Homepage - www.veritas.hr Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Duhovnost
 
Pustinjakova mudrost

Piše: David Torkington
 
BRZO ČITANJE, NEDOSTATAK OSJEĆAJA I OHOLOST ŠKODE ISPRAVNU MOLITVENU ŽIVOTU

Sveti je Jeronim rekao kako je nepoznavanje Svetoga pisma nepoznavanje Krista. Stoga se samo po sebi razumije kako je polazišna točka upoznavanja Krista polagano čitanje Svetoga pisma, obilježeno štovanjem. Ono je napisano za sve nas "da život ima(mo), u izobilju da ga ima(mo)" (Iv 10,10). Napisano je naročito za one "koji ne vidješe, a vjeruju!" (Iv 20,29), kako bismo upoznali "Gospodina Isusa Krista i imali život u imenu njegovu."

Peter Calvay – pustinjak

Kada polako, u molitvenu ozračju čitamo Sveto pismo, dopuštajući riječima doprijeti nam do srca, osluškujemo Riječ Božju koja nam progovara u sadašnjem trenutku. Radi toga – ma kakvi nam načini molitve povremeno mogli biti od pomoći – nikada ne smijemo zaboraviti Sveto pismo te mu se uvijek moramo vraćati kao kršćanskome molitveniku par excellence. Možda vam najbolje mogu prikazati kako vas Sveto pismo može uvesti u kontemplativnu sabranost tako što ću citirati dio iz moje knjige Pustinjak. Kada je Petera jedan od njegovih prijatelja, James Robertson, upitao kako ga Sveto pismo može uvesti u duboku kontemplativnu molitvu, za kojom je žudio ponad svega, Peter je prestao govoriti, naslonio se u stolici i zatvorio oči. Ostao je tako tih i nepomičan dobrih trideset sekundi prije no što je progovorio. Potom je James opisao što je uslijedilo nakon toga.

"Peter je započeo spajanjem nekoliko odlomaka iz Evanđelja po Ivanu. Ponavljao ih je polako, nesvjesno u njih unoseći smisao rođen iz dugih godina osobne molitve.

'Nitko ne dolazi Ocu osim po meni. – Ako ste upoznali mene, i Oca ste mojega upoznali. – Vjerujete li da sam ja u Ocu i Otac u meni? – Sve koji mene ljube, njih će ljubiti Otac moj i ja ću ih ljubiti i njima se objaviti. – Nastanite se u meni, i ja ću se nastaniti u vama. Bez mene ne možete ništa učiniti.'"

"Peter je uspio u ove riječi unijeti tako dubok smisao te su na me ostavile gotovo hipnotičan utjecaj. Automatski sam i sâm zatvorio oči te me obuzeo dubok mir. Zastao je prije no što će ponoviti te riječi, ovoga puta još polakše. Kada ih je treći put ponovio, više nisam zapažao način na koji ih je izrazio, već mi se njihov smisao utisnuo na način što ga još nikada nisam iskusio. Nekako mi je baš odgovarala duga stanka što ju je Peter ostavio nakon posljednjega ponavljanja, kako bih prebirao sadržaj teksta. Tada se Peter stao moliti riječima koje su bile u potpunu suglasju s mojim vlastitim osjećajima."

"Gospodine, vjerujem," – molio je, 'pomozi mojoj nevjeri.'"

"Triput je ponovio ovu molitvu, a potom ponovno utonuo u tišinu. Kada je ponovno progovorio, bile su to riječi hvaljenja, slavljenja i poklonstva. Nakon još jedne duge stanke, stao je ponavljati pojedinačne rečenice iz teksta što ga je isprva naveo.

'Nastanite se u meni i ja ću se nastaniti u vama.' Potom, nakon kratke stanke: 'Bez mene ne možete ništa učiniti.' Nekoliko je puta ponovio ove dvije rečenice, i opet naglašene stankama različite duljine.

Za vrijeme toga iskustva, obuzela me duboka sabranost, koja me nije napuštala do kraja toga dana."

"Kada je Peter završio, rekao sam: 'Hvala.' Činilo se kako nije postojalo ništa drugo što bih mogao, ili pak želio kazati."

"Jest, sada shvaćam što misliš,' rekoh nakon kratke stanke. Glas mi je zvučao jednolično i prazno."

"Nevolja je u tome što moramo naučiti slušati, postati većma svjesni," rekao je Peter.
"Moramo također naučiti i čitati," odgovorih.

Nema brza čitanja

"Posve si u pravu" – složio se sa mnom Peter. "Mislim kako je jedan od naših problema taj što smo svakoga dana sa svih strana zasuti najrazličitijim štivom te smo stekli naviku čitanja luđačkim ritmom, kako bismo uspijevali sve to pratiti. Važno nam je jedino uočiti bitne činjenice i krenuti dalje. Ako istim načinom čitamo Sveto pismo, nećemo nikamo dospijeti. Tako nećemo dublje upoznati Krista. Sveto pismo trebamo čitati onako kako se čita vrhunska poezija, neprestano se vraćajući na tekst, kako bismo zaronili u njegov sadržaj. Ljudi umjetničkog duha u molitvi se rado služe maštom, što je posve u redu. Tako bi trebali činiti i svi ostali, ako ustanove kako im je to od pomoći.

"Kako to misliš?" – upitah.

"Na primjer" – odgovori Peter – "možeš do u pojedinosti postaviti prizor, prije no što započneš osluškivati Kristove riječi. Za kratku meditaciju što smo je netom podijelili, možeš se u mislima vratiti na prizor Posljednje večere, zamišljajući apostole kako postavljaju stol, Isusa kako ulazi u prostoriju; njegove kretnje, izraz njegova lica dok govori. Na isti način možeš postupiti i da bi stvorio okruženje prije razmatranja nekoga drugog evanđeoskog teksta. Tako je, primjerice, Muka Kristova nadasve primjerena za ovakvu vrstu molitve. Nemoj misliti samo na ono što je Krist prošao, već i sebe uključi u te događaje. Nalaziš se među vojnicima za vrijeme bičevanja, među gomilom za vrijeme nošenja križa, očevidac si samoga raspeća. Promatraš sve onako kako se događa, otvaraš uši i čuješ što se govori, a potom otvaraš usta i počinješ moliti.

Neophodnost poniznosti

"Ali, nije li takav emocionalni pristup danas zastario?" – upitah.

"Ne postoji 'zastarjeli' način molitve, ako pomaže stvoriti istinski duh Evanđeljâ te osobu vodi k dubljemu poznavanju i ljubavi prema Kristu" – ozbiljno će Peter. Poznajem puno ljudi koji su mogli ostvariti veliki napredak u molitvi, da nisu odbacili neke tradicionalne načine razmatranja, jer su ih držali zastarjelima. No, shvaćam što želiš reći. Brojni trećerazredni priručnici za razmatranje, osobito iz prošloga stoljeća, obezvrijedili su ovakav pristup molitvi, ispisujući gomile sladunjavih pobožnih sentimentalnosti. Dakako da ovakav pristup ne odgovara svima, ali nekima može biti od velike pomoći te ga nikako ne bi trebali odbaciti samo zato što nije 'moderan'. Riječ je Tijelom postala kako bi ljudi od krvi i mesa mogli shvatiti i vidjeti opipljivu Božju ljubav. Kristova je smrt bila brutalna i bolna stvarnost po kojoj je Riječ Tijelom postala progovorila o ljubavi na svima razumljiv način. Zanemariti Muku kao prvotni izvor kršćanskoga razmatranja i molitve znači zanemariti najbitnije očitovanje Božje ljubavi koje se ikada dogodilo. Nismo kamenje niti nerazumne stvari; ako se bojimo biti osjećajno dotaknuti jer to nije 'u modi', bolje nam je stati se moliti za ponešto od poniznosti djeteta, ako se nadamo ući u Kraljestvo nebesko."

Nadam se kako će vam ovaj odlomak iz moje knjige, koji pokazuje način molitve jednoga pustinjaka, poslužiti kao praktičan primjer kako se i sami u molitvi možete služiti Svetim pismom.

Nadam se i kako će vam pomoći dublje moliti te dublje upoznati i uzljubiti Isusa Krista, kako biste se otvorili njegovu primanju i omogućili mu da se nastani u vama, a sebi da se nastanite u njemu.

 


© 1999-2019 * Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

 U suradnji s