Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Pedagog u obitelji
 
Bježanje od kuće – skitnja

Piše: Mara Čović, pedagog
 
Djeca koja traže neki drugi dom

Svatko od nas poznaje dječaka ili djevojčicu koji bježe od kuće. Jedan od takvih je i dječak kojeg ćemo u ovom prilogu nazvati Marko. Učenik je osmog razreda. U mnogočemu je sličan svojim vršnjacima osim što često bježi od kuće, iz škole i poznatog okruženja. Živi u malom mjestu, gdje njega i njegove roditelje svi poznaju. Prošle godine je imao velikih problema u školi: s uspjehom i disciplinom. Svako jutro ode na vrijeme od kuće u školu. Vrijeme provodi u seoskim kafićima igrajući na aparatima za igranje pokera i kladionicama. Nekoliko puta je otuđio ozbiljne svote novca roditeljima i susjedima. Druži se sa starijim dječacima koji su prekinuli srednju školu. Roditelji su saznali o Markovoj skitnji kada su došli na informacije u školu. Tada su roditelji i učitelji prijavili Marka Centru za socijalnu skrb. Marko je pod nadzorom i vodi se postupak na sudu za maloljetnike. Roditelji su očekivali da će njihov sin odmah promijeniti ponašanje, no to se nije dogodilo.

Analiza slučaja bi pokazala da je na Markovo ponašanje djelovao niz faktora vezanih uz obitelj, šire okruženje i činjenicu da Marko spada u grupu teže odgojive djece, posebno kada se sve to događa u pubertetu.

Tko bježi?

Bježanje od kuće ili škole pojavljuje se sporadično, češće u pubertetu i pretpubertetu, dok je skitnja trajnija i češća u adolescenta. Bježanju i skitnji najviše su podložna psihomotorno nestabilna djeca, koja su u svom ponašanju najčešće impulzivna, agresivna, depresivna, sugestibilna i odgojno zapuštena. U nekih je naglašena potreba za avanturizmom, slobodom i neovisnošću. Djeca često bježe od kuće jer je doživljavaju neprijateljskom, da bi kaznila roditelje, izazvala kod njih osjećaj krivnje, a bježe i od kazne i obveza. Često je bježanje izraz oslobađanja napetosti i nepodnošljivih situacija. Za neku je djecu bježanje izraz društvenog statusa ili pripadanje skupini. Bježanje može biti poistovjećivanje sa skupinom koju doživljava kao zaštitu. Ponekad je to poziv za pomoć i zahtjev i da se okolina prema njemu promijeni. Bježanje može biti trenutačna reakcija na konflikt, ali može biti i planirana kao izraz poremećaja socijalizacije.
Obitelj za ovu djecu je veoma važna. Što je obitelj manje povezana, nestalna u svojim vrijednostima i ne prihvaća tradicionalnost, duhovnost u pripadnosti Crkvi, to djeca češće traže nove oblike poistovjećivanja u novim skupinama i religijama. Ovi problemi su česti u obiteljima u kojima su odnosi promijenjeni, ima svađa, pojave alkoholizma, loš ekonomski status i nepoštivanje pravila ponašanja te postavljanje granica u odgoju.

Zašto bježanje?

Često roditelji ali i stručnjaci postavljaju pitanje zašto djeca bježe od kuće, gdje imaju sve, i zašto se zadržavaju u skupinama često izložena hladnoći i pomanjkanju hrane. Zašto sve više vremena provode u zadimljenim prostorijama, kafićima, diskotekama, podrumima, umjesto u toplom i urednom domu. Odgovor nije jedinstven, uzroci su različiti, a najčešći je razlog što djeca dom ne doživljavaju ugodnim ni toplim.

Na drugoj strani, roditelji najčešće govore o lošem utjecaju društva, odbijaju prihvaćene obveze i previše su zaposleni. Često roditelji odgovornost prebacuju na učitelje, koji nisu kao prije, a učitelji optužuju roditelje, koji vrijeme provode pred televizorom ili na poslu i ne posvećuju se dovoljno djeci.

Zašto djeca bježe od kuće? Djeca najčešće odgovaraju da kod kuće s roditeljima isključivo razgovaraju što je i kako je bilo u školi i kakve su ocijene dobili. Roditelji daju naredbe, dok razgovaraju, gledaju u televiziju ili razgovaraju o novcu i politici. U kuću najčešće ne mogu dovesti svoje prijatelje jer nisu po ukusu roditelja. Bježanje znači pripadanje nekome jer nemaju osjećaj pripadnosti domu i obitelji. Identificiraju se sa članovima skupine koja ih sluša i razumije.

Naputak za roditelje:

Ako vaše dijete provodi više vremena izvan kuće nego u njoj, ako bježi ili se skita, upitajte se sljedeće:
- Je li dom u kojem živimo takav da bih ja, da imam godine mog djeteta, želio u njemu živjeti?
- Razgovaramo li kod kuće ili naređujemo?
- Poštujemo li djetetovo mišljenje i komentare?
- Prihvaćamo li djetetovu glazbu, prijatelje i primjedbe?
- Svodi li se naš obiteljski život na zajedničko gledanje televizije i na zajedničke obroke?
- Jesam li ikada zapitao/la svoje dijete kakav dom želi ili uvijek mislim da znam što je za dijete najbolje?
- Kakav sam identifikacijski model svome djetetu?
- Gdje i kada su počele promjene, jesu li one posljedica djetetova odrastanja, identificiranja s grupom vršnjaka ili nekih promjena koje su se dogodile u obitelji?
Što učiniti:

- Nipošto promijeniti svoje ponašanje na suprotno i nastojati se nametnuti djetetu kao prijatelj i dovesti se u situaciju da nas dijete gleda čudno jer to nismo mi kakve ono poznaje.
- Ne glumiti mladoliku majku ili oca - preuzeti rječnik i oblačenje koje nije primjereno kako bi se približili djetetu.
- Razgovarati s djetetom, dati mu priliku da iskaže svoje mišljenje, iako se mi s tim ne slažemo.
- Razvijati međusobno poštovanje.
- Djetetu reći i pokazati da dijete nije nikada previše odraslo za iskazivanje ljubavi.
- Treba prihvatiti i djetetove savjete.
- Treba prihvatiti djetetove prijatelje, a ako smatramo da im ne odgovaraju, treba reći argumente.
- Dopustiti djetetu da svoju sobu uredi po svom ukusu, da se u njoj dobro osjeća, ali mu dati jasnu uputu što znači red i higijena.
- Ne davati djetetu mnogo novca te razvijati radne navike i učiti ga vrijednosti rada.
- Savjetovati se sa stručnjacima (psiholog, pedagog).

Vjerujemo da će naš Marko s početka priče izaći iz pubertetske krize uz pomoć roditelja, učitelja i ostalih pomagača te da će njegov dom postati njemu najsigurnije mjesto na svijetu.

Dragi roditelji, želim vam mnogo uspjeha i sreće u najuzbudljivijoj avanturi koja se zove odgovorno roditeljstvo.

 


© 1999-2019 * Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s