Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Naš osvrt
 
Trojanski konj

Piše: Ivan Bradarić
 
Na putu sv. Pavla

Pozdravljam vas, dragi čitatelji, udaljen tisuće kilometara od svoga samostana i naše Hrvatske. U Pavlovoj jubilejskoj godini časopis "Veritas" organizirao je, naime, prigodno hodočašće pod nazivom "Pavlovim stopama" u želji da posjetimo najvažnija mjesta povezana s"Orijašem kršćanstva" kako ga je nekada davno nazvao moj predšasnik Ivon Ćuk (Ives Ivonides).

Odmah na početku puta bilo je pretenciozno očekivati da bi se u tako kratkom periodu mogao upoznati "Apostol naroda", koji je više od dvadeset godina krstario morem i hodočastio kopnom, zlopatio se i podnosio velike nedaće samo da se Božja riječ ukorijeni u zajednicama kojima je bio utemeljitelj. Zajednice koje je osnivao, u kojima je boravio, koje je poticao i hrabrio, uza sve slabosti kroz koje su prolazile, razvijale su se i rasle u vjeri. U njegovo vrijeme, a još više u narednim stoljećima nakon njegove smrti, kršćanstvo se upravo njegovom zaslugom iz Male Azije proširilo na Zapad.

Iako smo znali da ne možemo obići sva mjesta u kojima je djelovao, odvažili smo se na put iz jednog jednostavnog razloga: Pavao je bio fenomenalan, kao što je bio fenomenalan i njegov uspjeh. Kršćanstvo bez njega ne bi bilo isto. Pošli smo stoga s nadom da ćemo uhvatiti tračak te njegove osebujnosti koji bi nam bio poticaj za naš svakodnevni život.

Upravo je iza nas posjet jednoj od prvih postaja našeg programa: Troji. Troja je bila utvrđeni grad koji je prkosio mnogim osvajačima, osobito Grcima, kojima je zamalo postala neosvojiva. Grčka vojska teško da je mogla skršiti znanje i vrline Trojanaca. Nakon desetogodišnje opsade i brojnih bitaka Trojanci su uporno odbijali napade svojih neprijatelja sve dok se oni nisu prividno povukli. U znak tobožnje čestitke na pobjedi Grci su Trojancima na dar ostavili drvenoga konja. Vjerujem da završetak priče poznajemo... Grci nisu otišli nego su se sakrili unutar konja kojeg su Trojanci unijeli u grad i tako je Troja pala. Ono što snaga mišice i oružja nije uspjela osvojiti, učinio je obični drveni konj.

Volio bih sada povući paralelu između ovog događaja iz davne i slavne grčke prošlosti i onoga slavnoga Savlovog galopiranja na konju prema Damasku. Konj je u oba događaja odigrao važnu ulogu. Žureći se prema Damasku da ga što prije osvoji, Savlu se dogodilo nešto nenadano. Umjesto privođenja članova novonastale Isusove sljedbe, pada sa svoga konja i za kratko vrijeme gubi vid da bi nešto kasnije posredstvom Ananije progledao ne samo svojim tjelesnim nego i kršćanskim očima duše i srca.

No, osim što se u oba ova događaja spominje konj, ovi imaju još mnogo dodirnih točaka. Jedna od njih je opijenost vlastitom sigurnošću i umijećem. Zar je Troja, utvrđeni i debelim zidinama opasani grad, mogla pasti zbog običnog konja? Zar je Pavao, velikog uma i do zuba naoružani ratnik vičan mnogim borilačkim vještinama mogao pasti? Očigledno, uvijek ne pobjeđuje jači. To isto događa se kada čovjek počne vjerovati kako je isključivo vlastitim snagama i zaslugama učinio neko veliko djelo ili više njih te ubrzo zbog svoje samodostatnosti postaje tašt i ohol. Samodopadnost ga toliko opije da se u njegovu dušu lako uvuče grijeh koji poput Trojanskoga konja svlada daleko moćnijeg ratnika. Poznata je Pavlova rečenica koja opisuje upravo ovakvu situaciju: "Činim ono što ne želim, a ono što želim ne činim". Njome nam želi posvjedočiti da ni on, koji je bio "Kristov ratnik", nije uspio u namjeri da uvijek i na svakom mjestu čini dobro.

Ipak je, unatoč svemu, držeći se Isusa Krista, njegova nauka i njegova primjera, mogao reći: "Sve mogu u onom koji me jača"!

Naš duhovni boj protekle korizme mogao bi, zasigurno, potvrditi ove Palove riječi. Proteklih četrdeset dana, trudili smo se oko posta, pokore i djela milosrđa. No, upravo to vrijeme pokazalo nam je da smo u duhovnom životu još daleko od onoga idealnog. Bilo je teško boriti se.

Grijeh je ponekad nadjačao našu želju za vršenjenjem dobra. Činili smo ono što nismo željeli: svađa, nestrpljenje, vika i galama. Poneki su zaključili da borba nema smisla i odustali. No, mnogi su, ipak, poput Pavla pavši s konja svoje uznositosti otvorili oči duše i rekli: "Evo, još nije gotovo. Uhvatit ću se Isusovih skuta pa nek me on vodi". I vodio ih je i odveo preko patnje i križa do uskrsnuća. Obistinilo se ono što je obećao: "Uskrsnuo sam! I vi ste sa mnom uskrsnuli! Zajedno, sve činimo novo!"

Ono što ne uspijevamo izvojevati vlastitim snagama uspijeva za nas izboriti Krist svojim križem.

 


© 1999-2019 * Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s