Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Duhovnost
 
Preobrazbeno sjedinjenje

Piše: David Torkington
 
Naš autor zaključuje ovaj niz svojih članaka sažimanjem osnovnih odlika i završnim fazama mističnoga puta

Ovo je moj posljednji članak o mističnome putu. Znadem kako su neki moji zadnji članci možda bili teži no što sam to htio, ali sam želio dovršiti započeto. Stoga mi dopustite završiti tako što ću pokušati opisati konačnu fazu mis-tičnoga puta. Ona se obično naziva preobrazbenim sjedi-njenjem, odnosno mističnim zarukama. Ne počinje zato što Bog odjednom čini nešto drugo u odnosu na ono što je sve vrijeme činio, već stoga što ono što je sve vrijeme činio napokon u nama uništava sve ono što mu je priječilo ulaz. Prije mnogo godina susreo sam osamdesetogo-dišnjeg cistercitskog redovnika, svetog života. Rekao mi je kako je dvadeset godina prolazio duboko pročišćenje u tamnoj noći. Dok je bolestan ležao u samostanskome stacionaru, sva je tama odjednom nestala te se osjetio u potpunosti okružen Božjom ljubavlju i to ga iskustvo više nije napuštalo. Potom je idućega dana, dok se spremao primiti pričest, začuo savršeno jasan glas koji mu je triput ponovio: "Ti si me sam bio priječio ući". Kada je sebičnost u osobi jednom dostatno uništena, ništa više ne može zapriječiti ulijevanje ljubavi Božje.

Jedina žrtva

Ono što se u noći naziva "ljubavlju koja pročišćuje", na njezinu se kraju zove "preobrazbena ljubav", i to ne stoga što bi se ona sama mijenjala, već zato što mijenja ono što je u nama. Ta Ljubav koja je na djelu za vrijeme noći, osobi pomaže vježbati se u najvažnijoj od svih krjeposti, nesebičnoj ljubavi. Upravo opetovano prakticiranje nesebične ljubavi osobi omogućuje prinijeti jedinu žrtvu što je Bog zapravo želi: onu čista i otvorena srca. Vidite, kada nastojite prakticirati tu krjepost, zapravo odjednom vršite tri najvažnije krjeposti, tradicionalno poznate kao bogoslovne krjeposti: vjeru, ufanje i ljubav. Kada nesebično nastojite vjerovati u Nekoga koga u tamnoj noći ne možete vidjeti, osjetiti ni dotaknuti, vježbate duhovne mišiće uma, što će stvoriti dovoljno jaku vjeru koja će moći premještati i više negoli brda. Kada nastojite ljubiti toga Nekog, isključujući pritom sve ostalo, iako se čini kako baš ništa ne primate zauzvrat, vježbate mišiće svoga srca kao nikada prije. Tada to srce može naučiti kako ljubiti ponad svake ljudske ljubavi i nadati se onkraj svake nade, sve dok ne primi daleko više no što se ikada nadalo. Sve druge krjeposti, poput umjerenosti i jakosti, o kojima čitate u teološkim knjigama, redovito se prakticiraju onda kada vršite čistu i nesebičnu ljubav. Drugim riječima, prakticirate jakost kada morate nastaviti davati, dok se čini kako ništa ne primate zauzvrat. Prakticirate također i umjerenost, što nije lako sebeljublju sklonu ljudskome biću, koje bi daleko radije sjedilo pred televizorom, pilo piće u kafiću, ili večeralo u nekom finom restoranu. Sve te, kao i ostale krjeposti, automatski prakticirate dok vrhovnu žrtvu nesebične ljubavi trajno prinosite Bogu po molitvi srca, o kojoj sam pisao. Nalik je to na športaša koji čitavo svoje tijelo dovodi do vrhunca savršenstva vježbajući s utezima u teretani. Svaki put kada diže utege, ne vježba samo mišiće ruku, već istovremeno i one u svim ostalim dijelovima tijela.

Novi čovjek

Ako su poroci loše navike, onda su krjeposti dobre navike koje valja steći i dovesti do savršenstva vježbajući ih u noći, dok duhovni športaš uvijek iznova uzdiže srce putem molitve srca. Kako srce biva uvijek iznova uzdignuto i otvarano djelovanju Duha Svetoga, On može u nj prodrijeti i prostrujiti kroz čitavu osobu, kako bi olakšao postupak nastajanja "novoga čovjeka" iz "staroga".

Iako je Duh Sveti čitavo vrijeme na djelu, njegovo je djelovanje najsavršenije na kraju, kada su sve prepreke uklonjene te može preobraziti i usavršiti ono što nekoć bijaše nesavršeno. Kao što samo jedna zraka sunca krije svih sedam boja spektra, tako i samo jedna zraka ljubavi Duha Svetoga, koja proniče "novoga čovjeka", krije svih sedam njegovih darova. U noći je zraka božanskoga svjetla donosila tminu, dok u preobrazbenu sjedinjenju donosi svjetlost. Dok je u noći djelovanje Duha Svetoga bilo moguće iskusiti samo nakratko u umu, ili višim dijelovima glave, u preobrazbenome jedinstvu ono se osjeća čitavim bićem, dok se božanski život sve više pretače u onaj ljudski.

Novi smisao trpljenja

Osjećaji koji su se u noći činili zamrznutima, kao u nekome neobičnome duhovnome ledenom dobu, vraćaju se, jer ih oganj Duha Svetoga potiče na djelovanje, kao što je to bilo prije početka mističnoga puta. Kako se ta preobrazba odvija i produbljuje, vraća toliku sigurnost onome tko se u noći osjećao posve nesigurnim te se uistinu osjeća kao novo stvorenje, poput leptira koji je izašao iz čahure, kako je rekla sveta Terezija. Jedino ljubav osobi daje sigurnost koja joj je potrebna; jedino je ljubav oslobađa – oslobađa od svih nesigurnosti koje priječe ljudski rast od najranijih godina. Kada su Majku Tereziju upitali što joj daje toliko dubok unutarnji mir i sigurnost, odgovorila je jednostavno: "Spoznaja kako me nitko ne može rastaviti od ljubavi Božje." Upravo ta sigurna spoznaja trajno prati vjernika koji je u potpunosti ušao u mistične zaruke. Životi svetaca donose nam nebrojene primjere kako osoba koju je unutarnja prisutnost Duha Svetoga preobrazila može za druge učiniti više za nekoliko sati, negoli što nepročišćena osoba to može za čitava života. U njima vidimo kako nemoguće postaje mogućim, radi Boga i njegova Kraljevstva, jer oni samo za to ubuduće žele živjeti.

Drugi Krist

To ne znači kako je trpljenju došao kraj, ali mu zato donosi novi smisao, posve nerazumljiv onima među nama koji se još uvijek vučemo podnožjima duhovnog života. Trpljenje što su ga nekoć nevoljko podnosili sada dočekuju raširenih ruku – ono im, štoviše, postaje radost, jer se pretvara u sredstvo iskazivanja ljubavi što je osjećaju prema Bogu i bližnjima, s kojima je sada žele podijeliti. Zahvaljujući njoj, kadri su za druge – pa čak i za one koje možda nikada neće susresti niti vidjeti – učiniti nešto od onoga što je učinjeno za njih. Ako im je srce prethodno postalo poput prizme po kojoj se Božja ljubav ulijevala u čitavo njihovo biće, sada se čitavo njihovo biće pretvorilo u prizmu koja istu tu ljubav prelijeva u čitav svijet.

Sljedeći put vam želim pričati o životu i jedinstvenu viđenju jednoga od najvećih mistika svih vremena, koji je iskustio sve ono što sam ovdje pokušao objasniti, sve dok ga to nije preobrazilo u čovjeka kojega su u srednjemu vijeku nazivali drugim Kristom. Taj je čovjek vama poznatiji pod imenom sveti Franjo Asiški.

 


© 1999-2020 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s