Homepage - www.veritas.hr Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Kamen po kamen
 
Slika

Piše: Nikola Kuzmičić
 
UVIJEK JEDAN ZEZNE STVAR


8. rujna je međunarodni dan pismenosti. Mi kršćani smo svjesni da biti pismen ne znači samo znati i moći čitati, odnosno pisati, nego da to prvenstveno znači odgojiti se da budemo sposobni promišljati ono što smo pročitali te da ono što napišemo bude plod promišljanja.

U današnjem svijetu je nemoguće smatrati potpuno pismenim onoga tko nije i informatički pismen. A i tu vrijedi poziv da odgovorno pristupimo informacijama. Internet je područje velikih mogućnosti i prilika da, sjedeći za svojim stolom u svom domu, po svojoj volji biramo ono o čemu ćemo se informirati.

Lutajući bespućima interneta tražio sam fotografije koje bih mogao upotrijebiti za power point prezentacije i naišao sam na prostor u kojemu ljudi ostavljaju svoje fotografije. Budući da ionako volim fotografije, s užitkom sam pregledavao te radove. A onda sam naišao na galeriju fotografija koje su zajednički nazvane – Uvijek jedan zezne stvar.

Autor, meni nepoznati autor, svojim je fotografijama uhvatio trenutak u kojemu je netko ili nešto bilo drugačije. S iznenađujućim osjećajem za detalje, iz fotografije u fotografiju, uvodi nas u čudesni svijet posebnosti. Radi se o spontanim trenucima koji bi zauvijek nestali da nisu sačuvani na fotografiji. A tako sačuvani, kao što je netko napisao u jednom od komentara, uče nas da i mi širom otvorimo svoje oči i primjećujemo svijet oko sebe.

Fotografije su nazvane imenom ciklusa i rednim brojem. I svaka sljedeća otkriva nešto novo. Trenutak u kojemu se otkriva posebnost. Bilo da se radi o cvijetu različite boje u polju istih cvjetova, o jedinoj ptici na drugom kraju žice, o slovu iz natpisa koji nedostaje, o jedinom prozoru s cvijetom na cijeloj zgradi ili o čudnom krovu u centru Zagreba pokraj kojega sam ja prošao puno puta, a nikada nisam zamijetio njegovo prkošenje svim zakonima fizike, arhitekture i zdravoga razuma.

Na 162. fotografiji toga niza autor prikazuje skupinu ljudi koju je, kako reče, fotografirao na prvosvibanjskoj proslavi u Maksimiru. I dao je zadatak onima koji će pogledati tu fotografiju da otkriju tko je na toj fotografiji drugačiji od drugih. Tko je poseban? Tko je taj jedan koji je ovaj put zeznuo stvar?

I prije nego li nastaviš dalje čitati, zastani i ti na trenutak i pokušaj odgonetnuti na koga je mislio autor dok je fotografirao još jednu fotografiju svoga ciklusa.

I onda su, jer je obećana nagrada bila itekako primamljiva, uslijedili odgovori. Ljudi koji su gledali fotografiju počeli su primjećivati posebnosti ljudi na fotografiji. Počeli su nabrajati mnoge koji su izgledali drugačiji od drugih.

Kad se nakupio popriličan broj odgovora, autor fotografije je sam napisao odgovor. Istaknuo je da mu je nakana bila potaknuti ljude da zastanu nad fotografijom, posvete joj se i u ljudima na slici prepoznaju osobe od kojih je svaka posebna na svoj način. I da je potrebno i u životu zastati, uočiti čovjeka među ljudima te prepoznati nečiju posebnost, poštivati je i obogatiti se na njoj.

Ne znam tko je taj mudar čovjek koji je snimio ovu fotografiju, ali sam mu zahvalan na istini koju mi je posvijestio. I na radosti iščekivanja njegovih novih fotografija.

 


© 1999-2019 * Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

 U suradnji s