predsjednika države nakon njezina osamostaljenja. Ovo se natjecanje organizira svakih pet godina. Dvanaest kandidata, u ovom predizbornom vremenu, mora proći sve discipline političkog višeboja, a pobjednik će biti onaj tko najbolje uvjeri publiku ili onaj tko ostavi najjači dojam na glasače. Trebat će dotaknuti razne teme. Neke od njih po tko zna koji put, a neke sasvim nove i vruće.

Žao mi je što će i ovo vrijeme došašća biti prepuno plakata, reklama, rasprava i prepirki, koje će potpuno skrenuti pozornost nas vjernika. Dok se s jedne strane bude orila pjesma nade: "Već se bliži vrijeme blago…", s druge strane ćemo morati slušati tmurne rasprave vezane uz sadašnje teško ekonomsko i duhovno stanje u državi – uz neizbježno upiranje prstom u traženju krivca. Svi osjećamo kako su velika očekivanja Hrvata od novoga predsjednika. Silno nam je stalo da našu zemlju predstavlja osoba široke kulture, koji će biti "uporišna točka za čuvanje neovisnosti Republike Hrvatske" - kako pišu biskupi u povodu predstojećih izbora.

"Od kandidata koji će vjernicima kao i svim građanima koji cijene vrijednosti, bitne za oblikovanje hrvatskoga nacionalnog bića, biti prihvatljiv za dužnost predsjednika Republike očekuje se da će isticati važnost neradne nedjelje, ponajprije kao duboke kulturološke zbilje našega naroda. Isto tako, vjernici i svi građani imaju pravo očekivati da predsjednik Republike bude iznimno osjetljiv za socijalnu pravednost; da se suprotstavlja svemu što priječi istinsko blagostanje, napredak i radost hrvatskih ljudi, od korupcije, gospodarskih malverzacija do širenja pošasti droge i drugih ovisnosti, na poseban način među djecom i mladima" - precizni su biskupi u opisivanju karakternih i stručnih osobina koje bi trebao imati novi predsjednik.

Želimo se nadati boljoj budućnosti. Za prošlost ili sadašnjost, ako nije ispunila naša očekivanja, ne smijemo tražiti krivce u dalekim zemljama, odavno umrlim ljudima, nestvarnim i često izmišljenim urotama, jer ne donose rješenja koja željno iščekujemo. Zapravo, najčešće donose samo nove probleme i rasprave koje ljude uvlače u još dublji mrak.

Kao što je dolazak našega Spasitelja na ovaj svijet izmakao očima mnogih, tako će, nažalost, zbog krivih očekivanja, i ovaj Božić mnogima proći nezapaženo. Odavno već znamo da ni svi mudraci koji dolaze s istoka, jašući na svojim devama, ne dovode nužno do Novorođenoga kralja.

Zato, bez pretjeranih očekivanja da će netko drugi učiniti da nam ova zemlja sama od sebe zablista, da će netko izvana pogurati da sve to bude bolje, da će nam netko drugi spasiti križeve i svetinje … Nego, sami krenimo u potragu za Isusom i stavimo ga na pravo mjesto u svojim životima. Ne Isusa od drveta i kamena, plastike, gline ili papira, nego Isusa koji se zove i jest Emanuel, Bog s nama.

Dođi, Gospodine Isuse!

 


© 1999-2018 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s