Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Moje mišljenje
 
Novo hrvatsko poglavlje

Piše: Marijan Križić
 
Tko će Hrvatsku uvesti u novo desetljeće?

Izbori za predsjednika Republike, koji će se održati u posljednjoj nedjelji ove godine, događaju se u trenutku u kojemu su društvena, gospodarska, politička, pa i duhovna previranja dosegnula vrhunac, pa bi izbori mogli u bitnome odrediti budućnost Hrvatske.

Čini se da je "vruća" jesen, u kojoj se očekivalo svojevrsno događanje naroda, nezapaženo prošla pored nas. Nezapaženo, ponajprije stoga jer se epicentar ključnih događaja, koji bi na nju ukazivali, spustio duboko pod koru svakodnevne i uočljive pojavnosti. Sve poluge formalne i neformalne moći i utjecaja, dale su svoj obol događajima koji su prosječnoga građanina zbunjivali pa i sluđivali. Uistinu u njima je ponekad trebalo strpljivog osluškivanja i solomonske mudrosti, kako bi im se proniknuo izvor, tijek i ušće.

Ruho u koje je odjenuto hrvatsko društvo, postalo je preusko, pretijesno, neodgovarajuće. Hrvatska se nalazi pred zahtjevnim iskorakom u nepoznato, koji ne može ni odgoditi ni izbjeći. Duhovne silnice su prezrele i traže novi iskorak i novu kvalitetu.

Tijekom nepuna dva desetljeća samostalne hrvatske države, možemo jasno razabrati dva njegova poglavlja. Očito je deset godina ono razdoblje u kojemu izrastaju, sazrijevaju, prezrijevaju i naposljetku, otpadaju plodovi dominantnih, često i usiljenih društvenih i ideoloških stremljenja. Staro i potrošeno ruho, treba zamijeniti novim, dostojnim novih ideja i sadržaja primjerenima vremenu i poslanju koje ne možemo ni zaobići ni izbjeći. U tim će se novim idejama ponekad naći i inačice onih sadržaja, koje smo svojedobno, možda olako odbacili.

Misao prema kojoj se povijest kreće poput njihala, te ukoliko se snažnije zanjiše u jednom pravcu, to će se njihalo jače zanjihati u drugom, zorno nam potvrđuju brojni događaji u povijesti. Iako za navedenu misao imamo bezbroj primjera u hrvatskoj novijoj povijesti, možda je bolje i "objektivnije" poslužiti se primjerom iz neke druge, također bivše komunističke zemlje, koja isto tako prolazi mukotrpni proces tranzicije. Primjerice Poljske.

Ta zemlja i taj narod, toliko slični nama Hrvatima u svojoj novijoj post-komunističkoj povijesti, napravili su radikalne odluke, odnosno otklone od prethodnih odluka. Nakon Lecha Wałęse, slavnog vođe slavnog sindikata Solidarność, za predsjednika su dva puta birali Aleksandra Kwaśniewskog, vođu poljske ljevice. Nakon njegove desetogodišnje vladavine, s uvjerljivom potporom, gotovo plebiscitarno, izabrali su braću Lecha i Jaroslawa Kaczyński, od kojih je jedan postao predsjednik, a drugi premijer. Riječ je o demokršćanima, koji su također djelovali kao istaknuti članovi Solidarnośći. Svjesno ili podsvjesno, hrvatski građani slute i priželjkuju radikalni zaokret, možda više od onih koji bi htjeli upravljati njihovim mišljenjem i odlukama. Pa iako takva želja povremeno zaiskri - na različite načine i u različitim prigodama - kroz prizmu medija u Hrvatskoj nametnuta je slika po kojoj tzv. politička ljevica zauzima središnje političko mjesto, a centar, pogotovo desni centar, predstavljen je kao proskribirana desnica. Prava desnica, gotovo je stavljena izvan zakona. Od četvorice kandidata, izglednih za drugi izborni krug (barem prema onome što nam mediji u Hrvatskoj neprekidno ponavljaju), jedan jasno i nedvosmisleno zastupa nacionalne i državotvorne interese.

Riječ je o dr. Andriji Hebrangu, čije je ime neraskidivo vezano uz demokratske promjene u povijesnom vremenu nastanka neovisne hrvatske države. Njegova obitelj jednako je stradavala i od nacizma i od komunizma, a njegov otac – Andrija Hebrang (nomen est omen), ostao je usamljen među hrvatskim komunistima koji su, kada je o nacionalnim interesima riječ, njegovali "znamenitu" hrvatsku šutnju.

Hebrang je mučki ubijen i njemu se kao ni tisućama onih koji su živote dali za Hrvatsku ne zna posljednje počivalište. Stoga je razumljivo da se dr. Andrija Hebrang - sin, kao žrtva najstrašnijih totalitarizama dvadesetoga stoljeća, među prvima odazvao na poziv dr. Franje Tuđmana u borbi za samostalnu i demokratsku hrvatsku državu. U tim ratnim godinama, svjetska je javnost bila iznenađena vrhunskom organizacijom i djelotvornošću kojom je ministar Hebrang upravljao Ministarstvom zdravstva. Nakon Tuđmanove smrti, Hebrang je, kao iskusni političar prepoznao polugu političkog djelovanja preko koje može na najbolji način i dalje sudjelovati u oblikovanju društvenih i političkih zbivanja u Hrvatskoj.

Hrvatska je danas na velikoj prekretnici. Njoj je potreban novi duh i snažan zamah kako bi prebrodila ova burna društvena previranja. Na posljednju nedjelju u godini, na sam blagdan Svete Obitelji, održavaju se izbori za predsjednika Republike. Izbori su blagdan demokracije u kojemu svaki hrvatski državljanin na poseban način sudjeluje u oblikovanju hrvatske budućnosti.

Za svakoga građanina, a za kršćanina pogotovo, oni su i ispit odgovornosti i zrelosti. Za ovu prigodu možda je dobro prisjetiti se Solomona, koji je molio za najveći dar – i dobio – mudrost.

 


© 1999-2018 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s