Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
800. obljetnica franjevačkog pokreta
 
Franjo Asiški prije obraćenja

Piše: Augustin Kordić
 
Ovdje želimo kratko obraditi Franjino znanje, Franju kao trgovca, njegov rastrošni i grješni život i Franju kao ratnika, bolesnika i viteza.


Franjino znanje

O Franjinu školovanju u crkvi sv. Jurja u Asizu piše Bonaventura: "Ondje je Franjo kao dječak učio pisati". Naučio je osnovno znanje iz latinskog jezika. Morao je poznavati kao trgovac osnove iz matematike, iz računa; svladao je osnove poezije, glazbe, slušao viteške priče i legende. Franjo je poznavao i francuski jezik. I nije bio neznalica kao što to on sâm o sebi govori. Sve u svemu, jedno osrednje obrazovanje, kako bismo danas rekli.

Franjo sebe naziva na više mjesta neznalicom. No, njegovo znanje nadilazilo je znanje teologa, jer je znanje crpio, vođen Duhom Svetim, iz Svetog pisma.

Franjo trgovac

Kad je Franjo poodrastao, počeo se baviti trgovinom. Vjerojatno je počeo raditi u očevoj trgovačkoj radnji s 14 godina, oko 1196. godine. Pomnjivo je vršio taj zanat i pazio je na dobitak, ali nije bio njegov dobar čuvar. Njegov otac je bio u tome potpuno drugačiji, bio je gramziv za novcem. Nije on samo radio u očevoj trgovini u Asizu, nego je odlazio na sajmove. Njegov otac bio je u početku jako zadovoljan Franjinom trgovinom. Ako je sin znao mnogo potrošiti, znao je mnogo i zaraditi. Zlo društvo imalo je na Franju poguban utjecaj. No, uza sve to Franjo je imao milosrdno srce prema siromasima. Bonaventura pripovijeda: "Kad je jedanput, zauzet trgovačkim poslom, nekog siromaha koji je za ljubav Božju zaprosio milostinju preko svog običaja odbio neobdarena, odmah je, čim se sabrao, potrčao za njim i, udijelivši mu samilosno milostinju, obećao Gospodinu Bogu da otada neće nikada, dokle god mu bude moguće, odbiti one koji ga zamole za ljubav Božju."

Posljednja Franjina trgovina dogodila se u Folignu. Prema Legendi trojice drugova ova prodaja raznobojnih tkanina u Folignu dogodila se nakon što mu je Raspeti u crkvi sv. Damjana progovorio (1205). Franjo je tamo prodao konja i sve što je imao, pa se vratio u crkvu sv. Damjana.

Franjin rastrošni i grješni život

Toma Čelanski piše: "U ispraznosti života je nadmašio svoje vršnjake. Bio je poticatelj zala i natjecao se u mnogim budalaštinama. Svi su mu se divili, a on je nastojao sve ostale preteći sjajem isprazne slave, vragolijama, posebnostima, lakrdijaškim i ispraznim riječima i pjesmama. Odijevao se raskošno i mekušno. Bio je veoma bogat, ali nije bio škrt nego rasipan. Nije gramzio za novcem, nego je imetak upravo rasipao. Bio je inače uljudan, privlačiv i prijazan, iako sebi na štetu. Mnogi su najviše zbog toga išli za njim, a sve su to bili prijatelji zla i podjarivači lopovština, tako je bio okružen četama ništarija. Ponosno je i samosvjesno stupao prolazeći babilonskim ulicama, dok Gospodin s nebesa nije na nj bacio svoj pogled i dok svoj gnjev nije od njega otklonio". Franjo je uza sve to živio čistim životom. No, Franjo se malo pomalo mijenja. Legenda trojice drugova dodaje da su se drugovi čudili njegovu držanju. "Jednom su ga zapitali: 'Što si razmišljao te nisi išao za nama? Možda si naumio ženiti se?' On im je živahno odgovorio: 'Pravo ste kazali, namislio sam uzeti zaručnicu plemenitiju, bogatiju i ljepšu nego što ste ikada vidjeli.' I oni mu se grohotom nasmijaše." I Legenda dodaje da je to Franjo rekao po Božjem nadahnuću, da je ta zaručnica bila redovnički život odnosno siromaštvo, koje će obilježiti Franjin život. I na putu obraćenja postoje stepenice.

Ratnik, bolesnik i vitez

Kad je za papu izabran Inocent III., 8. siječnja 1198., stanovnici Asiza željeli su se osloboditi njemačke vlasti. Asižani nisu oklijevali ni jednog časa. Još dok je Konrad Švapski bio na putu u Narni, da pred dvojicom kardinala izrazi papi svoju vjernost, oni su srušili dvorac, asišku tvrđavu. Izgleda da se ovo rušenje dogodilo prije travnja 1198. S nevjerojatnom brzinom sagradili su zidine oko grada, koje djelomično još postoje. Nije li naravno misliti da je sedamnaestogodišnji Franjo bio jedan od najvrjednijih radnika tih slavnih dana i da je tu naučio nositi kamenje i služiti se zidarskom žlicom, što će mu nekoliko godina kasnije biti tako potrebno? Nažalost, njegovi sugrađani nisu se znali okoristiti postignutom slobodom. Puk koji je postao svjestan svoje snage, želio je previše, želio se osloboditi vlasti grofova. A ovi su imali saveznike u Peruđi, koja je objavila rat Asizu 1202. godine.

I Franjo se svrstao među ratnike grada Asiza protiv Peruđe. A sukob se dogodio u dolini, na mostu sv. Ivana, u podnožju brda na kojem se diže Peruđa. Među asiškim ratnicima bilo je i plemića, vitezova. Dakako, zarobljenici su dospjeli u zatvor, a među njima i Franjo. Budući da je Franjo bio plemenita ponašanja, kao zarobljenik je smješten među zarobljene vitezove. I Franjo je bio okovan. Jedan mu je od zarobljenika rekao da nije pri zdravoj pameti, jer je kao zarobljenik radostan. Franjo je na to proročanski odgovorio: "Što mislite o meni? Još će mi se ljudi po cijelom svijetu klanjati". Među zatvorenicima bio je jedan koji je nanio neku nepravdu jednome od njih. Svi su ga osim Franje izbjegavali.

U studenom 1203. sklopljen je mir između asiških grofova i puka. Nakon sklopljenog primirja pušteni su zatvorenici iz peruđinskog zatvora, među kojima i Franjo. Tada je imao 22 godine.
Franjo je, prema Tomi Čelanskome, teško obolio od neke bolesti, koja je trajala dugo. Potom se opisuje što je Franjo činio kad mu je bilo malo lakše: Upirući se o štap, počeo je tamo-amo po kući hodati. Jednog je dana izišao i počeo radoznalo promatrati okolicu. Međutim, ljepota polja, privlačnost vinograda i što god je na pogled lijepo, nikako ga nije moglo razveseliti. Zato se čudio svojoj nenadanoj promjeni.

Franjo želi postati vitezom i to nakon bolesti. Poticaj za to dao mu je jedan asiški plemić, koji je naumio poći u Apuliju. Franjo je bio željan slave. Te noći prije puta prividjelo mu se da je cijela njegova kuća, u kojoj je bila i lijepa zaručnica, bila puna vojničkog oružja: sedala, kopalja, štitova i drugih potrepština. Franjo se tome svemu silno radovao i pitao čije je to oružje i palača? Odgovoreno mu je da to sve pripada njemu i njegovim vojnicima. Kako je bio željan slave, on je san tumačio materijalno, pa se uputio u Apuliju da ratuje i postane vitezom.

Legenda trojice drugova bilježi da je Franjo stigao do Spoleta, gdje je imao drugo snoviđenje. "Gospodin mu je povjerljivo rekao: 'Franjo, tko ti može učiniti više: gospodar ili sluga, bogataš ili siromah?' Kad je Franjo odgovorio da mu može bolje učiniti kako gospodar, tako bogataš, Gospodin je odmah dodao: 'Zašto, dakle, zbog sluge ostavljaš gospodara, a zbog siromašnog čovjeka bogatog Boga?' Nato će mu Franjo: 'Gospodine, što hoćeš da činim?' A Gospodin će mu: 'Vrati se u svoj zavičaj, jer viđenje što si ga vidio ima duhovni smisao. Na tebi se ima ispuniti božanska odredba a ne ljudska'. Silno veseo i radostan je iščekivao očitovanje volje Gospodinove. Odbacio je odluku da pođe u Apuliju." Franjo je zapitao: "Gopodine, što hoćeš da činim?" Gospodin mu odgovara da se vrati u svoj grad, gdje će mu biti rečeno što mora činiti. Vratio se u Asiz. Time završava Franjin život prije obraćenja.

 


© 1999-2019 * Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s