Homepage - www.veritas.hr Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Oaza duha
 
Papiga u originalu

Piše: Ljudevit Maračić
 
MISLI UZ POČETAK ŠKOLSKE GODINE

Besmisleno, reći će netko: kopija u izvor-niku! Papiga do iznemoglosti ponavlja iste riječi, a da uopće ne razumije njezin smisao. Kakve dakle veze ima s originalom? Baš u tome je "štos" (neka mi na izrazu ne zamjere čistunci)! Svi nekako želimo biti izvorni, svoji, ali riječima i ponašanjem podsjećamo na tu šarenu pticu kreštava glasa.

Malo se kada kao u naše vrijeme govori o kreativnosti i originalnosti. (Opet neke strane riječi, oprostite…) A samo veliki duhovi znaju cijeniti ove vrijednosti.

Tako se za papu Ivana XXIII. govorilo kako je satima sjedio za stolom i pripremao svoje govore za razne nastupe kojima je ispunjen dan jednog pape. Kada mu je kardinal Pericle Felici, tajnik Vatikanskog sabora, predložio da naznači samo tematiku, a razradu da prepusti suradnicima, osobito kad se radi o govorima za manje značajne skupine, Ivan Dobri mu je u svojem poznatom stilu prelijevanja šale u prijekor odgovorio: "Ja želim i moram biti samo svoj. Ja sam papa a ne papiga. Ono što govorim, želim da bude brašno iz moje vreće."

Čini se da je i Gospodin pri stvaranju ljudi želio da budemo svoji, izvorni. Svemu i svima je dao vlastito ime, da se razlikuju od drugih. Pa kad nas je Bog zamislio originalima, čemu u praksi prihvaćamo biti kopije? Ne možemo očekivati ništa izvorno od jeke. "Najizvorniji pisci", govorio je Goethe, "nisu oni koji izmišljaju nešto novo; sve je već napisano i izrečeno. Najizvorniji pisci su upravo oni koji stare stvari opisuju kao da nikad nisu zapisane." U tome je bit originalnosti. Razvijati vlastite sposobnosti – poručuje nam Drugi vatikanski sabor - učeći mnogo i prilagođujući to svojim sposobnostima. Na taj način pojedinac izlazi iz sebe i nadilazi samog sebe. Takav razvitak, ako je dobro shvaćen, vrijedi više od svega izvanjskog bogatstva koje se lako može nagomilati (GS, 35).

Te nam se misli i poruke roje na početku školske radne godine, kada se mnogi mladi upuštaju u pustolovinu zvanu obrazovanje. Čut će često poziv od svojih učitelja i profesora da budu svoji, da budu originalni, da ne budu papige. A da to ostvare i postignu, trebat će mnogo napora i znoja. Kao što su doživjeli članovi zbora kojim je upravljao veliki američki maestro Leopold Stokowski. On je jednom zgodom na generalnoj probi pred izvedbu Bachova oratorija Matejeve muke prekinuo izvedbu: "Čini mi se da note dovoljno poznajete", reče, "ali mislim da im nedostaje duha. Bit će dobro da odete kući, uzmete Evanđelje u ruku i pročitate u cijelosti Matejev izvještaj o muci i smrti Gospodnjoj. Nastojite sići u najdublje značenje. Možda će tako bolje shvatiti poruku naša publika koja je danas puna sumnji i tjeskoba. Pri koncertu ćemo nastojati slušateljima prenijeti značenje i nadahnuće tih svetih riječi." Izvođači su otišli zapanjeni riječima dirigenta od kojega nisu baš očekivali tako duhovnu pouku, ali je kasnija izvedba potvrdila opravdanost njegove reakcije.

Kad smo već zašli u svijet glazbe, gdje se originalnost ne odražava samo u skladatelju, već podjednako i u izvođaču, sjetimo se riječi Gustava Mahlera, koji je izjavio jednom kritičaru koji mu je jedno novo glazbeno djelo označio zanimljivim: "Lako vam je biti zanimljiv. Krajnje teško je biti lijep." Ali i papiga je lijepa, ona je čak zanimljiva, samo nimalo originalna. To je ono što bismo sebi i drugima stavili na srce, posebno mladima koji toliko danas žele biti svoji, izvorni, stvaratelji. U školi, umjetnosti i životu. Pa i na drugim područjima.

Često se, pogotovo onima koji se namjeravaju politički angažirati, spominju glasovite riječi američkog predsjednika Haryja Trumana, izgovorene na početku njegove predsjedničke karijere: "Mislim da čovjek ne može sam sebi biti mentor da bi postao dobar šef države. Ne može živjeti u skladu s Govorom na gori. U isto vrijeme mora biti i Machiavelli, i Julije Cezar, i Luj XI., i Borgia, i Talleyrand: lažljivac, varalica, ulizica poput Richelieua, heroj i ne znam što drugo. No, ja se, uz Božju pomoć, nadam da neću biti takav. Čak me raduje pokušaj da odaberem suprotne metode. Tko zna neće li se pokazati boljima?"

Koliko god nam danas usta bila puna riječi o potrebi originalnosti i kreativnosti, možda će običnom smrtniku, u koje uglavnom ipak svi mi spadamo, ipak biti bliži i primjereniji jedan treći izraz (opet tuđica!), koji susrećemo i pri glazbenim izvedbama: aranžman. Jedan baletni stručnjak tumači to ovako: "Ja ne stvaram, Bog je stvoritelj. Ja sam samo aranžer. Koraci za ples već postoje, jedino je problem kako ih uskladiti i staviti zajedno."

Pa kad razmišljamo, ne samo u ovoj prilici, o papigama koje žele biti originali, možda bi bolje bilo i da je mnogo primjerenije od toga, umjesto kopije u izvorniku, kad već to ne znamo ili ne možemo razdvojiti, biti uspješniji aranžeri onoga što nam je Gospodin dao. To nije lako, zahtijeva napor, izaziva znoj. Ali se samo onome koji ide, put skraćuje, a od hodanja nešto, od sjedenja ništa, kaže bugarska narodna mudrost.

 


© 1999-2019 * Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

 U suradnji s