Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
sv. Antun danas
 
IZMEĐU MOĆI I LJUBAVI, ŠTO ĆEŠ ODABRATI U SVOJOJ PUSTINJI?

Piše: Luciano Fanin
 
Iz "Propovijedi" sv. Antuna

Iskustvo kušnje uvodi nas u zajedništvo s Isusom – govori sv. Antun. Pustinja je vrijeme našega života, prostor u kojemu smo svakoga dana pozvani birati između dobra i zla. Ali na raspolaganju nam je posve posebni kompas.

Ne živi čovjek samo o kruhu

Iz Evanđelja po Luki 4, 1-13: "Isus se, pun Duha Svetoga, vratio s Jordana i Duh ga četrdeset dana vodio pustinjom, gdje ga je iskušavao đavao. Tih dana nije ništa jeo, te kad oni istekoše, ogladnje. A đavao mu reče: "Ako si Sin Božji, reci ovom kamenu da postane kruhom." Isus mu odgovori: "Pisano je: Ne živi čovjek samo o kruhu." I povede ga đavao na visoko, pokaza mu odjednom sva kraljevstva zemlje i reče mu: "Tebi ću dati svu ovu vlast i slavu njihovu... Ako se dakle pokloniš preda mnom, sve je tvoje." Isus mu odgovori: "Pisano je: Klanjaj se Gospodinu, Bogu svomu, i njemu jedinomu služi!" Povede ga u Jeruzalem i postavi na vrh Hrama i reče mu: "Ako si Sin Božji, baci se odavde dolje!" Odgovori mu Isus: "Rečeno je: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!"

Propovijed prve korizmene nedjelje

Isus odlazi u pustinju. Uòči da su pustinje tri: prva je Djevičino krilo, druga je ona o kojoj se govori u Evanđelju, a treća je mučilo križa. U prvu je ušao iz same ljubavi, u drugu da bi nam dao primjer, a u treću iz poslušnosti Ocu. Uòči da je i oko napasti trostruko. Prvo je oko proždrljivosti. Drugo je oko oholosti i taštine. Treće je oko škrtosti. Svi koji vole novac i svjetsku slavu, klanjaju se đavlu i kleče pred njim. Mi, naprotiv, za koje je Gospodin došao, poučeni njegovim primjerom, pođimo u pustinju pokore i njegovom pomoću suzbijmo žalac proždrljivosti, vjetar ispraznosti i vatru škrtosti.

Moć koja spašava

Pustinje o kojima govori sv. Antun granično su kamenje Isusova života. To su razdoblja njegova puta koji započinje utjelovljenjem u krilu Djevice Marije, nastavlja se vremenom poziva i zvanja u kojemu Isus ispunjava svoje poslanje među nama, a doseže puninu u vremenu ostvarenja, kada nam, žrtvujući samoga sebe na križu, daruje spasenje.

Taj put priziva nam u misli putovanje našega života: i mi se utjelovljujemo vlastitim rođenjem, zatim tražimo svoje zvanje i čekamo vrijeme ostvarenja. Naše "pustinje" nisu daleke, to su mjesta u kojima živimo, gdje smo iskušavani svakodnevno i gdje smo pozvani birati. I upravo izbor je ključ za razumijevanje, linija razdvajanja i sredstvo provjere našega života.

Kada Isus mora odlučno i konačno izabrati svoje usmjerenje, ima pred sobom samo dva puta: put moći (oholosti, škrtosti itd.) i put ljubavi (poslušnosti Božjoj riječi). Naravno, đavao mu predlaže prvi od putova, najlagodniji, poziva ga da iskoristi svoj sinovski položaj i da spasi samo sebe. Njegova čudotvorna moć će mu poravnati put, ušutkat će svaki otpor i omogućiti mu ovladavanje svijetom bez ikakvog rizika. Isus odlučno odbacuje sve to, jer Božja logika nije takva. Bog je ljubav i darivanje; on se svojom moći ne koristi da bi vladao, nego da bi spašavao.

Tako, odbacivši đavlov prijedlog, Isus odustaje od spašavanja samoga sebe da bi nas spasio. Njegova moć je slabost ljubavi, a to je božanska mudrost koja daruje sve za spasenje svijeta: eto logike križa i evo prijedloga koji nam je Isus ostavio.

 


© 1999-2020 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

 

U suradnji s