Na božićnoj danjoj misi slušat ćemo zbornu molitvu u kojoj se zahvaljuje Bogu jer je divno sazdao čovječje dostojanstvo, a još divnije ga obnovio. Razmišljat ćemo o Bogu koji je stvorio čovjeka na svoju sliku. A kad je po nagovoru Zavodnika čovjek neposluhom prokockao Božje prijateljstvo, Bog čovjeka nije ostavio pod vlašću smrti, nego mu je milosrdno pritekao u pomoć da ga, svatko tko želi, može tražeći naći. U punini vremenâ nam je Bog poslao Spasitelja, Jedinorođenoga Sina svoga, utjelovljena po Duhu Svetom i rođena od Djevice Marije. Božić je u biti hvalospjev Božjoj ljubavi i čovjekovom dostojanstvu.

Povijest ljudske tragedije je povijest grijeha. Ni jedan rat se ne bi započeo da su ljudi poslušali Božju riječ: Ne ubij! ili Ne ukradi! ili Ne poželi tuđe! Jedino što uništava čovjekovo dostojanstvo jest pristanak na grijeh. Čovjek griješeći niječe svoju ljudskost. Čovjek je stvoren da bi bio prijatelj i suradnik, da bi njegov život bio hvalospjev. Vrag je od nas napravio grešne olupine.

Zato me sve jače iritira odobravanje grijeha u prostoru i vremenu koji su nam darovani. Psovanje se sveprisutno udomaćilo, ljudi se diče grijesima bludnosti, laž se potiče kao stil života, krađa kao znak uspješnosti, vrijeđanje je dio socijalnog kontaktiranja, a prešućivanje mentaliteta zla i struktura grijeha se naziva prilagodljivom pragmatičnošću.

Vele da je najveći uspjeh Vraga u suvremenom svijetu to što je ljude uspio uvjeriti da nema grijeha, odnosno da Vrag nema nikakva utjecaja na čovjeka. A ako se netko usudi progovoriti o grijehu, bit će nazvan zaostalim ili neprikladnim. Kao posljednji adut, spomenut će se poslovica - ljudski je griješiti.

Kamo god se okrenem čujem da je ljudski griješiti. Čak i oni koji znaju minimalni broj poslovica, uzdahnut će kako je ljudski griješiti. Rječnik latinskih poslovica uz: Errare humanum est piše: Griješiti je ljudski. A u meni se javlja bunt, jer znam da Bog nije stvorio grešnika, nego čovjeka na svoju sliku.

Kako mi je znanje latinskoga, uslijed nekorištenja, ishlapjelo, uzimam rječnik toga mrtvog jezika i uz glagol errare čitam da ta riječ znači lutati, tumarati, zalutati, zaći od istine, varati se. Stotinjak stranica dalje otkrivam da se griješiti na latinskom kaže peccare. Nedaleko od glagola su i srodne imenice. Piše da error znači tumaranje, lutanje, dvojba, zabluda, zastrana, promašaj, obmana, varka, pogreška. Na istoj stostraničnoj udaljenosti piše da peccatum znači grijeh, odnosno prijestup. Iz ovoga je jasno da latinski glagol errare u navedenoj poslovici očito znači pogriješiti, a nikako griješiti.

Pada mi na pamet da provjerim kako se na latinski izgovaraju riječi koje za vrijeme sv. mise u Hrvatskoj izričemo sagriješih vrlo mnogo. Nalazim latinski izričaj - peccavi nimis (sagriješih prekomjerno, previše). Od errare ni traga ni glasa.

Čovjek je pozvan da nastoji biti savršen, ali je činjenica da nije savršeno biće. Zato je jasno da će čovjek ponekad napraviti poneku pogrešku. Ali nije jasno, nije normalno niti je ljudski da čovjek čini grijeh.

Nemojmo nasjedati na laži kako je ljudski griješiti. Ljudski je biti prijatelj Božji, prijatelj čovjeka i prijatelj prirode. Ljudski je biti dobar, odgovoran i sustvaratelj. Ljudski je proći zemljom čineći dobro.

Božić je hvalospjev Božjoj ljubavi i čovjekovom dostojanstvu. Zato naučimo ovog Božića poštivati to dostojanstvo koje nam je Bog divno sazdao, a još divnije obnovio. Naučimo da je grijeh onaj koji niječe čovjekovo dostojanstvo. Naučimo da je neljudski griješiti!

S tim mislima želim da Vam se dogodi Božić, hvalospjev Božjoj ljubavi i čovjekovom dostojanstvu.