Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Priča
 
Tri stabla

Nepoznati autor
 
Svako stablo ispuni svoj smisao tek kada bude posječeno

Na pošumljenom brijegu rasla su tri stabla i raspravljala o svojim nadanjima i snovima. Reče prvo stablo: "Jednog dana, ja ću biti škrinja s blagom, koja će biti ispunjena zlatom, srebrom i draguljima. Bit ću izrezbarena i ukrašena tako da će svi moći vidjeti moju ljepotu."

Tada drugo stablo prihvati i iznese svoju želju: "Jednog dana ja ću biti golemi brod. Na meni će se prevoziti kraljevi i kraljice preko svih mora i plovit ću do krajnjih dijelova svijeta. Svi će se osjećati sigurni na meni zbog čvrstine moga trupa."

Konačno, i treće stablo prozbori: "Ja želim narasti i postati najviše i najjače stablo u šumi. Ljudi će me vidjeti na vrhu brda i gledati moju krošnju, te će razmišljati o nebu i Bogu, i kako se ja uzdižem prema njima. Bit ću najviše stablo koje je ikada postojalo i ljudi će me se uvijek sjećati."

Nakon nekoliko godina njihovih molitvi da im se ostvare snovi, skupina drvosječa došla je do njih.

Kada je jedan prišao prvome, reče: "Ovo stablo izgleda veoma jako. Lako ću ga prodati stolaru." I poče sjeći stablo. Stablo bijaše presretno jer je znalo da će stolar od njega načiniti škrinju za blago.

Kod drugog stabla drvosječa reče: "Ovo stablo izgleda snažno, lako ću ga prodati brodogradilištu." Drugo stablo je također bilo presretno, jer je znalo da je na putu da postane veliki brod.

Kada je drvosječa prišao trećem stablu, ono se prestrašilo. Znalo je ako ga posijeku, njegovi se snovi neće ostvariti. Jedan od drvosječa reče: "Ne trebam ovo stablo ni zbog čega posebno, ali ću ga posjeći."

I posiječe stablo.

Kada je prvo stablo stiglo stolaru, pretvoreno je u jaslice za stoku. Zatim je stavljeno u štalu i napunjeno sijenom. To nije bilo ono za što se stablo molilo.

Drugo stablo je bilo izrezano i pretvoreno u mali ribarski čamac. Snovi o velikom brodu i prevoženju kraljeva svršili su.

Treće stablo je bilo izrezano u velike komade i ostavljeno samo u mraku.

Godine su prolazile, a stabla su zaboravila svoje snove. A onda jednoga dana, čovjek i žena uđoše u štalu. Žena se porodi a dijete smjestiše u jaslice za hranjenje stoke koje bijaše načinjeno od prvog stabla. Otac djeteta bijaše stolar i htjede izraditi djetetu kolijevku, ali i ove jasle su poslužile. Stablo je osjetilo važnost događaja i znalo je da drži najveće blago svih vremena.

Godinama kasnije, skupina ljudi našla se u ribarskom čamcu načinjenom od drugog stabla. Jedan od njih bijaše umoran i zaspa. I dok bijahu daleko od kopna, velika se uzdigne oluja. Stablo je mislilo da nije dovoljno čvrsto za sigurnost ljudi koje nosi. Tada ljudi probudiše zaspalog čovjeka, te on ustade i reče: "Mir", a oluja prestane. Od toga trenutka, stablo je znalo da je nosilo Kralja nad svim Kraljevima.

Konačno, netko dođe i uzme treće stablo. Bilo je nošeno kroz ulice dok su se ljudi izrugivali čovjeku koji ga je nosio. Kada su konačno stali, čovjeka pribiše čavlima za stablo i bijaše uzdignut u vis da umre na vrhu brijega.

Kada je svanula nedjelja, stablo shvati da je dovoljno snažno da stoji na vrhu brijega i da bude blizu Bogu što je moguće više, jer Isus bijaše razapet na njemu.

 


© 1999-2019 * Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s