Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Kamen po kamen
 
Nježnost

Piše: Nikola Kuzmičić
 
On je nježnost sama i milosrđe (Jl 2, 13c)

Muka, smrt i uskrsnuće Isusa iz Naza-reta, koji je Krist, može se promatrati kroz razne vidike. Jedan od manje spominjanih segmenata vazmenog trodnevlja je izu-zetna količina nježnosti koja se pojavljuje u tom surovom događaju.

Prepuna dirljive nježnosti i ljudske topline je Isusova velikosvećenička molitva, njegov govor na posljednjoj večeri, u kojoj pokazuje svu ljubav prema Ocu i prema onima koje mu je Otac darovao. Pranje nogu učenicima je osobit znak ljubavi. Evanđelist započinje opis te zgode riječima: "Jer je ljubio svoje koji bijahu u svijetu – ljubio ih je do kraja".

Žrtva Šimuna iz Cirene je trenutak u kojemu čovjek odlučuje pomoći bratu čovjeku nositi njegovu muku.

Još nježnija je gesta žene nazvane Veronika, koja se usudila istrčati pred razularenu masu i vojnike izvršitelje smaknuća, da bi Isusu otrla lice i omogućila mu da izdrži do kraja.

Briga raspetoga Krista za svoju majku, za majku udovicu kojoj umire sin jedinac, za ženu koja prema propisima onoga vremena gubi sva prava te je osuđena na milost i nemilost ljudsku, izvanredan je primjer nježnosti i brige za konkretnoga čovjeka.

Još više boli i ljubavi skupilo se u trenutku kad majka prima u svoje krilo mrtvo sinovljevo tijelo. Sva nježnost beskonačne majčinske ljubavi pretočena je u posljednji zagrljaj i posljednji poljubac.

Isusov susret sa ženama u uskrsno jutro, a još više njegov susret s apostolima koji su se u strahu zatvorili, mjera je osjećaja prema ljudima. Isus, susrećući se s apostolima koji su ga ostavili i razbježali se, ne poziva ih na red, ne opominje ih i ne zahtijeva od njih dokaze buduće vjernosti, nego im upućuje riječi: Mir vama! i: Ne bojte se!

Živimo u vrijeme očitih grubosti. Živimo u vremenu u kojemu se nježnost smatra nečim što je osobno i što se ne preporuča za javnu upotrebu. Živimo u vremenu u kojemu se blagost smatra slabošću, a sućut i razumijevanje nerazboritošću. Živimo u vremenu koje je tako daleko od Isusove poruke: Ne bojte se! Živimo u vremenu koje zanemaruje riječi Isusove molitve: Oče, oprosti im jer ne znaju što čine! Živimo u vremenu koje zazire od Isusova pozdrava: Mir vama!

Na nama kršćanima je da u ovaj surovi svijet unesemo ljepotu, da unesemo nježnost. Dakako, ako vjerujemo u Boga Isusa Krista. Ako vjerujemo u onoga za kojega je na jednom mjestu u Svetome pismu napisano da je nježnost sama i milosrđe.

I kad bi trebalo nešto posebno zaželjeti u ovo uskrsno vrijeme, bilo bi najbolje zaželjeti nam da postanemo nježni, posebno prema onima koji su nam životom blizi i prema onima koji su nježnosti potrebni.

Ne bojmo se pokazivati ljubav. Jer vremena je premalo i možda neće biti druge prilike.

 


© 1999-2019 * Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s