Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Sugovornici
 
Biskupska sinoda

Piše: Ivan Penava
 
RAZGOVOR S NADBISKUPOM NIKOLOM ETEROVIĆEM,
SISAČKIM NASLOVNIM BISKUPOM I GLAVNIM TAJNIKOM BISKUPSKE SINODE

Između pape i svih katoličkih biskupa u svijetu postoji vrlo živa izmjena mišljenja i korespondencija kroz koju na vidjelo izlaze goruća crkvena pitanja. Ove je godine na površinu isplivalo pitanje o značenju Riječi Božje u životu Crkve, te će se o tome raspravljati i na Biskupskoj sinodi, koja se u listopadu održava u Rimu. I nije to samo pitanje o Svetom pismu kao pisanoj Božjoj Riječi, već i o samom Isusu Kristu koji je utjelovljena Božja Riječ i o njegovu mjestu u našim vlastitim životima. O tome smo porazgovarali i s glavnim tajnikom Biskupske sinode, našim Hrvatom, nadbiskupom Nikolom Eterovićem.

Što je to Biskupska sinoda?

Biskupska sinoda je skupština izabranih biskupa koji se u određeno vrijeme sastaju te u bratskome dijalogu pod vodstvom Rimskoga biskupa raspravljaju o gorućim pitanjima Crkve u današnjim društvenim prilikama. Biskupsku sinodu je ustanovio Papa Pavao VI. 15 rujna 1965., dok je još zasjedao Drugi vatikanski sabor, Apostolskim pismom "Apostolica sollicitudo". U tom je dokumentu naglašeno da će ta skupština biskupa, nova ustanova sinodalne naravi u Katoličkoj crkvi, pomagati Rimskome biskupu, Svetome Ocu, u upravljanju sveopćom Crkvom.

Zbog čega se biskupi sastaju na Sinodu?

Zakonik kanonskoga prava navodi tri razloga zbog kojih se saziva Biskupska sinoda: 1) promicati tijesnu povezanost između Rimskoga prvosvećenika i biskupa; 2) savjetom pružati pomoć Svetome Ocu u čuvanju i rastu vjere i ćudoređa te u obdržavanju i učvršćenju crkvene stege; 3) proučavati pitanja koja se odnose na djelovanje Crkve u svijetu.

Jesu li tu zastupljeni biskupi iz cijelog svijeta? Tko ima pravo sudjelovati na Sinodi?

Postoje tri vrste skupština Biskupske sinode: opća redovita, opća izvanredna i posebna. Opća redovita skupština Biskupske sinode obično se održava svake treće godine. Na njoj sudjeluju predstavnici cijelog episkopata Katoličke crkve: 113 biskupskih konferencija, 14 katoličkih istočnih Crkava svoga prava, 24 poglavara dikasterija Rimske kurije i 10 predstavnika Generalne Unije redovničkih poglavara. Postoje pravila po kojima se biraju biskupi. Prema posebnim načelima Biskupske sinode "Ordo Synodi Episcoporum", svaka Biskupska konferencija koja ima do 25 biskupa članova, izabire jednog predstavnika koji sudjeluje na skupštini Biskupske sinode. Biskupske konferencije koje imaju od 26 do 50 članova, izabiru dva predstavnika; one koje imaju od 51 do 100 biskupa, biraju 3 predstavni-
ka; Biskupske konferencije s više od 100 biskupa, imaju pravo izabrati 4 predstavnika. Redovito se na Biskupskoj skupštini okupi oko 250 sinodalnih otaca. Osim spomenutih 10 redovnika, ostali su svi biskupi. Oni predstavljaju u moralnome smislu cjeloviti episkopat Katoličke crkve.

Ovo je prva sinoda koju je sazvao papa Benedikt XVI. Koliku ulogu ima sam papa unutar Sinode?

Papa Benedikt XVI. predsjedao je XI. Općoj redovitoj skupštini Biskupske sinode 2005. godine na temu "Euharistija izvor i vrhunac života i poslanja Crkve". Nju je bio sazvao Sluga Božji Ivan Pavao II., koji je 2004. preminuo. Prema tome će XII. Opća redovita skupština biti prva skupština Biskupske sinode koju je od početka pratio Sveti Otac Benedikt XVI. Uloga Rimskoga biskupa na svakoj Sinodi je ključna. Opća i posebna načela jasno određuju posebnu ulogu pape koji je predsjednik Biskupske sinode. On saziva skupštine, potvrđuje izbor članova, utvrđuje dnevni red, predsjeda sinodom, osobno ili preko predsjednika delegata. On također zaključuje Biskupsku sinodu, a može je eventualno premjestiti, obustaviti i raspustiti. U slučaju smrti Rimskoga Prvosvećenika, na primjer, prekida se rad skupštine Biskupske sinode. Ona bi se mogla nastaviti ako bi je novoizabrani Rimski biskup ponovno sazvao. Očito, Biskupska sinoda odražava strukturu Katoličke crkve, jedinstvo biskupskoga reda koji ima svoju glavu u Rimskome biskupu. Radi se, govoreći jezikom Drugoga vatikanskoga sabora, o hijerarhijskome zajedništvu u kojemu posebno mjesto ima Rimski biskup, trajno i vidljivo počelo i temelj jedinstva vjere i zajedništva (LG 18).

Vjernicima se često čini kako se u Crkvi sve odlučuje gore na vrhu u Vatikanu. Mogu li vjernici nekako sudjelovati u ovako velikim crkvenim događajima?

Na skupštinama Biskupske sinode sudjeluje određeni broj laika, muškaraca i žena. Neki od njih su stručnjaci (eksperti) u materiji o kojoj se raspravlja na pojedinoj skupštini. Drugi pak su slušači. Oni predstavljaju razne staleže i ustanove Katoličke crkve. Iako se zovu slušači, oni mogu nastupiti u radnim grupama, koje su obično organizirane po pojedinim jezicima. Ipak, nakon što su pozorno slušali nastupe sinodalnih otaca, slušači također mogu u kratkom nastupu na općoj skupštini iznijeti svoje viđenje pitanja, najčešće obavijestivši prisutne o iskustvu zajednice kojoj pripadaju. Ti nastupi su veoma zanimljivi i obogaćuju sinodalno razmišljanje.

Vjernici mogu sudjelovati na više načina u cijelom sinodalnome procesu, koji redovito traje nekoliko godina. Posebno je važna molitva kojom prate pripravu skupštine i kasnije rad sinodalnih otaca. Osim toga, temeljni dokumenti priprave pojedine skupštine Biskupske sinode objavljuju se na važnijim svjetskim jezicima. To su obično latinski, engleski, španjolski, portugalski, francuski, talijanski, njemački i poljski. Prvi dokument ("Lineamenta") predstavlja temu koja će biti raspravljena na sljedećoj skupštini Biskupske sinode. Na kraju toga dokumenta su objavljena pitanja koja imaju za svrhu olakšati diskusije na izabranu temu. U toj diskusiji svi bi trebali sudjelovati. Naime, Tajništvo Biskupske sinode šalje taj dokument Predsjedništvu pojedine Biskupske konferencije, koje ga dalje prosljeđuje pojedinim biskupima. Oni su pozvani organizirati u svojim biskupijama, župama i drugim ustanovama, raspravu na sinodalnu temu. Njihove opaske bi trebale biti dostavljene u pisanom obliku mjesnome biskupu. On bi pak, uz pomoć suradnika, trebao napraviti sintezu prispjelih doprinosa i poslati je na Tajništvo Biskupske konferencije, koje bi trebalo dostaviti rezultate opće rasprave u pojedinoj zemlji u Tajništvo Biskupske sinode. Rezultat te diskusije na razini opće Crkve jest drugi dokument ("Instrumentum laboris"), koji će u stvari biti dnevni red skupštine Biskupske sinode. Malo ima ustanova u svijetu koje objavljuju javno, više mjeseci prije početka radova, materijal koji će biti predmetom rasprava na skupštini. Osim toga, i tijekom rada skupštine svaki dan se održavaju susreti s novinarima, koji su redovito izviješteni o tijeku rasprava, kako bi mjerodavno obavijestili vjernike i ljude dobre volje.

Ne treba zaboraviti da biskup koji sudjeluje na skupštini Biskupske sinode ne predstavlja samo kolege biskupe Biskupske konferencije koji su ga izabrali. On predstavlja i cijeli Božji narod, posebno svoje biskupije. Zato bi ga trebao dobro poznavati i čuti njegovo mišljenje prije dolaska na pojedinu skupštinu. Slično se događa i sa zaključcima Biskupske sinode. Oni bi trebali biti primijenjeni u život mjesnih crkava, posebno zanimanjem pojedinih biskupa i njihovih najbližih suradnika svećenika, redovnika, redovnica i laika zauzetih u crkvenoj službi.

Vi ste već pune četiri godine glavni tajnik Biskupske sinode. Koja je vaša uloga i koliko možete utjecati na rad Sinode?

Za mene je posebna čast biti glavni tajnik Biskupske sinode i surađivati sa Svetim Ocem, predsjednikom Biskupske sinode, te s biskupima cijeloga svijeta. Uloga glavnoga tajnika je određena Pravilnikom Biskupske sinode. On je zadužen za koordinaciju cjelokupnoga rada u primjeni zaključaka pojedine skupštine Biskupske sinode i u pripravi sljedeće. Posao je obilan i zahtjevan. Zato Bogu hvala imam vrijedne suradnike u Tajništvu Biskupske sinode. Veoma važnu ulogu ima i Redoviti savjet Tajništva Biskupske sinode, koji je sastavljen od 15 članova, od kojih su 12 bili izabrani na zadnjoj skupštini Biskupske sinode, glasanjem sinodalnih otaca, a tri je imenovao Sveti Otac. Glavni tajnik predsjedava radnim sastancima toga Redovitoga savjeta, koji je u zadnjem sastavu bio sastavljen od 10 kardinala, 3 nadbiskupa i 2 biskupa. Njihova služba prestaje početkom sljedeće skupštine Biskupske sinode, koja će izabrati novi Redoviti savjet.

Glavni tajnik ima trajnu službu dok za svaku skupštinu Sveti Otac imenuje glavnoga relatora i posebnoga tajnika, koji bi trebao biti stručnjak za pitanje sinodalnih rasprava. On pomaže glavnome relatoru, koji na početku sinodalne skupštine održi govor u kojem će naglasiti važnije točke koje bi trebalo produbiti tijekom radova. Sredinom zasjedanja predstavlja sintezu radova, označavajući konkretne teme za daljnju raspravu. Očito, glavni tajnik je u službi Svetoga Oca i svih sinodalnih otaca, jer se brine ne samo za redoviti tijek skupštine nego također i za materijalne svari, kao što je opremljenost dvorane u kojoj se održavaju susreti, smještaj i prijevoz sinodalnih otaca, itd.

Zašto je za temu izabrana Božja Riječ u životu i poslanju Crkve?

Prije nego Sveti Otac izabere temu pojedine skupštine Biskupske sinode, preko glavnoga tajnika želi saznati mišljenje svih biskupa svijeta o važnim pitanjima koje bi trebalo produbiti na Biskupskoj sinodi za dobro opće Crkve. Zato nakon završetka jedne skupštine glavni tajnik piše predsjednicima Biskupskih konferencija, i drugih već spomenutih ustanova, s molbom da označe goruća pitanja Crkve i suvremenoga društva. Odgovore pažljivo analizira Redoviti savjet Tajništva Biskupske sinode i određuje tri teme koje su biskupi označili kao važne za Katoličku crkvu u sadašnjem vremenu. Glavni tajnik predstavlja Svetome Ocu rezultat ispitivanja, tako da Rimski biskup može izabrati temu sljedeće Biskupske sinode uvažavajući mišljenje cijelog episkopata.

Ovaj put izbor nije bio težak, jer je većina biskupa upravo u Riječi Božjoj označila prioritarnu temu, pogodnu za sinodalnu raspravu. Prema tome, očito je da je sazrjelo vrijeme za razmišljanje o Božjoj Riječi u životu i poslanju Crkve, polazeći od Dogmatske konstitucije o Objavi Drugoga vatikanskog sabora "Dei Verbum". Tema se dakle odnosi na Objavu, a ne samo na Sveto pismo, iako ono sadrži potvrđenu Božju Riječ koja je uvijek živa i djelatna, također i za suvremenoga čovjeka.

U jednom razgovoru za medije spomenuli ste kako ne trebamo graditi samo osobni pristup Božjoj Riječi već i crkveni pristup. Što obuhvaća taj crkveni pristup?

Postoji dvostruka opasnost u pristupu Svetome pismu, Božjoj Riječi: isključivo osobni, koji se može označiti kao subjektivistička arbitrarnost, te fundamentalistički fanatizam. Sveto pismo nastalo je u zajednici i u zajednici postaje živom riječju, bitnim čimbenikom kršćanskoga osobnoga i zajedničkoga života. Zato je veoma važno čitati Sveto pismo u živoj tradiciji Crkve te biti osjetljiv na crkveno naučiteljstvo. Sveto pismo treba razumjeti u cjelini. Ono je nastajalo tijekom više od tisuću godina. Biblija Izraela, koju kršćani nazivaju Starim zavjetom, ima 46 knjiga, koje su napisane različitim stilom, u raznim povijesnim okolnostima tako da je nije lako razumjeti kao jedinstveno djelo. Novi zavjet, koji ima 27 knjiga, također treba biti interpretiran, posebno kada kršćani Stari zavjet tumače kristološki. Uostalom, i "Dei Verbum" (usp. Br. 25. ) preporuča da prijevodi Svetoga pisma budu opremljeni nužnim i dostatnim objašnjenima, da se vjernici mogu njima služiti.

Prema crkvenoj tradiciji postoje četiri značenja Svetoga pisma. Prvo je literalno ili povijesno. Ono je važno ali nije dostatno, nego se upotpunjuje duhovnim razumijevanjem Biblije. Taj duhovni način razumijevanja, može biti trostruki: alegorički, moralni i anagoški.

U pripremnom dokumentu Sinode "Lineamenta" izričito se navodi da kršćanstvo nije religija knjige već religija Riječi Božje. Koja je razlika između ova dva pojma?

Kršćanstvo posjeduje Sveto pismo kao što druge religije imaju svoje svete knjige. Ipak, kršćani znaju da je Isus Krist, utjelovljena Riječ Božja, u sebi sabrao sve riječi Svetoga pisma. Kao što veli sveti Ivan od Križa, u Isusu Kristu nam je Bog Otac dao jedinstvenu i zadnju Riječ, koja obuhvaća sve riječi koje su prije bile objavljene. Kršćanstvo nije religija napisane knjige nego žive Riječi, Isusa Krista, Riječi koja je tijelom postala. Kako ne bi riječi Svetoga pisma ostale mrtvo slovo, potrebno je da vječna Riječ, Isus Krist, milošću Duha Svetoga otvori naš um razumijevanju Pisma, kako se dogodilo dvojici učenika u Emausu.

Kroz posljednje dvije godine od kada je najavljena Sinoda, sve biskupske konferencije u svijetu su poslale svoje komentare i razmišljanja na ovu temu. Možete li nam iznijeti neke naglaske koje biskupi već sada drže važnima?

Bogati doprinosi brojnih biskupskih konferencija i njima srodnih kolegijalnih ustanova, prikazani su u kratkom, sažetom obliku u radnom dokumentu predstojeće skupštine Biskupske sinode "Instrumentum laboris". Iz njega je vidno da Sveto pismo zauzima važno mjesto u životu opće i mjesnih Crkava. Ipak, mnogi primjećuju da ključan koncilski dokument "Dei Verbum" nije dovoljno poznat ni primjenjivan na zadovoljavajući način. Mnogi biskupi su zapazili da vjernici dovoljno ne poznaju i ne čitanju Sveto pismo. U tom su pogledu praktični vjernici u određenoj prednosti jer svake nedjelje i zapovjednoga blagdana sudjeluju na svetoj misi i slušaju Božju Riječ i njezino tumačenje u propovijedi. Rezultat boljega poznavanja Svetoga pisma trebao bi biti djelatnije sudjelovanje vjernika u životu Crkve kao i njihovo veće zauzimanje za navještaj Radosne vijesti, posebno primjerom osobnoga kršćanskoga života u obitelji i društvu, te veće karitativne djelatnosti na svim razinama.

Skupštine Biskupske sinode su savjetodavnog karaktera, plod su i nastavak djelovanja II. Vatikanskog sabora, koji je donio velike odluke i promjene u Crkvi. Može li se i od ove Sinode očekivati da će predložiti neke velike promjene u Crkvi?

Teško je predvidjeti kako će Duh Sveti nadahnuti sinodalne oce. On je glavni čimbenik sinodalnih okupljanja, koja se obavljaju u ozračju molitve i crkvenoga zajedništva. Zato je važna molitvena podrška što većeg broja vjernika biskupima koji raspravljaju o tako važnom pitanju za Crkvu i za društvo. Valja očekivati da će ova skupština Biskupske sinode dati novi poticaj upoznavanju Svetoga pisma, žive Riječi Božje, Isusa Krista, te da će to pod vodstvom Duha Svetoga biti izvor obnovljenoga dinamizma Crkve, koja slušajući Riječ Božju, uvijek punu života i mladosti, sama postaje mlada, privlačna i puna svetoga evanđeoskoga zamaha na dobro Crkve i cijeloga svijeta. Sveto pismo je veliko bogatstvo koje treba otkriti, njime se obogatiti, kako bismo mogli spontano nastojati dijeliti to bogatstvo s bližnjim, otkrivši mu otajstvo Božje ljubavi koja želi prihvatiti svakoga čovjeka koji dolazi na ovaj svijet.

U prvom dijelu radnog dokumenta Sinode "Instrumentum laboris" razlaže se o tome kako nam Bog govori na razne načine: preko stvorene prirode i preko svetih spisa, te na poseban način u svome sinu Isusu Kristu, koji je osnovao Crkvu, a i preko Euharistije u njoj živi. Može li Katolička crkva, zbog te povlastice da čuva objavu danu po Isusu Kristu, zadržati tumačenje Božje riječi i objave samo za sebe ili Božju riječ mogu tumačiti i ljudi dobre volje izvan Crkve?

Riječ je sama po sebi dijaloška. Ona zahtijeva zajedništvo, navještaj, misijsko djelovanje. Onaj koji upozna Isusa Krista, Utjelovljenu Riječ, ne može ostati zatvoren u samoga sebe, nego osjeća unutrašnju potrebu postati njezin navjestitelj. Poput svetoga Pavla i on treba reći: "Teško meni ako ne propovijedam Evanđelje" (1 Kor 8, 16). Uostalom, Isus Krist je naredio svojim učenicima da propovijedaju Blagu vijest svim narodima (usp. Mt 28, 19).

Također se u dokumentu spominje kako je u Crkvi primijećeno rastuće, plodonosno prakticiranje "Lectio divina" u različitim oblicima. Recite nam ukratko što je to "Lectio divina" i kako se ona prakticira u današnje moderno vrijeme?

"Lectio divina" (Božansko čitanje, čitanje milošću Duha Svetoga), produbljeni je način čitanja Svetoga pisma. Moglo bi se reći da se radi o nastojanju što cjelovitijega razumijevanja Božje riječi. Postoje razne metode i stupnjevi, prilagođeni pojedincima i zajednicama.

Uobičajeni stupnjevi za "Lectio divina" su slijedeći: "Lectio", to jest čitanje odlomka Svetoga pisma, te nastojanje razumijevanja doslovnoga smisla u povijesnome kontekstu u kojem je nastalo, također uz pomoć srodnih tekstova iz drugih knjiga Biblije. Drugi stupanj je "Meditatio", to jest razmatranje o tome što taj tekst znači za čitatelja, kako ga može primijeniti u svome životu. "Oratio" je trenutak molitve. Milost Duha Svetoga je dotakla čitatelja, koji nakon razmišljanja o Božjoj riječi zahvaljuje Gospodinu na tom daru u osobnome molitvenom susretu. "Contemplatio" je stanje u kojemu se vjernik prepušta Božjoj riječi, kako bi Bog djelovao u njemu. Bog međutim traži odgovor i vjernik je spreman na taj čin koji može promijeniti njegov život, pospješiti obraćenje. Nakon toga dubokoga vjerskog iskustva, nadolazi zadnji stupanj koji se obično naziva "Actio", djelovanje, svjedočenje. To odgovara Kristovoj riječi: "Ali su još blaženiji oni koji slušaju Božju riječ i drže je" (Lk 11, 28).

Cijela Sinoda posebno stavlja naglasak na život Crkve. U životu hrvatske Crkve posljednjih godina je zaživjela inicijativa biblijskog bdjenja, u kojem se kroz nekoliko dana i noći neprekidno čita cijela Biblija. Postoje li slične inicijative i drugim crkvama u svijetu i što mislite o tome?

Na početku skupštine Biskupske sinode i u Rimu će se održati takva inicijativa koja je pobudila veliko zanimanje vjernika i ljudi dobre volje, posebno u Italiji. Naime, program je organizirala Talijanska državna televizija i trajat će cijeli tjedan, od 5. do 11. listopada. Sudjelovat će 11.250 čitača. Prvi će biti Sveti Otac Benedikt XVI., koji će pročitati prvo poglavlje iz Knjige postanka. Završit će čitanjem Državnog tajnika kard. Tarcisija Bertonea. Nastupit će poznati ljudi iz javnoga i kulturnoga života Italije i svijeta, predstavnici drugih kršćanskih crkava i crkvenih zajednica, Židovi, itd. Program će trajati 139 sati. Očito se radi o zanimljivoj inicijativi, koja će pomoći boljem upoznavanju Biblije koja je također i ključna knjiga europske civilizacije.

Zanimljivo je primijetiti kako ste Vi kod svojega biskupskog ređenja imenovani za naslovnog nadbiskupa Siska. Trenutno se radi na ponovnom ustanovljenju te stare hrvatske biskupije. Hoćete li, kad se ta biskupija ustanovi, automatski postati sisačkim biskupom?

Sveti Otac Benedikt XVI. će odlučiti tko će biti prvi biskup obnovljene Sisačke biskupije. U tom pogledu nema automatizma, budući da naslovni biskupi nemaju vlast, jurisdikciju, na području određene biskupije nego samo nose dotični naslov. Sisak i cijelo okolno područje, na primjer, pripadaju Zagrebačkoj nadbiskupiji. Ima dosta sličnih primjera u Katoličkoj crkvi kada naslovni biskup treba promijeniti naslov jer je u međuvremenu njegova naslovna postala djelatnom biskupijom.

Meni je veoma drago da će se obnoviti ta drevna biskupija. Nadam se da će to donijeti obilje dobra, posebno Božjega blagoslova, gradu Sisku i cijelom području te nove crkvene biskupije.

Kako vi osobno gradite odnos prema Riječi Božjoj u svojem životu?

Nastojim svaki dan pozorno čitati Sveto pismo. Veoma je važno pripremiti se za svetu misu, pročitavši prije toga čitanja, posebno odlomak Svetoga pisma. Tako sam u stanju predložiti sebi i onima koji sudjeluju na euharistijskoj gozbi ukratko, u 2-3 minute, jednu misao koja svjetlom Evanđelja može obasjati naš svakodnevni život. Osim svete mise važno je moliti redovito časoslov. Osim toga, i stručne knjige o Bibliji pomažu u produbljivanju poznavanja Svetoga pisma. Nezamjenjivi u toj djelatnosti su i životi svetaca. Oni su svjedoci da je moguće živjeti po Božjoj riječi, koja je u njima učinila divote. Njihov način razumijevanja i primjene Svetoga pisma neka bude i nama poticaj da nasljedujemo njihov primjer Bogu na slavu i u službi ljudi.

 


© 1999-2019 * Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s