Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Pedagog u obitelji
 
VIŠE RADOSTI I USPJEHA U ŠKOLI

Piše Maa Čović
 
Misliti samo na sljedeći korak

Svakodnevno se susrećem u školi s učenicima koji imaju strah od nastavnika, ispitivanja i različitih testova. Ova vrsta straha dovodi do negativnih emocija prema školi, nastavi i cjelokupnom pogledu na sustav obrazovanja u našem društvu. Bol u trbuhu, znojenje dlanova, lupanje srca ujutro prije testa, svima su iz vlastitog iskustva poznati kao simptomi straha od kontrolnih zadataka, učenicima, roditeljima i nastavnicima.
Mora li zaista biti tako? “Ako se učenici ne boje, onda i ne uče.” Ovo je izjava jednog učitelja koja ukazuje na stav koji uopće nije rijedak. Smatra se da je strah primjereno sredstvo za povećanje uspjeha. Jesu li strah i stres uistinu djelotvorni da bi se postigao bolji uspjeh? Kolika je cijena toga? Pod utjecajem straha i stresa tijelo je uzbuđeno i aktivirano.
Mnoga istraživanja dokazuju da preveliki strah može dovesti do značajnih oštećenja tjelesnog i duševnog zdravlja, kao i do smanjenja mogućnosti za postizanje uspjeha. Strah kao sredstvo povećanja motivacije treba odbaciti prije svega zbog mogućih posljedica za tijelo i dušu. Neurotske i psihosomatske bolesti nisu, nažalost, rijetkost ni kod školske djece. Danas znamo da je zdravlje djece ugroženo više nego ikada jer se ona trude biti uspješna. Ne treba zanemariti ni ulogu koju pritom imaju roditelji koji pak stoje pod pritiskom društva.

 

Što učiniti protiv straha i stresa?

Želim navesti primjer Ane, učenice petoga razreda, koja zapravo nema problema u školi. Kad je očekuje test, navečer i ujutro pokazuje simptome glavobolje, povraćanja, te loš san, i sl.
Moramo se zapitati tko je kriv za tako veliki strah. Jesu li to roditelji koji žele odličan uspjeh svoje djece, ili učitelji koji iskazuju svoju moć? Je li u pitanju konkurentska borba s učenicima kao priprema za suprotstavljanje u društvu? Svi želimo da naša škola postane humanija, kao i uvjeti za učenje na jednoj strani, a na drugoj moramo promišljati o uklanjanju uzroka koji izazivaju strah i stres. U školi će se i u kasnijem životu pojavljivati strahovi različitog podrijetla. Važno je djecu naučiti kako se nositi sa strahom i stresom, te učiti metode svladavanja straha i stresa. Svladavanje straha i stresa naziva se SUOČAVANJE, koje ima nekoliko razina. Suočavanje sa strahom i stresom može biti na kognitivnoj, fiziološkoj i razini ponašanja.



Što konkretno učiniti protiv straha i stresa u školi?

1. Trebamo učenicima dopustiti kretanje i poticati ga, jer kretanje svakom djetetu pruža priliku doživjeti osobni uspjeh i izbjeći pritisak tijekom nastave.

2. Koristiti se vježbama opuštanja, u kojima učenici uče naprezati i opuštati mišiće, nakon čega mogu djelotvorno učiti.

3. Kroz nastavu glazbene i tjelesne kulture poticati učenikovu kreativnost i prirodnu znatiželju za istraživanjem.

4. Učiti maštati i vidjeti viziju uspjeha - ovo su iskustvo imali uspješni sportaši i umjetnici.

5. Poučiti učenike kako pomoći sebi i drugima putem pozitivnih samouputa.

 

Što konkretno učiniti protiv straha i stresa u školi?

Pozitivne samoupute djeluju na podizanje samopouzdanja koje djeluje tako da se pojedinac osjeća dorastao opasnostima i da postane djelotvoran u svim situacijama.
S učenicima sam vježbala pisanje pozitivnih samouputa koje mogu pomoći. Na primjer, nekoliko učenika je napisalo:
“Moglo bi se dogoditi da napravim puno pogrešaka, puno sam vježbao. Sigurno će sve biti dobro.”
“Ako se odmah ne sjetim neke riječi, izostavit ću je. Poslije ću se vratiti na ovaj zadatak.”
“Na prošlom sam diktatu dobio lošiju ocjenu. Siguran sam da će ovaj put biti bolje jer sam puno pisala.”
“Koncentrirat ću se na izradu zadataka iz matematike. Bit ću pažljiv kod pisanja formula. Pa i ako ne bude dobro, nema veze, svijet neće zbog toga propasti.”
Želim navesti priču iz knjige “Momo” autora Michaela Endea, koja može pomoći djeci i odraslima kako bi s više radosti i pozitivnog duha došli do željenog uspjeha u školi i životu.
“Vidiš”, rekao je čistač ulica, “to ti je tako: ponekad je ulica koja je pred nama dugačka. Čovjek misli da je strašno dugačka. Čini mu se da nikad neće uspjeti. I onda se počinje žuriti. Svaki put kad pogleda, vidi da se uopće nije smanjilo ono što je pred njim ostalo. I onda se čovjek napreže, boji se i na kraju je bez daha i ne može više. A ulica je još uvijek pred njim. Tako se to ne smije raditi.” Neko je vrijeme razmišljao, a onda je rekao: “Ne smije se misliti na cijelu ulicu, razumiješ li? Treba misliti samo na sljedeći korak, na sljedeći udah, na sljedeći zamah metlom, uvijek samo na sljedeći.”

 

 


© 2006 * Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

 

U suradnji s