Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Kamen po kamen
 
O žetvi i žeteocima

Piše: Nikola Kuzmičić
 
Radosni i ponosni radnici

U ovim se ljetnim danima u našim župa-ma sretnicama slave mladomisnička slav-lja. Istodobno slušamo u Evanđelju Kris-tov poziv da molimo da bude što više radnika na njivi Gospodnjoj. Prije nego li promislimo o našim mladomisnicima i svim zaređenim svećenicima, valja nam posvi-jestiti istinu da smo po sakramentu krsta svi svećenici. Svi smo dionici Kristove svećeničke službe. Istina je to koja nas obvezuje da sve svoje sile upregnemo da doista budemo Isusovi svjedoci do kraja svijeta.

Naviještanje Evanđelja nije samo dužnost zaređenih svećenika, nego je svaki krštenik dužan riječju i primjerom svjedočiti svoje temeljno opredjeljenje za Isusa koji je Krist. Svi smo mi novo stvorenje koje treba prožeti cijeli svijet evanđeoskim vrijednostima.

Ipak, budući da sam naumio govoriti o zaređenim svećenicima, htio bih istaknuti tri stvari stavljene u naslov ovoga razmišljanja.

Prva stvar koju, po Isusovim riječima, treba za zaređene svećenike od Boga izmoliti jest milost da budu radnici. Milost da predano, marljivo i domišljato obavljaju službu na koju ih je Bog pozvao i koju im je Crkva povjerila.

Molimo za naše svećenike da doista budu radnici. Pomoćnici jedinoga Graditelja. Molimo da im Bog daruje milosti i snage da najprije sebe izgrade i neprestano izgrađuju u mudrosti i milosti pred Bogom i ljudima. Da budu dostojni službe koja im je povjerena. I da ih naša molitva okrijepi i potpomogne u danima upitnosti.

Nakon što sebe izgrade neka izgrađuju svojom riječju i primjerom zajednicu kojoj su darovani. Da razborito i ustrajno predvode narod Bogu. Da ih poteškoće ne pokolebaju, da ih protivštine ne rane i da ih tišina ne ohladi.

Molimo Gospodara žetve da zaređeni svećenici budu radosni svjedoci. Jedini valjani motiv, radi kojega bi netko htio postati svećenik, jest želja da pomogne drugim ljudima doći u nebesko zajedništvo s Bogom i da po tom naporu i sam zavrijedi biti primljen u Kraljevstvo nebesko.

Tko ima takve motive i tko tako postupa, plijeni svojom radošću koja proizlazi iz zajedništva s Bogom. A Bog se ne da nadmašiti u dobroti. Bog čini da nam, ukoliko se pouzdamo u njega, ništa ne naškodi. Bog čini da svaka stijena postane izvor pitke vode. Bog čini da naša nedorečenost bude rječita. Bog čini da naša nemoć bude učinkovita. Bog čini da naša radost bude potpuna. Bog čini čuda ukoliko mu se predamo.

Duh Božji, osim istinske radosti, u srca onih koji mu se potpuno predaju usađuje i istinski ponos.

Ne radi se o ispraznoj umišljenosti, koja nas nagoni da se smatramo boljim od drugih. Ne radi se niti o grešnoj oholosti, koja nas nagoni da vrijeđamo Boga i ljude. Radi se o istinskom ponosu, koji proizlazi iz svijesti o onome tko smo i u kakvom smo odnosu s Bogom i čovjekom.

Sv. Pavao nas podsjeća što je to čime se imamo ponositi. Jedino čime se možemo ponositi jest križ Gospodina našega Isusa Krista. Što smo sličniji Kristu rođenom u štali i umrlom na križu, imamo više razloga za istinski ponos. Što smo u svom životu sličniji Isusu, koji je prošao zemljom čineći dobro te koji je blaga i ponizna srca, imamo više razloga za istinski ponos.

Isus dolazi, a pred njim stižu oni koji navješćuju da se približilo Kraljevstvo Božje.

Naša je dužnost moliti za njih. Moliti za radnike u žetvi Gospodnjoj. Ne samo moliti da bude što više zaređenih svećenika, nego moliti i za one koji već jesu zaređeni svećenici i za one koji će to tek postati, da budu radosni i ponosni radnici na njivi Gospodnjoj. Istinski radosni i istinski ponosni.

 


© 1999-2020 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s