Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Osvrt - predsjednički izbori 2009./10.
 
Treći hrvatski predsjednik(ca)

Piše: Vladimir Zrinjski
 
Potraga za karizmatičnim liderom

Izbori za predsjednika Republike Hrvatske održavaju se toliko rijetko, rjeđe i od olimpijskih igara, pa brzo zaboravljamo kakva je to nesvakidašnja prilika da se uvjerimo u cijeli orkestar šarenih i zanimljivih likova kojima raspolaže hrvatsko društvo. Mediji naprosto uživaju u stotinjak dana nemilosrdne kampanje, jer ona u pravilu na obalu izbaci cijeli niz promašenih rasprava, verbalnih okršaja, gafova i "bisera", a sve kako bi kandidati za Pantovčak zaradili koji dodatni poen i prikupili simpatije. Nekolicini to i uspije, na način da plasiraju relevantne teme, koje će publika uspjeti probaviti, i da pritom zauzmu narodu bliska stajališta. Velik je dio kandidatura, međutim, gotovo uvijek "pucanj u prazno", koji završava mizernim postotkom i uglavnom ponekim dobrodušnim ismjehivanjem od strane javnosti.

Izbori nakon smrti Franje Tuđmana bili su obilježeni iznenađujućom pobjedom Stjepana Mesića, kojemu su istraživanja na početku utrke davala tek nekoliko postotaka. Situacijske su okolnosti u državi bile obilježene velikim prevratima: sustav skrbničke demokracije polako je popuštao, tranzicija je tek dobivala puni zamah, a u javnosti se kristaliziralo ogorčenje brojnim nepravilnostima tijekom pretvorbe i privatizacije. Hrvatska je, prije svega, odlučno zakoračila putovima europske integracije, a u aktualnoj kampanji kandidati se većinom pozivaju na otvorenost Europi. Novi će predsjednik, gotovo je sigurno, Hrvatsku uvesti u Europsku uniju.

No, u cijeloj sadašnjoj priči pomalo je obeshrabrujuće to što javnim prostorom, za razliku od većine drugih (osobito zapadnih) europskih zemalja, i dalje dominiraju jedna te ista lica. Tako čovjek dobiva dojam da Vesna Škare-Ožbolt uvijek iza ugla čeka nekakve izbore, a ni Andrija Hebrang ne djeluje odveć osvježavajuće. Iako, kad bi se kojim slučajem brojili potpisi, a ne glasovi, HDZ-ov adut bio bi apsolutni prvak: kandidaturu mu je podržalo 140 tisuća građana.
U ovom navratu, strasti je ipak donekle uspio uznemiriti Nadan Vidošević, kojeg se vladajući HDZ, da ne bi bilo kolizije kandidata unutar stranke, automatski riješio. No, Vidoševićev glavni problem sve donedavno nije bio nedostatak stranačke potpore, već decibela. Predsjednik Hrvatske gospodarske komore ima kronični problem s glasnicama i njegovi su se PR-ovci odmah na startu kampanje zapitali hoće li potencijalni birači dovoljno dugo izdržati promukle govore i napinjanja da bez duže stanke spoji dvije-tri rečenice. Nedavni tretman mu je, čini se, itekako pomogao, pa se Vidošević usredotočio na brižno dotjerivanje svojeg imidža šarmantnog revolucionara i brže-bolje kopirao vizualni izgled Obamine kampanje.

Bandićevo bi-ne bi

Identična situacija s kolizijom dogodila se i u SDP-u, gdje je odmetnik Milan Bandić. O njegovom medijskom podcjenjivanju inteligencije biračkog tijela već je mnogo rečeno i napisano: ni jedna novinska naslovnica, televizijska emisija ili internetski portal danima nisu odustajali od praćenja njegove "hoću-neću" kandidature. Nakon što je Bandić uzduž i poprijeko obišao cijelu Hrvatsku, kidajući živce stranačkom vodstvu i kao na gramofonskoj traci odgovarao da će se "kandidirati samo ukoliko bude siguran u svoju pobjedu", uslijedio je – gle čuda! – pomno režiran i u detalje osmišljen početak kampanje. Vizualni identitet, jabuke, lopte, program – sve je već bilo spremno, mada Bandić "nije imao pojma" hoće li se ubaciti u predsjedničku utrku. Kad se jednom prelomilo, znao je: radit će kao konj za Hrvatsku, ustajati prije zore i ako treba, otpješačiti i do Sljemena. S jednim utegom oko nogu: glavni pretendent na mjesto zagrebačkog gradonačelnika (u slučaju Bandićeve pobjede) zove se Zdravko Mamić, pa bi i mnogi Zagrepčani bez puno razmišljanja u startu mogli odustati od glasovanja za temperamentnog Hercegovca.

I "ljevičari" su zaigrali na iskustvo: HNS-ova kandidatkinja Vesna Pusić također je na domaćoj političkoj sceni prisutna već duže vrijeme, a pomalo iznenađujuće na početku je djelovao tek SDP-ov kandidat Ivo Josipović. No, uglednom zagrebačkom pravniku i ljubitelju dobre glazbe dobar dio javnosti ubrzo je zamjerio nedostatak osobnosti te pomalo dosadne nastupe, što bi mu u ovakvoj, populistima sklonoj državi, moglo predstavljati ozbiljan problem. Ovdje se, međutim, ipak ne radi o utrci za cirkusanta nego predsjednika, stoga je prema gotovo svim istraživanjima javnog mnijenja Josipović najizgledniji kandidat za drugi krug. A čovjek se nedavno otvorio i priznao da se kao dječak spuštao niz gromobran: hm, jesu li oni koji ga zovu dosadnjakovićem izveli takvu vratolomiju?

Tu su i ostale živopisne, ali također već potrošene osobe, poput "Dečka s Trešnjevke", Borisa Mikšića (evo ga opet), istarskog buntovnika, Damira Kajina, ili Miroslava Tuđmana, koji, osim što neodoljivo podsjeća na slavnog oca, odaje dojam da bi se rado i vratio negdje u devedesete. Bivši ministar znanosti, obrazovanja i športa Dragan Primorac djeluje mladoliko i može se pohvaliti zavidnim znanstvenim opusom, no jeste li spremni dati glas čovjeku koji nije znao riješiti problem studentskih školarina te sam sebi vikao "ostavka, ostavka"? U skladu sa skromnim reputacijama i žetva će glasova ovih kandidata biti relativno nezamjetna.

Što nam, dakle, preostaje ukoliko se odmah na početku nije iskristalizirao elokventni karizmatik čiji ćemo broj bezrezervno zaokružiti, bez obzira na tijek kampanje?

Hrvatski "Yes, we can"?

Posebno je zanimljiv prijedlog uglednoga hrvatskog fizičara Davora Pavune, koji već 30 godina živi u inozemstvu, ali je itekako upućen u turobnu realnost i krizu (ne samo ekonomsku) u koju je hrvatsko društvo već dugo uronjeno. Javni nastup ovog intelektualca inače rijetko koga ostavlja ravnodušnim, a ovaj se put, govoreći o aktualnim kandidatima, nije libio iznijeti svoje razočaranje "ponudom". Ipak, član Obaminog ekspertnog tima za energetiku naveo je pozitivne kriterije koje bi visoki dužnosnici morali ispunjavati, pa tako i budući predsjednik.

- Prije svega, samopoštovanje, odnosno čestitost. Odmah uz to, stručnost te komunikativnost – naglašava Pavuna.

Nadasve je zanimljiva činjenica da je Pavuna praktični vjernik i da rješenje društvene krize vidi u "buđenju i umrežavanju svih sposobnih, koji će uz pomoć ljubavi, odgovornosti, strasti, kreativne radosti i Božje milosti vratiti ovu zemlju na noge".

Tako nešto od svih navedenih kandidata sigurno niste čuli. Možda se varamo, ali postoji li čovjek koji bi na taj ili sličan način u Hrvatskoj mogao implementirati nešto poput Obaminog "Yes, we can!" (Da, mi to možemo) i do temelja izmijeniti društveno-političku, a time i gospodarsku kolotečinu?

U međuvremenu, dok nam novinske stupce ne osvježe ovakve osobnosti, osuđeni smo na tematske platforme koje otvaraju aktualni lovci na predsjedničku poziciju. Naš je časopis kampanji odlučio dati mali obol na način da vam, kao i za prošle parlamentarne izbore, pružimo kratak sažetak razmišljanja i stavova predsjedničkih kandidata. Nažalost, suradnja nekih stožera izostala je. Interesantno je, primjerice, da se Miroslav Tuđman na nedavno održanoj press konferenciji žalio kako ne može doprijeti do medijskog prostora, a kad mu se pruža prilika, onda je nedostupan. Na naš poziv odazvali su se Milan Bandić, Ivo Josipović, Andrija Hebrang, Damir Kajin i Boris Mikšić, a svakome su postavljena po četiri ista pitanja. Donosimo vam odgovore...

Veritasova mini-anketa:

(Objavljujemo odgovore samo onih kandidata čiji su stožeri odgovorili na naš upit.)

Bandić se već veseli izazovima, Josipović bi napravio eko-vrt, Hebrang Mesiću dao nedovoljan

Koja je osnovna ideja/vizija Vašega predizbornog programa?

Bandić: Želim demokratsku, pravednu i socijalno osjetljivu Hrvatsku, u kojoj će svi njezini građani biti jednako vrijedni i imati jednake šanse za uspjeh. To je Hrvatska koja se rano budi, do kasno radi i živi dobro od svoga rada, Hrvatska koja proizvodi, Hrvatska koja je uzor u regiji, Hrvatska u koju drugi žele ulagati.

Josipović: Pravednost je moj program. Želim novu Hrvatsku, pravednu Hrvatsku. Nova pravednost znači pravo domoljublje i povratak morala u politiku. Dosta je "pravednosti” kojom je u pretvorbi i privatizaciji, temeljem političke podobnosti i veze s vlašću, stečen ogroman imetak. Dosta je "pravednosti” koja zatvara oči pred korupcijom i kriminalom, koja je uništila hrvatsko gospodarstvo i osiromašila ljude.

Hebrang: Osnovna ideja je pri ulasku u EU imati programe za gospodarski razvoj i vraćanje narodnog ponosa koji je u proteklih deset godina izbrisan. Sad je prilika da se izabere kreativan predsjednik, koji neće samo kritizirati nego i predlagati rješenja. Predlažem da novi predsjednik vrati istinu o Domovinskom ratu, ponos u obilježavanju državnih blagdana i potakne mirenje umjesto dijeljenja.

Kajin: Želim se boriti za svako radno mjesto, za dostojanstvo malog čovjeka, za dobar život uopće, a ne samo onih koji 90-te nisu imali ništa, a danas su stupovi društva.

Mikšić: Osnovna ideja i vizija mog programa je gospodarski rast uvođenjem novih tehnologija i borba protiv korupcije, koja je rak-rana našeg društva. Mislim da sam jedini kandidat koji nikome nije ništa dužan.

Po dolasku na Pantovčak, koji će biti Vaši prvi potezi?

Bandić: Svjestan sam da me očekuje puno posla, ali se tome veselim. Primarni ciljevi bit će duhovno i gospodarsko ozdravljenje Hrvatske te zaštita nacionalnih interesa Hrvatske u Europskoj uniji. Također, svakodnevno ću pridonositi jačanju hrvatskog zajedništva i nadilaženju svih podjela u našem društvu.

Josipović: To će sasvim sigurno biti uspostava suradnje s Vladom, kako bi se operacionalizirala moja politika borbe protiv korupcije i kriminala i oživljavanja posrnulog gospodarstva kroz, kako ja to slikovito velim, povezivanje "plave" i "zelene" Hrvatske. Dodat ću i novitet: na Pantovčaku ćemo imati i eko-vrt da se, na simboličan način, uključimo u promociju zdrave hrane i života.

Hebrang: Imenovanje savjetnika koji su stručnjaci i domoljubi, dokazani u trenucima kada je državi bilo najteže.

Kajin: Valja okupiti sve one koje žele pomoći: od seljaka do akademika, od ribara do poduzetnika, od obrtnika do liječnika, od branitelja do zastupnika. Inače, mi nećemo doći do nacionalnog konsenzusa putem kojeg je jedino moguće pokrenuti zemlju.

Mikšić: Prvo ću ući u svaki ugovor i problem privatizacije naših hrvatskih kompanija koje su vrlo profitabilne, a otišle su u ruke drugih. Ako ima bilo kakvih nepravilnosti u takvim ugovorima, tražit ću njihovo poništenje.

Gdje se nalazi rješenje za tzv. društvenu krizu u kojoj se nalazi hrvatsko društvo (nepoštenje, korupcija, degradacija morala)? Koje institucije valja pokrenuti?

Bandić: Društvena kriza u kojoj se danas nalazi Hrvatska produkt je prelaska iz komunističkog u tržišni sustav i nametnutog nam rata. Taj problem ne možemo riješiti preko noći. Smatram da se u ovo konfuzno vrijeme moramo vratiti sebi i u nutrini pronaći istinske vrijednosti.

Josipović: Sve su institucije podjednako važne. Ne samo vladine. U SDP-u sam se bio dosta angažirao u Savjetu za ljudska prava i civilno društvo. Bila mi je to prilika da uspostavim važan kontakt sa nevladinim i crkvenim odnosno vjerskim institucijama. U tome smo poslu zajedno. Vodit ću čvrstu borbu za iskorjenjivanje korupcije i nepoštenja, za što je potreban široki savez građana.

Hebrang: U svim slojevima društva nalazi se ključ za sadašnje stanje u društvu. Kao predsjednik, primjerom bih pokazao poštovanje prema institucijama, samim time i prema crkvi i vjeri, te kritizirao defetizam u medijima i iznosio prave podatke. Tražio bih veću odgovornost te mirio, a ne svađao.

Kajin: Rješenje je u novim ljudima. Samo novi ljudi, van postojećeg "establishmenta", mogu ponuditi novu politiku. Jednom riječju - novi ljudi i nova politika za novo vrijeme.

Mikšić: Najveći problem leži u korupciji koja je duboko ukorijenjena u naše društvo.

Kako biste ocijenili 10 godina mandata predsjednika Stjepana Mesića?

Bandić: Poštujem obojicu svojih prethodnika. I jedan i drugi su imali svojih propusta i pogrešaka. Ali nije vrijeme za okretanje unatrag već za pogled u budućnost. Tuđman se volio nazivati predsjednikom svih Hrvata, a Mesić predsjednikom svih građana.

Ja ću biti hrvatski predsjednik!

Josipović: Ocjenu su mu dali građani na izborima. Predsjednik Mesić završava svoju službu uživajući veliku popularnost. Najviše zbog obrane demokracije, suprotstavljanja zadrtom nacionalizmu i otvaranja naše zemlje Europi i svijetu. Kopije nisu nikad bolje od originala. Zato ću imati svoju originalnu politiku. Ona se temelji na uvjerenju da ne želimo lopovsku državu.

Hebrang: Ocjena nedovoljan. Bio je predsjednik samo ljevice, pred strancima je kritizirao vlastitu državu, nije bio kreativan već samo kritičar, nije poštivao svog prethodnika, dr. Franju Tuđmana, nego čak o njemu pričao viceve... Predsjednik mora biti dostojanstven kada zastupa državu i državne interese.

Kajin: Dao bih mu visoku ocjenu.

Mesića poštujem, respektiram i uvažavam jer je bio drugačiji od svog prethodnika i hrabriji od svojih kolega s Trga sv. Marka.

Mikšić: Ne bih htio komentirati.

Višak znanja ili prljava kampanja?

U Hrvatskoj se predsjednički izbori održavaju peti put (dva mandata Tuđmanu i isto toliko Mesiću), no čini se da nijedna kampanja još nije bila ovako medijski interesantna.

Devedesetih prave utrke praktički nije ni bilo, jer pobjednik se znao unaprijed, a čak ni kasnije preobrazbe Slavena Letice u bana Jelačića, američki san Borisa Mikšića, humoristične kandidature Ljube Ćesića Rojsa i Ćire Blaževića te Mesićevi vicevi i komentari o "Suzani i paštetama" nisu digli toliko prašine kao jedan obični kviz znanja.

S pričom ste vjerojatno upoznati: za HTV-ovu emisiju Dossier.hr kandidati su pristali sudjelovati u maloj provjeri opće kulture, pa ih se tako između ostalog pitalo tko su premijeri Mađarske i Srbije, kad je međunarodno priznata Hrvatska, kad su osnovani Hajduk i Dinamo...

Andrija Hebrang trijumfirao je neznanjem, Josipović je lukavo odbio sudjelovati, Pusić i Škare-Ožbolt puno su zamuckivale, ali ipak ponešto znale.

Vidošević bi se pak čim prije morao susresti s Tarikom, jer je bio sumnjivo briljantan.

Iz prve je ispalio odgovor na svako pitanje, no kasniji pregledi snimki upućuju na pretpostavku da je rješenja čitao s papira ispred sebe. I dok on čvrsto demantira bilo kakvu prijevaru te poziva svoje protukandidate na novi okršaj znanja, urednici na HTV-u odmah su pokrenuli istragu.

Javio se stožer HDZ-ovog kandidata:
- Ispada da Vidošević, koji je Oluju prespavao u krevetu, bolje zna kad je Dan pobjede, nego ja, koji sam bio na ličkoj bojišnici - zavapio je Hebrang.

No, bez obzira je li Vidošević sklopio tajni dogovor s novinarima spomenute emisije, to nikako ne utječe na pomalo žalosnu činjenicu da Hebrang nije znao datum priznanja Hrvatske ili, recimo, godinu početka 1. svjetskog rata...

Izborni slogani: totalna neinventivnost

Čim je Državno izborno povjerenstvo utvrdilo konačnu listu od 12 kandidata i zbog nedostatka potpisa poslalo u zaborav zabavljače poput Alke Vuice i Seada Hasanovića Brace, televizijske sekunde i jumbo plakati razgrabili su se u svrhu predizbornih uvjeravanja.

Vidjevši slogane najznačajnijih kandidata, stručnjaci za marketing i odnose s javnošću vjerojatno su počeli zijevati.

Kako smo u Hrvatskoj već navikli, vidljiv je kronični nedostatak originalnosti i kreativnosti. "Hrvatski predsjednik", "Treći hrvatski predsjednik", "Za europsku Hrvatsku", "Promijenimo Hrvatsku zajedno", "Hrvatska zna i može"...

Od silnog crven-bijeli-plavoga hrvatstva u manjoj mjeri odudaraju jedino Josipovićeva "Nova pravednost" i – narančasti šal Vesne Pusić. Sve ostalo – već viđeno.

 


© 1999-2018 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s