Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Sjećanje
 
Trenutak Vječnosti

Piše: Selma Milanić
 
U gradu tišine i mira

Nije bila od onih koji samo jednom u godini posjećuju grobove svojih dragih. Često je odlazila na dobro poznati joj brijeg. Šećući alejama, zastajkujući i moleći se na grobovima najbližih, svojih ili onih s kojima je prijateljevala, ili ih poznavala bilo osobno ili samo po spominjanjima ili sjećanjima. I bez obzira na određenu namjeru, privlačila ju je šetnja tim gradom tišine, gradom mira. Mirogojem! Pravi naziv za davnašnji Gajev vinograd i šumu pretvorenima u groblje, kasnije povećanim i podijeljenim putovima uz nasade drvoreda lipa, javora, smreka i divljega kestena.

Često bi joj taj posjet bi ograničen vremenom. Često bi to bio samo skok da se grobovi svojih urede, srede ili samo odbaci ono čemu na njima više nije bilo mjesto.

Da..., mnogo puta ni rukovet cvijeća, ni paljenje svijeće, pa čak ni najmanje lučice, nije bilo razlogom da se suoči s uspomenama na one koje je izgubila. Mir..., samo mir. Prelet pokoje ptice uz njezino glasanje, šuštanje lišća u krošnjama drveća, padanje latica s rascvjetalih stabala. I samoća...

Taj put posjet Mirogoju bio je ciljano usmjeren. Prvenstveno prijateljevu grobu povodom skorašnje dvadesetpetogodišnjice smrti. Pa, nije ni važno. Godine...? U Vječnosti se vrijeme ne mjeri. Jednom je pročitala i upamtila dobro da svakih tisuću godina doleti ptičica da nabrusi kljun o hridinu života i to je tek jedan trenutak Vječnosti!

Ipak, mi smo još smrtni. I imamo svoja ljudska mjerila. Kao i ovaj namijenjen toj godišnjici smrti prijatelja. Čovjeku - prijatelju koji je za života mnogo dao mnogima. Čovjeku – prijatelju koji je i duhovno mnogo ostavio. Čovjeku - prijatelju kojega su na put u Vječnost ispratili mnogi štovatelji. Ali i mnogo osporavatelja. Čovjeku - prijatelju koji je spoznao Istinu.
I tako... Došavši do njegova počivališta, nemalo se iznenadila. Na crnoj mramornoj ploči samo križ složen od plodova kestenova. Samo on! Još u jesen popadalih sa stabala, otkotrljanih i zagubljenih uz rubove putova, netko ih je pokupio i umjesto cvijeta ili svjećice označio svoj posjet. Posjet ili sjećanje križem od plodova kestenova. Razdragala ju je dosjetljivost, to nastojanje da se može..., da se može..., eto, da se može iskazati poštovanje, i ne same ono, i - plodovima kestenova.

Križem od po putovima zagubljenih, zaboravljenih i iznova plodonosnih kestenova.

 


© 1999-2019 * Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s