VERITAS - br. 9/2002.

>[SADRŽAJ]<

ODGOJ I IZOBRAZBA


TELEVIZIJA U ŽIVOTU DJECE I MLADEŽI 

BITNI SU SADRŽAJI 


Televizija je neosporno danas vodeći medij i plijeni pažnju i odraslih i djece. Počevši od pedesetih godina pedagozi i komunikolozi počinju u svoj sadržaj istraživanja utjecaja televizije na djecu uvoditi niz razrađenih planova. Najprije se proučavala gledanost televizije i pokazalo se da djeca zaista u svoj dnevni raspored rada, učenja i razonode sve više uključuju televiziju. Zatim se, od osamdesetih godina do danas počelo temeljitije proučavati kakve je prirode taj utjecaj. Iz glavnih istraživanja se vidi da se istraživači ne slažu u mišljenjima. Jedni, naime, podcjenjuju moć televizije, a drugi je precjenjuju. Međutim, objektivna situacija je takva da televizija, među drugim čimbenicima, zaista snažno djeluje na djecu - i pozitivno i negativno.

Etički pristup

Nakon što su se razvile posebne mreže obrazovne televizije i školski TV-programi, nastoji se boljim izborom sadržaja kao i prikladnijim prikazivanjem usmjeriti TV-utjecaj prema pozitivnom oblikovanju stavova i ponašanja djece. U toj etapi, koja seže sve do danas, provedeno je dosta ozbiljnih istraživanja. Dokazano je da televizija obrazovno može biti puno bolja, a važan je dopunski medij za poboljšanje motivacije za učenje i za postizanje većih uspjeha.

Pojavom novih digitalnih elektroničkih medija, utjecaj televizije i pokretne slike uopće, postaje još veći, pa i konkurentniji kada su u pitanju školski oblici učenja.

Što se tiče metodologije istraživanja ove pojave - i ona se mijenjala. Najprije se istraživalo koliko, kada i koje TV-programe djeca gledaju. Proučavan je stupanj izloženosti djece novom mediju. Zatim se prišlo anketarsko-razgovornom ispitivanju prevlasti emisija i sadržaja. Treći stupanj u istraživanju utjecaja televizije na djecu bio je usporedno istraživanje u pokusnim grupama. Taj je postupak dao dobre rezultate, posebno kada se istu grupu ispitivalo u početnoj i u završnoj fazi.

Danas je učinjen i korak dalje te se u istraživanjima primjenjuju kvalitativne metode koje daju još veće rezultate, a posebno s primjenom laboratorijskih metoda.

Glavna područja istraživanja

Sva se istraživanja slažu u činjenici da je televizija najjači medij koji utječe na djecu. Njezina je snaga u prvom redu što počiva na vidnom opažanju, a ono ima veću sposobnost od slušnog opažanja. Osim toga, u slici se sve uočava odmah, a kod prijema zvučnih poruka nužno je postupno odgonetavanje zvučnih signala i glasova. Dječji interes za strip to posebno potvrđuje, jer je strip "konkretno uopćavanje", tj. u običnim stvarima iz života autori neposredno i neprimjetno nude i dublje poruke koje su vezane uz međuljudske odnose. Djeca zato stalno gledaju stripove ili crtiće i uz njihovu pomoć spontano proživljavaju svoju prvu socijalizaciju. Postupno razvijaju mišljenje uvidom i malo po malo proširuju svoj interes i na druge TV-ponude.

Kako tvrdi W. Schramm, porast gledanosti televizije raste usporedo s dječjim sazrijevanjem. U doba pretpuberteta i puberteta gledanost televizije opada. Tada mladež počinje svoj zalet prema zvijezdama pa težište stavlja na druženje s vršnjacima, izlete, avanture, putovanja i na ljubav. No i tada je sklonost prema televiziji u mladeži snažna.

Televizija je, prema tome, medij mladosti i starosti pa je nužno istraživati i sadržaje koje nudi. Dosadašnja istraživanja pokazala su da televizija najviše djeluje u područjima razvoja spoznajnih sposobnosti, razonode i socijalizacije. Ona je sposobna zadovoljiti intelektualnu znatiželju mladih u većoj mjeri i od škole i od roditeljskog doma. Najprije, ona je u stanju neposredno prikazati stvari, rijetke pojave ili životinje koje čovjek praktično neće nikad vidjeti niti doživjeti uživo. Televizija je zato čimbenik podupiranja nastave u školi, pa je kao poučno pomagalo treba sve više razvijati. Do sada je najteži problem u uvrštavanju televizije u škole bila nemogućnost vremenskog usklađivanja emitiranja i nastave. Na primjer, kada se na nacionalnim programima Školske televizije emitiraju korisne i zanimljive emisije, recimo, iz matematike, vrijeme emitiranja i vrijeme rasporeda školskih sati nikako se ne podudaraju. Sustavom korištenja TV-emisija u odložnom prijenosu, tj. njihovo korištenje prema mogućnostima i potrebama škola i nastavnika, taj je problem donekle riješen. Međutim, tek danas pojavom novih medija, digitalizacijom televizije i primjenom video-kaseta, svaka škola i svaki nastavnik imaju mogućnost koristiti TV-emisije kada to njima najviše odgovara, pa i nekoliko puta.

Kad je riječ o djelovanju televizije na oblikovanje ponašanja mladeži, uz pozitivne utjecaje zapažamo i nemali broj negativnih. Zapravo, svi su istraživači ukazali na čimbenik nasilja prikazivanog na televiziji, koji štetno utječe na oblikovanje karaktera djece i mladeži. Producenti, radi povećavanja gledanosti, čine sve da emisije budu što zanimljivije. Zbog toga se često emitiraju šokantne teme i prizori, jer oni izazivaju emocije. U tome su filmovi strave najzahvalniji. Upravo ti filmovi štetno djeluju na mlade duše koje još nisu uspjele razviti u sebi mehanizme obrane, pa podliježu sadržajima koji se prikazuju. Zbog preuveličavanja nasilja, narkomanije, sve do pornografije, televizija je postala vrlo jak negativan čimbenik - ne samo u životu djece, nego i odraslih.

Istraživanja su se podijelila oko ocjene te pojave. Naime, jedni smatraju da sve te negativnosti u TV-programima ne mogu ugroziti psihološku strukturu djece i mladeži, dok drugi tvrde da je ta pojava najnegativniji čimbenik u životu djece, stoga traže izravne zabrane emitiranja emisija s negativnim nabojima. Ta pojava negativnog utjecaja umjetnosti na djecu i mladež bila je i ranije poznata, pa su se već od srednjeg vijeka za odgoj djece iz kraljevskih obitelji publicirala posebna izdanja koja su iz djela isključivala besramne i nemoralne scene.

Kada se promotre svi utjecaji i posljedice, ostaje zlatna sredina kao jedini način za ispravno rješavanje ovoga problema. Treba naglasiti da se u televizijskim prikazima život ne treba previše uljepšavati, ali isto tako da ga se ne smije prikazivati ispod razine čovjekova dostojanstva. Realističan princip je, dakle, osnovni kriterij kako za izbor tema, tako i za izbor sadržaja.

DUBRAVKA BUKOVINA

>[SADRŽAJ]<