Kada domaći film osvoji dvije nagrade gledatelja za najbolji film na dvama festivalima, u Puli i Motovunu, onda je to nedvojbeni znak i pokazatelj što šira publika, osobito mlađa, voli gledati u kinu. K tome pridodajmo i dvije Zlatne Arene za scenografiju (Tanja Lacko) i kostimografiju (Sanja Šeler), ali niti jednu iz uže filmske struke, i shvatit ćemo kako je riječ o komediji mladoga i uspješnoga redatelja i scenarista Gorana Kulenovića “Pjevajte nešto ljubavno”. Goran Kulenović je nagrađivan redatelj glazbenih spotova, a naslov svakoga njegovoga filma jest istovjetan nazivu pjesme pojedinoga rock ili pop sastava. Prvi njegov kratkometražni film “Trgovci srećom” nazvan je prema pjesmi grupe Film, prvi srednjometražni “Ravno do dna” – nagrađen Oktavijanom na Danima hrvatskoga filma 2002. godine i dio omnibusa “24 sata” – nazvan je prema Azrinoj pjesmi, a prvi cjelovečernji igrani film “Pjevajte nešto ljubavno” prema pjesmi popularnoga “Hladnoga piva”, čiji su članovi skladali originalnu glazbu i pjesme za taj film. Goran Kulenović je poznat široj javnosti po humorističnoj seriji ili prvom hrvatskom sitcomu “Bitange i princeze”, čija se već četvrta sezona emitira na televiziji, a koja je naziv dobila prema pjesmi grupe Bijelo dugme. Režirao je i njenu kazališnu inačicu. I upravo je komedija situacije vrsta u kojoj se Kulenović najbolje snalazi, pa je to prenio i u film “Pjevajte nešto ljubavno”. Doduše, u njemu ima i drame, i akcije, i trilera, i melodrame, mješavine žanrova koja uz puno humora funkcionira kao dobra, laka zabava. Umnogome će po smiješnom neobrazovanju likova podsjetiti na one iz “Bitangi i princeza”, ali moramo upozoriti da likovi iz filma u opuštenom govoru koriste previše psovki. Uza to, i “trava” je, ma koliko god duhovite bile scene s njom, onaj tamni dio života. Može se reći i kako je to urbani generacijski rock’n’roll film, koji prikazuje što takva glazba znači u životu ljudi dvaju naraštaja i što su sve zbog nje u stanju učiniti. Snimljen je u Zagrebu na pedesetak mjesta. Vide se kultni glazbeni klubovi KSET i Jabuka, a naglašena je i socijalna razlika među likovima snimivši stare novozagrebačke “limenke” - u kojima stanuje glavni lik Struja, i elitni zagrebački dio oko Nazorove ulice, gdje živi djevojka Anja. U maloj ulozi pojavljuje se i redatelj Kulenović. A riječ je o četvorici prijatelja iz rock-sastava “Kad je prljavi Harry sreo prljavu Sally”, koji žele snimiti prvi album “Moje pjesme moji snovi”, gdje je opet očito poigravanje s naslovima kultnih svjetskih filmova. Problem je što nemaju novaca za to, a jedina prilika za zaradu je da sviraju na svadbi. Struja u početku to odbija jer želi ostati dosljedan rocku i nesvirati šlagere, ali vijest da je njegova bivša djevojka trudna s njim i problemi s roditeljima, natjerat će ga na promjenu odluke… Film pokazuje kako uistinu imamo odlične glumce, jer su se svi dokazali u svojim ulogama, i većim i manjim, ocrtavši dobro karaktere i njihov odnos. Zanimljivo je kako su se u sporednim ulogama, predvođeni Milom Kekinom, pojavili članovi sastava “Hladno pivo”, koji su pak četvoricu mladih glumaca (Herceg, Đuričić, Glowatzky i Kečkeš) naučili uspješno svirati i pjevati pjesme, pa ih u filmu sami izvode. Film je vrlo dinamičan s jasnom linearnom fabulom sve do zadnje četvrtine, kada se vremenskim skokom, poput deus ex machina u antičkim dramama, stvara neobičan happy end. |