......Filmskog autora i oskarovca Mela Gibsona (“Hrabro srce”, “Pasija”) privlače najveće, najhrabrije i bezvremene priče. Iako je karijeru počeo kao karizmatičan filmski glumac u akcijskom trileru “Pobješnjeli Max”, Gibson je jednaku popularnost stekao i kao jedan od vodećih američkih redatelja. Njegov film “Hrabro srce”, koji spaja povijest, romancu, akciju, ratne bitke i dramu u priči o borbi legendarnoga škotskog junaka Williama Wallacea, bio je nominiran za Oskara u deset kategorija, a osvojio je pet, uključivši one za najbolji film i najboljeg redatelja.
......Njegov sljedeći slavni redateljski uradak bio je film “Pasija”, koji je tematizirao Isusovu Muku, te je prošle godine napunio kino-dvorane i ništa manje medijski prostor, najviše zahvaljujući napadima na film od strane Židova i ateista. Prigovorilo se Gibsonu da od patnje i nasilja pravi pornografiju. Slično obilje patnje i nasilja naći ćemo i u trećem Gibsonovom filmu, “Apocalyptu”, s temom o degeneraciji civilizacije Maja, koji je u hrvatska kina stigao krajem prošle godine.

......Film počinje citatom povjesničara Willa Duranta: “Velika se civilizacija ne može osvojiti izvana sve dok se sama ne uruši iznutra.”
Priča se sastoji iz dva dijela. Prvo je put u srce tame, gdje porobljeno pleme vode vezano za debla u grad Maja, poput Tikale, da bi žene prodali u roblje, a muškarce, prethodno obojene u plavo, žrtvovali na vrhu piramide kirurškim vađenjem srca. Potom bi im odrubili glavu, i pustili da se glava i trup otkotrljaju stepenicama u podnožje piramide. U Tikali se jedan nesuđeni žrtvovani čovjek, zvan Jaguarova Šapa, uspije otrgnuti svojim mučiteljima i pobjeći u džunglu. Drugi dio filma prikazuje potjeru za njime i kako postupno progonjeni pruža otpor i pobjeđuje svoje progonitelje.

......Sav se film temelji na napetoj akciji, bijegu, borbi i zlostavljanjima. Toliko je napet, da ni ne primijetimo njegovu natprosječnu duljinu. Gibson je izvanredni majstor kamere i slikovite akcije. Bolje se izražava filmskom slikom i akcijom nego samim dijalozima. Od početka nas zgrabi i ne pušta nas sve do kraja. Osobito je fascinantno uvođenje roblja u grad Maja. Maštovita scenografija podsjetila me je na Fellinija. Gibson je također majstor mašte i vizije.

......Lepeza mučenja i zlostavljanja daleko je šira od one u “Pasiji”. Zlostavljanje u filmu počinje već na samom početku, kada još slobodno pleme Jaguarove Šape lovi tapira, ubije ga i jede njegove iznutrice. Potom sami lovci postaju lovina čije se iznutrice (srce) vade na vrhu piramide. I put roblja i put bjegunca natrag u svoju šumu puni su raznovrsnih nasilja, sječenja, probadanja, klanja itd. Nema čega nema! Vrhunac je kad vidimo jednu čitavu dolinu ispunjenu samo plavim obezglavljenim truplima.

......Još od “Hrabrog srca” Gibson je opsjednut nasiljem koje čovjek čini čovjeku, pokušava ga shvatiti, drastično prikazati i nadasve temeljito osuditi. Prikazuje nasilje i otpor nasilju. Čak i u “Pasiji” postoji otpor nasilju, samo pasivan. Gibson je najžešći kritičar nasilja. Nazvati ga pornografom nasilja nepravedno je i neadekvatno.

......U Gibsona je nasilje uvijek gadno, mučno i odvratno. Onakvo kakvo treba biti. Gibson uvijek razvija odbojnost prema njemu, suprotno Tarantinovom “Kill Billu”, koji razvija estetiku nasilja i uživanje u nasilju. To bi prije bila nekakva pornografija nasilja, kakvu pripisuju Gibsonu.