Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Židovstvo
 
TORA: BOŽJI NACRT ZA STVARANJE SVIJETA

Piše: mr. sc. Julija Koš, voditeljica knjižnice Židovske općine Zagreb
 
POSTIĆI MIR I OČUVATI GA, UNATOČ SVEMU...
 

Tora je biblijsko Petoknjižje

Za židovskoga vjernika Tora je središte i temelj svemira, jer drži se da je ona Božji nacrt prema kojemu je stvoren svijet. Ona je temeljni spis židovske religije, koji, uz stvaranje svijeta, opisuje i nastanak i ranu povijest židovskoga naroda. Knjige Tore se na hebrejskome nazivaju i Hamiša humše Tora (pet knjiga Tore) ili skraćeno Humaš, te Mikra (čitanje) i Kitve kodeš (svete knjige). Može se činiti stranom ta neprevodiva hebrejska riječ - Tora - čija dubina i značenje se tek donekle mogu tumačiti pojmovima nauk i zakon. A zapravo je tekst Tore vrlo blizak i svakome kršćaninu, jer ga često susreće, premda toga ne mora uvijek biti svjestan. Tora je na početku svake Biblije - ona je biblijsko Petoknjižje, prvih pet starozavjetnih knjiga.

Sam Stari zavjet ili hebrejska Biblija na izvorniku se naziva Tanah (t-n-h/k), što je nastalo od početnih slova naslova njegovih dijelova: Tora, Neviim (Proroci) i Ketuvim (Spisi). Sadrži 24 knjige, nešto drukčije raspoređene nego u kršćanskim Biblijama (katoličkim, protestantskim, pravoslavnim), no samim izborom biblijskih knjiga one se od hebrejske redakcije vrlo malo ili nimalo ne razlikuju. Knjige koje čine Petoknjižje - poznate u kršćanstvu kao Postanak, Izlazak, Levitski zakonik, Knjiga brojeva i Ponovljeni zakon - u hebrejskome izvorniku nemaju zasebnih naslova, već se nazivaju prema prvoj riječi teksta: Berešit (U početku), Šemot (Imena), Vajikra (Pozva), Bemidbar (U pustinji), Devarim (Riječi).

Tora je s neba

Jedinstven i u doba nastanka posve nepoznat bio je koncept zakonodavstva Tore kao istodobno moralnog i pravnog sustava, u kojemu su svi ljudi pred zakonom jednaki, neovisno o njihovu društvenome položaju, a duhovna i materijalna nagrada i kazna posljedica su osobnih čovjekovih čina. Ni kralj nije iznad Tore i mora se pokoravati njezinim zakonima - taj presedan ostao je usamljen u dugome nizu stoljeća, sve donedavno. Jer Toru je dao Bog, nebeski Kralj kraljeva nad kraljevima.

U ortodoksnim židovskim sljedbama svaku riječ Tore neosporno se drži izravnom Božjom riječju, koju je zapisao Mojsije, najveći židovski prorok, učitelj i zakonodavac. On je, odmah nakon silaska sa Sinaja, gdje je izravno razgovarao s Bogom, u dvanaest primjeraka zapisao Toru, po jedan za svako od plemena. Uz to, za svaku riječ iz Proroka drži se da je nastala u nadahnuću prorokova neposrednog uvida u Božju poruku, a za događaje opisane u Spisima da opisuju Božju nazočnost i djelovanje. Ovi tekstovi Tanaha/Staroga zavjeta, pa i sama Tora, zapisivani su - na temelju drevne usmene predaje - tijekom niza stoljeća, od ulaska židovskoga naroda u biblijski Kanaan do povratka iz babilonskoga ropstva krajem šestoga stoljeća pr. n. e., pa i kasnije. Ortodoksna tradicija, međutim, isključivo prihvaća tumačenje prema kojemu je Bog, nakon što mu je izdiktirao Toru, Mojsiju uručio kamene ploče Zakona, na koje je osobno upisao Deset zapovijedi.

Nakon mukotrpnoga izlaska iz egipatskoga ropstva (14./13. st. p. n. e.), Židovi su u pustinji, okupljeni pod sinajskim brdom, primili Toru iz Mojsijevih ruku. Prije nego su konačno dospjeli do zemlje koju im je Bog obećao za njih i njihove potomke, drevnoga Kanaana odnosno Erec Israela, proveli su još 40 godina u lutanju pustinjom, kako bi novi naraštaj prirodno zamijenio onaj koji se u bogatome Egiptu bio duhovno onečistio ropskim poimanjem životne dobrobiti.

Suvremena egzegeza

Židovski narod je, kao donositelj Tore čovječanstvu, ne slučajno nazvan Narodom Knjige. Od samoga svoga nastanka u sinajskoj pustinji bio je skloniji tekstu nego slici, jer židovstvo je nastalo na drevnome bliskoistočnom tlu, na temeljima velikih civilizacija koje su poznavale pismo. Tijekom oko tri tisuće godina nastalo je gotovo nepregledno mnoštvo komentara na svete tekstove, a i danas se studira i komentira. No svaki tekst i svaki autor drži se manje upućenim koliko je udaljeniji od Mojsija, njegovih ranih sljedbenika i onih koji su njima slijedili. Krajem petoga stoljeća učenjaci u babilonskoj dijaspori zaključili su da su i sami već toliko udaljeni od izvora da svoja mišljenja ne smiju nametati svima. Tako je kanonska redakcija Talmuda završena 500. godine, a sva naknadno nastala mišljenja i komentari našli su se u kasnijim zbirkama, kao nekanonska egzegetska literatura.

Tim je veći izazov kasnijim, a osobito suvremenim židovskim učenjacima koji se bave tumačenjem svetih tekstova, prije svega Tore i tekstova koji su nastali na temelju nje. U novije doba se i znanstvene ustanove - uz suradnju rabinskih autoriteta ili bez nje - bave proučavanjem i komentiranjem svetih tekstova. Rabini su samim riječima Tore ovlašteni za donošenje zaključaka u raznim religijskim pitanjima, a brojne vjerske struje imaju svaka svoga rabina predvodnika, zvanoga "rebe", te njegove nasljednike i nastavljače, koje, pak, slijedi veća ili manja skupina sljedbenika. I različite ješive (više rabinske škole) se stoljećima sustavno priklanjaju ovome ili onome smjeru i mišljenju. Stoga se u pitanju tumačenja svetih tekstova može govoriti samo o širem ili užem utjecaju nekih smjerova, a ne o zajedničkom stavu u židovstvu, kojega bi se bilo čije tumačenje moralo držati. Židovstvo je široki i šaroliki religijsko-kulturni sustav, te nema središnje vlasti koja bi određivala što je u skladu s jedinstvenom doktrinom, a što nije. U okviru židovstva se poštuje i prihvaća svako učenje kojemu se osnovne postavke nalaze u krugu omeđenom pojmovima Bog–Tora–židovski narod.

Tora: zakonodavni sustav u svakodnevnome životu vjernika

Iz Torinih brojnih, često arhaično izrečenih zakonskih odredaba, mišnajski rabini (260. pr. n. e. - 188. n. e.) su izveli Mišnu, temeljni zakonik, a iz nje je izvedena Halaha, sustav pojedinačnih zakona. Tijekom stoljeća su na ove tekstove nastajali brojni komentari, koji se na aramejskome nazivaju Gemara (dopuna, dodatak, nastavak). Mišna i Gemara objedi-njene su u Talmudu (hebr.: studij, učenje, proučavanje). Tako je, uz Toru i Tanah, Talmud postao temeljnom knjigom židovske religije. Neusporedivo je opširniji od Tore (sadrži oko dva i pol milijuna riječi). Talmudski rabini su obradili sve životne teme, pa je Talmud postao svojevrsnom starovjekovnom enciklopedijom, koja uz teološke postavke okuplja i mnogo u to doba dostupnog znanja o svijetu. No on je prije svega zakonik za svakodnevni život. S obzirom na opseg, već od srednjega vijeka nastajale su skraćene verzije, sve do novovje-kovnih posve skraćenih izdanja.

Sve njegove brojne i složene odredbe najviše poštuju pripadnici raznih vrlo ortodoksnih struja, ostali manje, ovisno o usmjerenju kojemu pripadaju. Krajem 18. i početkom 19. stoljeća iz zajedničke temeljne ortodoksije izdvojio se pokret za osuvremenjivanje liturgije i običaja te njihovo približavanje europskima, poznat kao reformirano, liberalno ili progresivno židovstvo. Uskoro se čitavo židovstvo raslojilo na mnogo stupnjeva više ili manje ortodoksnih i više ili manje reformiranih zajednica. Osnovna im je razlika upravo u odnosu prema zapovijedima iz Tore.

Dok različiti smjerovi reformiranosti smatraju da su Torini zakoni zastarjeli i da se moraju prilagoditi novome dobu, svi smjerovi ortodoksije podjednako smatraju da se Tora ne može mijenjati, jer ona je "s neba", vječna je i nepromjenjiva. Drže da se svaki suvremeni životni zahtjev mora i može prilagoditi njezinim odredbama. U praktičnome životu to potvrđuju rabeći mnoge namjenske tehnološke izume: šabatne grijače za hranu i kuhala za vodu, automate za paljenje i gašenje svjetla i za upravljanje dizalima, te mnogošto drugo što im pojednostavljuje strogo poštovanje Torinih odredaba u suvremenome životu.

 


© 1999-2019 * Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s