Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Limenka sv. Antuna
 
Priča života

Pišu: Franciska i Marijan Agičić, (roditelji)
 
Veritasova akcija: "Srcem za Martinovo srce"

U proljeće prošle godine razveselila nas je vijest da očekujemo prinovu u obitelji. Kćerka Petra je možda bila najradosnija, jer sa svoje tada 3 godine znala je da će dobiti bracu ili seku i da će se imati s kim igrati. Ona je ta koja je i prije nego što smo saznali za trudnoću svom bratu odredila ime Martin.

Radosna vijest o životu

Početak Franciskine trudnoće i prvi pregledi kod ginekologa bili su sasvim u redu i sve je teklo onako kako bi trebalo biti. Zatim smo na redovitom ultrazvučnom pregledu u bolnici na Svetom Duhu kod dr. Hafnera saznali da očekujemo sina, no doktor je već tada uočio i da nešto nije u redu s djetetovim srcem. Preporučio nam je da odemo u KBC Zagreb i da tamo izvršimo ehokardiografski pregled djetetova srca kod prof. dr. Ivana Malčića. Tako je i bilo učinjeno. U 28. tjednu trudnoće, 16. Kolovoza, obavljen je pregled i ustanovljeno da naš sin ima tešku srčanu manu, tzv. sindrom hipoplastičnoga lijevog srca. To je sindrom u kojemu lijevi dio srca nije uopće razvijen. Bili smo zbunjeni, šokirani, kao da nam se srušio cijeli svijet. Saznali smo da se taj sindrom ne može liječiti u fazi trudnoće jer se srce već razvilo te je grešku jedino moguće liječiti u tri operativna zahvata u inozemstvu. U 35. tjednu trudnoće dijagnoza je još jednom potvrđena. Operativnim zahvatima trebat će izvršiti premoštenje lijeve i desne klijetke, kao i rekonstruirati aortu i cijelokupni krvotok kako bi mogao normalno živjeti. Od prvoga dana kada smo saznali dijagnozu, nismo se željeli prepustiti tjeskobi i pesimističnom razmišljanju jer smo vjerovali da će, ako smo mi jaki, i on biti jak. Znali smo da je Bog njegov otac i da je njegov plan za nas i za Martina već određen, ma kakav god on bio.

Trećeg dana života operacija

Martin je rođen u nedjeljnim ranim jutarnjim satima 16. studenog 2008. godine. Porodiljni odjel bolnice na Svetom Duhu bio je pripravan, jer su unaprijed znali da im dolazi trudnica s ovakvom djetetovom dijagnozom. Tijek poroda je protekao prirodno i mirno uz Božju snagu za majku i za dijete. Prvi dio dobivene bitke označio je Martinov snažan plač i radost majke koja ga je ugledala i primila u naručje vrlo kratko. Martin je po porodu odmah primio lijek koji ga je održavao na životu u inkubatoru i nekoliko sati poslije poroda bio je prebačen na jedinicu intenzivne njege novorođenčadi na Rebro. Iako još nismo znali gdje će operacija biti obavljena, znali smo da se mora obaviti što prije kako bi preživio. Govorilo se o klinikama u Münchenu u Njemackoj i Linzu u Austriji. Nama kao roditeljima bili su ovo vjerojatno i najteži sati, jer smo znali da možda i minute odlučuju o njegovu životu. Odlučeno je i dogovoreno da ide u München. U dva dana, nakon poroda, naš se život i emocionalno i fizički okrenuo i ubrzao. U tim trenucima puno nam je značila podrška rodbine i prijatelja, koji su cijelo vrijeme bili uz nas. Isto tako molitva nama znanih i neznanih osoba koji su znali za Martina, a koja ga je i održala na životu. Bilo nam je jos teže jer smo bili razdvojeni u tim prvim teškim trenutcima. Franciska na Svetom Duhu, Martin na Rebru, a ja sam se još morao brinuti i o Petri, našoj kćerki od 3,5 godina. No, na osobni zahtjev Franciska je napustila bolnicu dan nakon poroda jer smo trebali još riješiti i papire za dijete, putovnicu, a i otići k njemu u bolnicu. Martina smo željeli krstiti prije nego što ode na operaciju. Krstio ga je nas župnik župe sv. Barbare u Vrapču, vlč. Mato Matić. Krštenje je obavljeno na jedinici intenzivne njege na Rebru. U tim trenucima Martin je bio naš junak, jer je kršten 18. studenog, na dan kada se prisjećamo herojskog nam Vukovara. Njegovo se stanje pogoršavalo, tlakovi su se izjednačavali, a na Rebru nisu imali uređaj koji bi ga dalje mogao održavati na životu. Tako je treći dan života u večernjim satima specijalnim medicinskim avionom Martin prebačen na kliniku za srce u Münchenu. Franciska nije putovala s njim u avionu, nego je te večeri noćnim vlakom krenula u München. I dandanas se pitam kako je to sve izdržala. Treći dan po porodu, dugotrajan put, put u nepoznato.

Dobri ljudi uvijek blizu

U Münchenu nemamo nikoga. Nismo poznavali nikoga. Ni rodbine ni prijatelja. Preko dobrih ljudi plemenita srca uspio sam stupiti u kontakt s jednom aktivnom vjernicom, gospođom Dragom, kojoj se od srca zahvaljujem na svemu. Ona je puno pripomogla Franciski u Münchenu. Martin je operiran tjedan dana po rođenju. Operacija je trajala nešto više od 8 sati. Osim sindroma hipoplastičnoga lijevog srca, problem je bio i s aortom. Na dva dijela je bila jako sužena, što nije omogućavalo gotovo nikakav protok krvi. Da bi se omogućio normalan protok krvi na tim dijelovima, Martinu je u aortu ugrađen tzv. "Shant". Tijekom te vrlo složene i po život bitne operacije Martin je morao u jednom trenutku na neko vrijeme biti u stanju kliničke smrti, kada su sve njegove vitalne funkcije održavali aparati. To je bio i najvažniji dio operacije na otvorenom srcu. Njegovo stanje kako su nam liječnici kasnije rekli, medicinski nije pružalo nikakvu nadu. Sam je liječnik koji ga je operirao izjavio kako nije vjerovao da će Martin preživjeti i da će sam tijek operacije proći dobro, no Martin se pokazao velikim borcem. Dvije novorođene bebe iz Hrvatske, također sa srčanim manama, umrle su u Münchenu u vrijeme Martinova boravka tamo. Vjerujemo da su oni Martinovi anđeli koji su njega održali na životu, uza sve naše molitve i prošnje Gospodinu.

Nakon operacije operacija

Martinov postoperativni razvoj išao je nekim normalnim tijekom. Liječnici su se sami čudili kako je sve to tako dobro izdržao. U razdoblju od tjedan dana bio je prebačen s intenzivne njege na otvoreni odjel pedijatrije. Ukupno je u klinici u Münchenu boravio 21 dan. S obzirom na njegovu tešku dijagnozu, to je bio vrlo brz oporavak. Poslije Münchena zadržan je još dva tjedna u Zagrebu na Rebru. Na sam Badnjak pušten je kući iz bolnice. Bio je to za nas najradosniji Božić. Uz Isusovo, proslavili smo i njegovo novo rođenje. S ovom operacijom njemu je spašen život.

S ovom dijagnozom Martin mora obaviti još dvije operacije srca. Druga operacija je već trebala biti obavljena, no zbog vodenih kozica koje je dobio krajem travnja otkazana je i trebala bi se obaviti početkom lipnja. Točnije, 9. lipnja, Martin bi trebao biti primljen na kliniku u Münchenu, a nakon nekoliko dana i određenih pretraga uslijedit će i ova druga operacija. Treću operaciju bi trebao imati izmedu 3. i 4. godine života, a sve ovisi o njegovu fizičkom stanju. Cijelo vrijeme nakon operacije Martin se koristio lijekovima. Poslije operacije je uzimao tri lijeka, a sada uzima dva, s time da jedan pije dva puta dnevno. To su lijekovi za odrasle, koji se u ljekarni važu u male količine prikladne za njegovu dob.

Našim srcem za Martinovo srce

Kroz Martinov život vidimo kako Bog djeluje u našim životima. Koliko god to ponekad djeluje i preteško, shvaćamo da je njegov život najveći poklon koji smo primili od Boga. Njegov osmijeh na licu svakodnevni nam je poticaj. Zahvalni smo Bogu za njegov život i zahvalni smo prijateljima i svim dobrim ljudima koji su cijelo vrijeme uz nas na našem putu borbe za Martinov život. Puno je onih koji su nam bili i jesu podrška da bismo ih sve poimence spomenuli, no vjerujemo da će se svi prepoznati u ovoj priči našega života. I dalje se preporučujemo svima u molitve za našega Martina i za našu obitelj. Hvala.

I vi možete pomoći

• Uplatom novčanih sredstava na račun:
Zagrebačka banka
236000 – 1101584930
U rubriku "Opis plaćanja" upišite:

"SRCEM ZA MARTINOVO SRCE"

te navedite svoje ime i prezime)

• Osobnim darom koji ćete uručiti obitelji Agičić na adresi Majdakova 32, 10090 Zagreb.

 


© 1999-2020 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s